Pandemija koronavirusa utjecala je na rad većine institucija, stvorivši im velike probleme u funkcioniranju. Među njima je i Dom za starije i nemoćne Varaždin, kojem je osnivač Varaždinska županija.

Naime, redakciji Regionalnog tjednika javila se djelatnica Doma (podaci su poznati redakciji), požalivši se na neke već postojeće probleme koje je COVID-19 dodatno naglasio, ali je, s druge strane, iznjedrio i nepravdu. Njezine je tvrdnje potvrdilo još nekoliko djelatnica nezadovoljnih funkcioniranjem varaždinskog Doma za starije i nemoćne.

Djelatnica Doma požalila se na iznimno teške uvjete rada u vrijeme kada je u Domu bio aktivan velik broj koronavirusom zaraženih djelatnika i korisnika, pri čemu od nadređenih i Županije kao osnivača nisu dobili nikakvu potporu – ni financijsku, ni u ljudskim resursima, a ni verbalnu.

Različit tretman

Moglo bi Vas zanimati:

Anna je svoj novi dom pronašla u Velikom Bukovcu: Ovo je toliko lijep kraj i ljudi trebaju biti zahvalni

Više od dvije godine prošlo je od ruske invazije na Ukrajinu. Sve češće uzbune, ratne strahote o kojima su svakodnevno...

– Otkad je krenula pandemija pa do sada, nismo dobili nikakvu pomoć ili potporu, niti nas je itko nešto pitao. U Domu je bio vrlo velik broj zaraženih korisnika i djelatnika, što nas je dovelo u situaciju da u jednoj smjeni od 15 sati rade dvije njegovateljice i jedna medicinska sestra, ponekad čak i jedna njegovateljica uz medicinsku sestru, koje su se brinule o čak 58 korisnika. Ljuti nas to što se nije pokušalo pronaći rješenje da nam netko dođe u ispomoć, kao što je to bio slučaj u bolnicama i nekim drugim ustanovama. I inače je u Domu premalo njegovateljica u odnosu na broj korisnika, a COVID-19 je uzrokovao nemoguće uvjete rada. Zbog toga su, osim nas, ispaštali i sami korisnici Doma – ispričala je djelatnica, dodavši da sav dodatni napor i iscrpljivanje ni na koji način dosad nisu bili prepoznati, odnosno nagrađeni.

Smeta je, kaže, što se nije sve tretiralo na isti način.

– Za nas se nije moglo osigurati osoblje koje bi nam došlo u pomoć, za nas nema ni naknade, kao što su je dobili djelatnici Opće bolnice Varaždin i drugih. Nitko nas nije pitao možemo li izdržati toliko sati rada u komadu, bez pauze, u zaštitnim odijelima, bez mogućnosti izlaska iz ustanove. Tretira nas se kako komu odgovara. Kada bi nam država trebala osigurati pomoć ili financijsku naknadu, tada smo, kažu, pod ingerencijom Županije. Kada bi Županija trebala reagirati, e tada je država kriva za trenutnu situaciju – nezadovoljna je djelatnica.

Osim toga, smatra da nije u redu to što Dom nema zasebni odjel za osobe koje boluju od Alzheimerove bolesti.

– Način rada s takvim osobama je drugačiji. Kod nas su ti korisnici zbrinuti u okviru redovnog Odjela gerijatrijsko-zdravstvene njege. Naravno, osnivanje posebnog odjela s tim statusom značilo bi, između ostaloga, povećanje naših plaća, no to očito nije prioritet – govori djelatnica.

Teški uvjeti rada

Vezano uz ovu problematiku, upit smo poslali ravnateljici Doma za starije i nemoćne Varaždin Vesni Vidović Oreški te Varaždinskoj županiji. Ravnateljica Doma potvrdila je da je kapacitet Doma 360 korisnika. Rekla je i da je cijelo vrijeme tijekom pandemije, zbog zabrane smještanja novih korisnika i potrebnih soba za izolaciju, popunjenost u prosjeku bila manja za 20 do 30 korisnika, ovisno o pojedinom razdoblju. U Domu je stalno zaposleno 97 djelatnika, od čega 17 medicinskih sestara i 24 njegovatelja odnosno njegovateljice, rekla je Vidović Oreški.

– U normalnim okolnostima, kada je u pitanju gerijatrijsko-zdravstvena njega, u Domu na ukupno 158 korisnika na Odjelu gerijatrijsko-zdravstvene njege dnevno radi šest medicinskih sestara, koje su raspoređene u dva turnusa po 12 sati, i 12 njegovateljica, raspoređenih u dvije smjene po 8 sati, od čega na svakom od triju dislociranih odjela gerijatrijsko-zdravstvene njege od 46, 58 ili 54 korisnika rade u svakom trenutku jedna sestra i dva njegovatelja. Isto tako, u jutarnjoj smjeni od 8 sati radnim danom radi medicinska sestra za korisnike stambenog dijela, dok u preostalo radno vrijeme, ovisno o potrebi, usluge tim korisnicima pruža jedna od medicinskih sestara u turnusu – ispričala je ravnateljica Vidović Oreški.

U Domu je od 27. listopada 2020. godine, kada je detektiran prvi korisnik pozitivan na COVID-19, bilo pozitivno 119 korisnika i 50 djelatnika. Od 18. siječnja ove godine u Domu nema zaraženih korisnika, a na dan 5. veljače ni djelatnika, dok je jedna korisnica, koja trenutno boravi u bolnici zbog moždanog udara, pozitivna na COVID-19.

