Povežite se s nama

Međimurje

Sreten Mokrović: “Nema nevinog doba, već svako stvara svoj nastavak!”

Objavljeno:

- dana

Doista nema puno domaćih glumaca koji mogu reći da ih dobro prepoznaje i staro i mlado, no to definitivno vrijedi za Sretena Mokrovića.

U zadnjih nekoliko godina široj publici najpoznatiji je po ulozi Jurja “Jure” Kipčića u popularnoj i kvalitetnoj domaćoj seriji “Crno-bijeli svijet”, koja je početkom ožujka ove godine stigla do cilja zadnjom epizodom četvrte sezone. Starija publika sjetit će se pak legendarnog poštara Duje iz emisije “Poštanski sandučić”, koja je, osobito djecu i adolescente, uveseljavala od sredine osamdesetih do početka devedesetih godina prošlog stoljeća.

Njegov je rad ipak najviše vezan uz kazalište, i to najviše uz Zagrebačko kazalište mladih te Gradsko dramsko kazalište “Gavella”, no gostovao je u mnogim drugima.

S glumcem koji ima nebrojenu “kilometražu” na “daskama koje život znače” razgovarali smo o crnoći i bjelini svijeta, koroni i obitelji, glazbi i nekim minulim vremenima…

Mlađoj ste publici vjerojatno najpoznatiji po ulozi Jurja Kipčića u megapopularnoj seriji “Crno-bijeli svijet”. Možete li s nama podijeliti svoja sjećanja iz osamdesetih, što je razdoblje koje pokriva serija, i usporediti doživljaj iz prve ruke s atmosferom kakvu ona prenosi?

Goran Kulenović, kreator, režiser i scenarist poznate serije “Bitange i princeze”, pozvao me na audiciju za seriju “Crno-bijeli svijet”, koja se trebala početi snimati. S veseljem sam prihvatio poziv i ulogu koju sam dobio nakon što sam prošao audiciju. Mislim da smo se Kula i ja prepoznali na temelju duhovitosti koja je izvirala iz scenarija i mog iskustva tog vremena u kojem sam odrastao i formirao se. Tada još nisam znao sva imena ljudi s kojima ću surađivati – podjela uloga još nije bila gotova – no kada je oformljena glavna postava u kojoj su Anica Dobra, Jelena Miholjević, Elizabeta Kukić, Kaja Šišmanović, Franjo Kuhar, Slavko Sobin, Filip Riđički i (tada dječak) Karlo Maloča, vidio sam da je letvica visoko dignuta te da će biti zanimljivo, uzbudljivo i kreativno…

Zaista je tako i bilo! Svi smo se prepoznali u duhovitom scenariju dvojca Kulenović-Mirković, pa su se pozitivna vibra i veselje prenijeli na set. U takvoj atmosferi velike obitelji koja se povremeno skuplja da napravi nešto što im je važno snimili smo četiri sezone “Crno-bijelog svijeta”. Sad mi svi fale…

Kada gledamo serije poput CBS-a, događaji se iz takve perspektive mogu činiti naivno prikazanima. Je li vrijeme prije rata bilo neko nevinije doba ili su postojale slutnje onoga što bi moglo uslijediti?

CBS je rekonstrukcija osamdesetih, ali kao takva krajnje subjektivna. Važnijim mi se čini to što govori o ljudima… Ljudima kakvi smo svi mi, donekle marginalizirani, sa svojim ljudskim potrebama i ambicijama vezanima za našu djecu, njihov uspjeh u životu, o ljudima koji nisu povezani s vlašću, već su, štoviše, često u sukobu s njom. To je priča koja nas navodi da razmislimo o tome gdje je naša sreća… Ima li je uopće? Je li bolje kad vozimo par-nepar, kad moramo po levisice u Trst… Ili je bolje danas, kad nam je sve pod nosom u šoping centrima, kad cijene benzina divljaju po zakonima kapitalizma, koji nema milosti…? Nema nevinog doba – svako doba stvara svoj nastavak. Slutnje su postojale, ali samo su rijetki znali ili točno naslutili kakve će biti posljedice.

Kakve su reakcije vaše djece na CBS?

Moji Ivan i Olga veliki su fanovi CBS-a i ponosni su na tatu. Žale što neće biti nastavka, odnosno pete sezone.

”U komunikaciji svi smo umjetnici!”

Oni nešto stariji s nostalgijom se prisjećaju prekrasne emisije “Poštanski sandučić”, u kojoj ste utjelovili lik legendarnog poštara Duje. Jesu li pošta i korespondencija u tom obliku danas mrtvi ili su novi mediji samo olakšali komunikaciju?

I jedno i drugo… Zaljubljenici u pisanu poštu još uvijek šalju pisma, kao moj prijatelj Stanislav Habjan, koji je oformio i ustanovio pisanu poštu kao umjetničko djelo (mail art), ali eto… U isto vrijeme se dopisujemo e-mailom i brzo komuniciramo kad nam to nalažu vrijeme i potrebe.

Uglavnom, najtoplije i najljepše pisane poruke našao sam u poštanskom sandučiću, osim ako se nije radilo o računima ili kaznama za parkiranje. (Smijeh.)

Poštar Duje je iz priče koja razveseljava primatelja. On donosi crteže djece i ne zna se koji je ljepši… Poštar Duje je posrednik u komunikaciji u kojoj smo svi umjetnici!

Zašto danas nema emisija poput “Sandučića”?

Toliko se toga u tehnologiji snimanja, shvaćanja filma i glume promijenilo od “nekad” da usporedba sa sadašnjošću nije primjerena, ili je za neki ozbiljan razgovor ili diskusiju! Što se tiče “Poštanskog sandučića”, mislim da je najprije nužno da se shvati kako su takve emisije za djecu i mladež nužne. Što se tiče kreativnog potencijala, siguran sam da ga ima: na našoj televiziji postoji tradicija takvih emisija, pa sam siguran da se može inspirirati mlade scenariste i redatelje i unaprijediti ono što smo mi svojevremeno radili.

U kojoj je fazi adaptacija “Čarobnjaka iz Oza” u režiji Saše Broz, u kojoj igrate ulogu Lava?

Što se “Čarobnjaka iz Oza” tiče, u završnoj smo fazi. Početkom srpnja imali smo pokaznu probu te je predstava u formalnom smislu završena. Očekuje nas predstavljanje publici u rujnu – tada se, naime, planira premijera.

Nedavno se napunila i obljetnica odlaska neprežaljenoga perspektivnoga mladog redatelja Igora Vuka Torbice. Tumačite naslovnu ulogu u Shakespeareovu “Titu Androniku”, predstavi koju je on režirao. Čemu nas može podučiti taj “crno-crni svijet” engleskog barda?

Postoji inicijativa naše ravnateljice Snježane Abramović Milković da se obje Igorove predstave, “Hinkemann” i “Tit”, i dalje igraju… “Tita” prati neka loša sreća, pa ga igramo s prekidima. Volio bih kad bismo imali snage i obrat u podjeli karata, pa da zaigramo “Tita” u kontinuitetu i s veseljem kako smo ga igrali i dosad. To je potrebno nama, to zaslužuje Vuk. Uistinu, to je crno-crna predstava s puno duha i motiva za gorki smijeh te svakako zaslužuje mjesto na našem repertoaru.

Put u nepoznato

Svjesni smo teške situacije u koju je pandemija dovela mnoge grane djelatnosti. Jesmo li iz svega ipak nešto i naučili ili se još uvijek “koprcamo” s nepoznatim, neuvjerljivim, nelogičnim…?

Mislim da smo svi jako zbunjeni… Teško je shvatiti i prihvatiti ovo što nam se događa s pandemijom. Trebat će nam još vremena da shvatimo ozbiljnost situacije i znanstvenicima da pronađu adekvatnu i učinkovitiju zaštitu od ovog virusa…

No, pogledamo li svjetliju stranu, jeste li uživali u određenom “višku vremena” kao posljedici lockdowna?

Da, to je druga strana ove priče o COVID-u. S obitelji sam proveo neko predivno vrijeme zbližavanja u izazovnoj situaciji. U tom smislu “hvala” koroni! Ja sam je prebolio s blagim simptomima i velikim strahom što će biti sutra… Srećom po mene, sve je dobro prošlo.

Vaša nam je supruga, violinistica Laura Vadjon, otkrila da je jako zaljubljena u Vaš glas. Kako gledate na glazbu, što ona znači za Vas?