– U vrijeme kada je bilo najviše zaraženih korisnika i djelatnika, način rada organizirali smo iz dana u dan, ovisno o broju raspoloživih djelatnika po svim odjelima. Po preporuci epidemiologa i resornog ministarstva, rad se morao organizirati tako da bude što manje rizika za međusobni prijenos virusa te da se smjene ne susreću, a da se radno vrijeme preraspodijeli. U jeku najvećeg broja pozitivnih djelatnika na Odjelu gerijatrijsko-zdravstvene njege te onih koji su morali biti u izolaciji, početkom prosinca 2020. godine, njegovatelji su pojedinih dana radili i do 15 sati dnevno, a medicinske sestre po 24 sata, nakon čega su bile slobodne – rekla je Vidović Oreški, dodavši da je to bilo izazovno razdoblje, pogotovo onima koji su radili s korisnicima pozitivnima na COVID-19 jer, osim redovne zaštitne opreme, morali su nositi i vrlo neugodna zaštitna odijela.

Na upit o tome jesu li tražili pomoć iz drugih ustanova, odgovorila je potvrdno, uz napomenu da nije bilo moguće pronaći djelatnike te da su se na tom vrhuncu epidemije s nedostatkom djelatnika suočavale sve takve ustanove. Osim toga, ni putem Zavoda za zapošljavanje, kaže, u tom trenutku nije bilo moguće pronaći slobodne i zainteresirane djelatnike za rad u Domu.

Nedostatak djelatnika

– Ipak, uspjeli smo zaposliti dvije medicinske sestre i dvije čistačice na razdoblje od 30 do 60 dana. Pomoć koju smo dobili na prijedlog županijskog stožera CZ-a bila je mogućnost izdvajanja i smještaj dijela pozitivnih korisnika u privatni dom u Možđencu, što je puno značilo kada smo zbog ljudskih potencijala i prostornih ograničenja bili u nemogućnosti zbrinjavati sve korisnike pozitivne na COVID-19 – ističe.

S cijelom situacijom bila je upoznata i Varaždinska županija, iz koje ne kriju da su zbog stanja u Domu bili zabrinuti. Navode da su se s „jednakom pažnjom posvetili i korisnicima svih ostalih domova na području Županije“.

– Aktivnosti koje smo poduzimali postale su primjer dobre prakse u Republici Hrvatskoj. Naš Stožer civilne zaštite je prvi stožer koji je predložio mobilizaciju zasebnog objekta u kojem smo zbrinjavali, i u ovom trenutku zbrinjavamo, korisnike svih domova s područja Županije koji su to zatražili i koji su imali potrebu izdvojiti dio ili sve korisnike iz svojih objekata zbog COVID-a-19. Sveukupno je u domovima smješteno oko 2500 korisnika – navode iz Županije.

Na pitanje što je Varaždinska županija kao osnivač učinila po pitanju povećanja broja djelatnika u kritičnim trenucima, odgovaraju da raspoloživih djelatnika jednostavno nije bilo te dodaju da je „neodgovornost pojedinaca koji su umanjivali ozbiljnost situacije doprinijela širenju zaraze i preopterećenju zdravstvenog sustava, posljedično i nedostatku radnika“.

Smatraju također da svatko treba biti nagrađen za svoj rad, iako djelatnici Doma za rad u otežanim uvjetima nisu dobili uvećanje plaće od 10 %, kao što su to dobili, primjerice, u Općoj bolnici Varaždin. Na prijedlog ravnateljice Doma, Varaždinska županija je u proračunu predvidjela sredstva za isplatu nagrade za radne rezultate djelatnika Doma koji su u prosjeku imali najviše odrađenih sati.

– Od Doma smo dobili popis svih radnika koji su radili najmanje 50 sati s COVID-19 pozitivnim osobama, pri čemu ima i radnika koji su odradili više od 500 sati. Na temelju toga će radnici koji su na dan 31. prosinca 2020. imali više od 150 sati rada s COVID-19 pozitivnim korisnicima dobiti nagradu za radne rezultate u iznosu od 1000 kuna po radniku. Nažalost, država je osigurala financijska sredstva za uvećanje plaće od 10 % samo za ustanove kojima je ona osnivač, zbog čega nisu nagrađeni svi radnici proporcionalno broju sati provedenih u radu s COVID-19 pozitivnim osobama – otkrili su iz Županije.

Ravnateljica je također predložila da nagrada od 1000 kuna bude odlukom župana dopunjena mogućnošću nagrade i za posebno angažirane djelatnike, no o tome iz Županije zasad nisu izvijestili.

“Alzheimer odjel”

Kada je riječ o činjenici da varaždinski Dom za starije i nemoćne ima pet korisnika oboljelih od Alzheimerove bolesti a nema zasebni odjel za takve osobe, Vidović Oreški navodi da je tzv. „Alzheimer odjel“ u planu, ali da dosad, uz druge prioritete, nije bilo novaca, ponajprije za zapošljavanje novih djelatnika i povećanje sredstava, jer je za 20 korisnika na takvom odjelu potrebno zaposliti devet novih djelatnika.

Iz Županije tvrde da Zakon ne nalaže zasebni odjel, no da se upravo tomu teži. Pritom nisu naveli što točno Županija poduzima kako bi se to ostvarilo.

– Osobe koje boluju od Alzheimerove bolesti nisu imale tu bolest prilikom primanja u Dom. Osnivanje zasebnog odjela značio bi velik napredak u radu, bolje uvjete za korisnike, bolje uvjete rada za radnike, a posljedično bi to značilo i povećanje cijene usluge za korisnike. Imajući na umu platežnu moć korisnika, za početak moramo cijenu usluga koje Dom sada pruža izjednačiti s ekonomskom cijenom, što trenutno nije slučaj, a potom utvrditi koje su mogućnosti nadstandarda – zaključuju iz Županije.