Laura je u moj život donijela veliki poklon. Volim glazbu – odrastao sam s Beatlesima, Dylanom, Cohenom i Youngom te drugim bendovima tog vremena, a ona je donijela barok. Za mene je to otkriće – pratim je na koncertima otkad smo se upoznali, kad god mogu…

S razgovorom smo završili na ugodnoj temi glazbe. Zanimljiva veza, naime, postoji između Sretenove supruge i Međimurja. Laura Vadjon podrijetlom je iz Svete Marije, a pradjed joj je bio poznati glazbenik Ivan Mustač Kantor! No, interakcija s našim sugovornikom nipošto ne mora završiti: u seriji “Crno-bijeli svijet” možete uživati na servisu HRTi. Svakako preporučamo i neku od predstava u kojima Sreten sudjeluje. Nećete zažaliti – svaka od ovih priča svašta bi vas mogla poučiti i o vlastitu “crno-bijelom svijetu”!

Foto i video

FOTO Plodove zemlje i rada na Danima zahvalnosti u Nedelišću ponosno predstavile udruge i OPG-ovi

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

FOTO: Ivor Trojnar

Već je 17. put održana najdugovječnija i najpoznatija manifestacija u organizaciji Turističke zajednice Općine Nedelišće – Dani zahvalnosti za plodove zemlje.

Ove godine preselila je na novu lokaciju: u dvorište Lovačkog doma u Nedelišću, na kraju ulice Vinka Karlovića, gdje su te subote mnogobrojne delikatese predstavili članovi i članice općinskih udruga i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

Usto, 600 porcija bograča pripremili su lovci iz Lovačkog društva “Fazan”, a 40 kilograma ribica tradicionalno su ispekli i podijelili članovi Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Nedelišće i Sportskoga ribolovnog društva “Amur”, dok su članovi i članice Društva sportske rekreacije Grabanice i Udruge žena Pretetinec pekli langoše.

Čuvari tradicije

– Prošlogodišnji uvjeti nisu nam dozvoljavali održavanje manifestacije, dok se ove godine ona održala u ponešto izmijenjenom izdanju i u manjem obujmu nego što smo naviknuti. Unatoč svemu, vodeći se aktualnim epidemiološkim mjerama, odlučili smo u potpunosti sadržajno i organizacijski prilagoditi manifestaciju pa smo je tako ove godine preselili iz sajamske dvorane MESAP-a na otvoreno, čime smo se na neki način vratili samim počecima kada se manifestacija još održavala vani – kažu iz Turističke zajednice Općine Nedelišće.

Uz mnogobrojne cekerašice, pletilje, pojedince i udruge – čuvare tradicije i ručnih radova – obiteljska poljoprivredna gospodarstva i domaće radinosti ponosno su predstavila svoje najbolje proizvode, a uz svoje izložbene štandove svaki od njih ispričao je svoju priču. Posebnu notu manifestaciji daje i degustacijski dio s tradicionalnim međimurskim proizvodima koji se za vrijeme održavanja mogu pronaći na štandu svih udruga s područja Općine Nedelišće.

Prekrasna priroda

– U sklopu svečanog otvorenja blagoslovljeni su jesenski plodovi i pripremljena hrana, što je predstavljalo zahvalu na svim plodovima i darovima kojima smo tijekom godine podareni. Okupljene je pozdravio načelnik Općine Nikola Novak. Posjetitelji su mogli razgledati i izložbeno-prodajni sajam domaćih proizvoda i rukotvorina, uživati u mnogobrojnim degustacijama i okrjepi, bograču i besplatnim prženim ribicama, a sve to uz dobru atmosferu i ugodan boravak u prekrasnoj prirodi Lovačkog doma u Nedelišću – dodaju iz TZO Nedelišće.

Hranu je blagoslovio župnik Ivan Herceg, a dijelom kulturno-umjetničkog programa bili su članovi i članice KUU “Seljačka sloga” Nedelišće te Podružnice Matice umirovljenika, nedelišćanske mažoretkinje, kao i polaznici dječjih vrtića “Zvončić” i “Zvjezdica”.

– Turistička zajednica Općine Nedelišće ovim se putem posebno zahvaljuje svim izlagačima, izvođačima i volonterima, DVD-u Nedelišće na pomoći i podršci, i naravno, svim sudionicima na odazivu! – poručuju organizatori.

Nastavite čitati

Međimurje

FOTO Mladen Dobranić: „Nisam zadovoljan sezonom jabuka, pomrzlo mi je 50 % uroda!“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Jabuka – kraljica voća ovih je dana u centru pozornosti voćara diljem Hrvatske koji u svojim nasadima marljivo ubiru ove sočne jesenske plodove. Povodom Svjetskog dana jabuka, u srijedu, 20. listopada, u Voćnjaku starih sorti jabuka u Brezovcu u Svetome Martinu na Muri održana je 4. Izložba starih i novijih sorti jabuka na otvorenom.

Otkupna cijena

U bogatom programu posjetitelji su mogli sudjelovati u berbi jabuka, prisustvovati prešanju jabuka na starinskoj preši, degustirati sok od jabuke i naučiti koje su to starinske sorte jabuke uz prezentaciju iskusnih voćara.

Organizator događanja je Udruga voćara, vinogradara i povrćara Općine Sveti Martin na Muri, na čijem je čelu predsjednik Mladen Dobranić, kojega smo upitali je li zadovoljan ovogodišnjom sezonom jabuka, s obzirom na to da voćari Međimurja godišnje proizvedu gotovo trećinu ukupne količine jabuka u Hrvatskoj.

– Govorim u svoje ime da nisam zadovoljan sezonom, jer mi je pomrzlo 50 % uroda, čak i više, no situacija nije ista u svim voćnjacima. Jedni voćari imaju dosta obilati urod, jedni nemaju, no većini je dosta pomrzlo, najviše sorte idared, dok je zlatni delišes dobro rodio. Tako da je šteta oko 50 % – otkriva Dobranić.

Navodi da međimurski proizvođači nisu zadovoljni cijenom jabuka, „jer je za nas otkupna cijena od 2,20 ili 2,40 slaba, trebala bi biti barem tri kune“. No, maloprodajna je cijena od pet do šest pa čak i sedam kuna naviše, što je u redu, dodaje ovaj iskusni voćar.

– Jabuka će biti dovoljno za naše tržište, samo ne znam kamo će sve naša jabuka otići. Uglavnom, naši voćari većinom prodaju i skladište jabuke u našim hladnjačama, a drugi izvoze direktno iz voćnjaka u Sloveniju i dalje. Jabuke ima, no ne bih rekao da je ima dovoljno – izjavio je Dobranić.

Kada je riječ o skladištenju jabuka, zadovoljan je što se u blizini nalazi dovoljno skladišnog prostora – u Svetom Martinu na Muri nalazi se hladnjača kapaciteta 2000 tona, kao i u Čakovcu, dok pojedini voćari iz Međimurja imaju vlastite, kapaciteta do čak 600 tona.

Najveći proizvođač jabuka u Europi je Poljska, a u našem okruženju Njemačka i Slovenija, stoga smo Mladena Dobranića upitali zna li kakva je tamo sezona jabuka, s obzirom na to da utječe na cijenu jabuka u Hrvatskoj.

– Negdje je pomrzlo, ovisi o sortama, a i vremenske prilike su bile takve da su dva do tri dana bila dovoljna da se pomrzne velik dio uroda. Možemo reći da je kod nas rodilo 50 do 60 % jabuka, a fali nam 30 do 40 % jabuka – govori naš sugovornik.

Pod voćnjacima je u Međimurskoj županiji 650 hektara površine, a radne snage koja ubire plodove ove godine nije nedostajalo. Dobranić smatra da su se voćari vrlo dobro snašli u pronalasku radne snage te da adekvatno plaćaju taj sezonski rad, i da ne mogu biti nezadovoljni plaćanjem, odnosnom cijenom radnika.

Ovih se dana u međimurskim voćnjacima beru sorte idared i zlatni delišes, a njihovo je zdravstveno stanje sasvim u redu te vjeruje da će se tako nastaviti i u godinama koje slijede.

– Idealno bi bilo da nam jabuke dobro rode i postignu dobru cijenu te da sva međimurska jabuka ostane u Hrvatskoj. Tako bi bili svi zadovoljni – i proizvođač i potrošač – zaključuje Dobranić.

Dodajmo da je Izložba starih i novijih sorti jabuka na otvorenom u voćnjaku u Brezovcu organizirana uz pomoć suorganizatora – Lokalne akcijske grupe „Međimurski doli i bregi“, uz pokroviteljstvo Općine Sveti Martin na Muri i općinske Turističke zajednice.

Riječ je o voćnjaku starinskih sorti jabuka koje se uzgajaju na prirodni način bez primjese kemijskih sredstava bilo u obradi tla ili u zaštiti samih biljaka, a otvorio ga je spomenuti LAG u suradnji s Općinom, dok se o njemu brine Udruga voćara, vinogradara i povrćara Općine Sveti Martin na Muri.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje