Zmije su životinje iz skupine gmazova. Poikilotermne su, što znači da ne mogu regulirati tjelesnu temperaturu na način kao što to rade ljudi, već ona najčešće odgovara temperaturi okoliša.
Najviše im odgovara temperatura od 24°C do 28°C. Stoga, prilikom odabira za njih povoljnih staništa, moraju osigurati dostupnost sunčeve energije za podizanje svoje tjelesne temperature ili hlada za spuštanje temperature, što je razlog da ih nalazimo na mjestima gdje mogu mijenjati svoj položaj kako bi se ugrijale na osunčanim, svijetlim mjestima s hladom u blizini.
Na području Hrvatske obitava 15 vrsta zmija, a samo 3 su otrovnice. No, važno je napomenuti da je 12 vrsta strogo zaštićeno Zakonom o zaštiti prirode zbog čega je zabranjeno ozljeđivati ih, ubijati, uznemiravati i hvatati ili ih držati u zatočeništvu, piše HZJZ.
Iako zmije, kod mnogih ljudi izazivaju strah i nelagodu, one su korisne životinje jer su im primjerice glodavci koji se nalaze oko kuća hrana, te na taj način drže njihov broj pod kontrolom. Hrane se i žabama, gušterima, drugim zmijama, pticama i njihovim jajima, malim sisavcima, ribama, kukcima i drugim beskralježnjacima. Otrovni aparat zmija otrovnica je građen od otrovne žlijezde, izvodnih kanala i otrovnih zubi. Otrovne žlijezde su modificirane žlijezde slinovnice. Danas je funkcija žlijezde slinovnice stvaranje zmijskog otrova koji imobilizira, ubija i probavlja svoj plijen, ali služi i u obrani od predatora.
U Hrvatskoj obitavaju tri zmije otrovnice iz porodice ljutica (Viperidae): poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus) te planinski žutokrug (Vipera ursinii). Sve tri pripadaju rodu ljutica (Vipera), a mogu se prepoznati po karakterističnoj cik-cak šari na leđima, glavi koja je širinom jasno odvojena od vrata, te po kratkom zdepastom tijelu i očnim zjenicama u obliku vertikalnog proreza (od neotrovnica takve zjenice ima jedino crnokrpica).
Poskok je pepeljasto-sive do smećkaste ili crvenkasto smećkaste boje, a naraste do 65 cm, rijetko do 90 cm. Na glavi ima karakterističan roščić na vrhu njuške. Uzduž hrpta se gotovo uvijek nalazi tamna vijugava linija koja može biti u obliku romba ili „cik-cak“, a ide od glave do vrha repa. Dolazi na cijelom području Hrvatske na pogodnim staništima te na nekim otocima.
Riđovka obitava uglavnom u kontinentalnim krajevima Hrvatske, od najnižih do viših nadmorskih visina. Duga je do 65 cm, samo izuzetno do 90 cm i također ima „cik-cak” liniju uzduž tijela koja je ponekad izlomljena, blijeda ili čak nedostaje. Po obojenosti odstupa riđovka, koja može biti i potpuno crna ili imati niz isprekidanih poprečnih pruga. Svijetlosive do smećkaste ili crvenkaste su obojenosti, ali često se mogu naći i potpuno crni (melanistički) primjerci.
Planinski žutokrug nastanjuje planinske travnjake Dinarida i Šarskog sustava. Jedinstveno je prilagođen životu na planinama i obično živi na staništima iznad 1000 metara nadmorske visine, a samo iznimno, u sjeverozapadnom dijelu areala (Lika i Poštak) dolazi već na 900 metara nad morem. Izgledom nalikuje riđovki, ali je manja – naraste do 50 cm. U Hrvatskoj su poznate izolirane populacije, počevši od južnog Velebita, Lisac i Visibaba u Lici, Poštak, Dinara, Troglav i Kamešnica.
Također, u Hrvatskoj obitavaju i dvije slabo otrovne zmije tzv. poluotrovnice – zmajur (Malpolon insignitus) koji je sive crvenkastosmeđe, maslinaste ili crnkaste boje, uglavnom jednolično obojen, s velikim očima i istaknutim nadočnim pločicama („obrvama“). To je velika zmija i do dva metra, a ako je pokušavamo uloviti, glasno sikće. Dolazi u priobalju sve od Istre do južne Dalmacije te na mnogim otocima. Druga je dosta manja crnokrpica (Telescopus fallax), sličnog areala, najčešće je sivkasta ili smećkasta s tamnim mrljama. Lovi najčešće u sumrak i noću, izvlači plijen iz zaklona. Poluotrovnice, imaju žlijezde koje proizvode otrov i stražnje zube kojima ga ubrizgavaju, no ne mogu dovoljno ugristi čovjeka da bi mu ubrizgale otrov. Nakon ugriza zmajura nastaje samo blaža lokalna reakcija s bolom na mjestu ugriza. Iako crnokrpica ima otrovan ugriz, zbog malih usta ne može iskoristiti svoje otrovne zube, pa je klinička slika ista kao i nakon ugriza zmajura. No, i u slučaju njihova ugriza preporuča se odlazak liječniku radi čišćenja rane i dopunske doza cjepiva protiv tetanusa, ako je prošlo više od pet godina od prethodnog cijepljenja.
Otrovi poskoka i riđovke su pretežito hemotoksični jer izravno razaraju tkiva i izazivaju poremećaje u krvnom optoku. Prvi simptomi nakon ugriza su bol od ugriza i oticanje koje se širi od mjesta ugriza. Mogu se javiti i simptomi kao nesvjestica, mučnina, povraćanje, znojenje zato što se u otrovu, iako u puno manjem opsegu, nalaze komponente koje djeluju neurotoksično.
Prevencija ugriza zmija
Zbog visokih temperatura i nedostatka vode, a i zbog glodavaca i ostalih životinja kojima se hrane, a koji se nalaze oko kuća u dvorištima, zmijama okućnice postaju odgovarajuće stanište gdje dolaze potražiti hranu, vodu i zaklon.
Ako primijetimo zmije u dvorištima, potrebno je ukloniti mjesta koje zmije koriste kao zaklone (nakupine kamenja ili različitih predmeta, naslaganih suhih grana, drva i sl,.) te redovito kositi. Također, potrebno je zatvoriti pukotine i rupe kroz koje zmije mogu ući u stambene objekte, garaže ili podrume.
Pojedincima predstavlja izazov loviti i ubijati zmije, no to je kažnjivo, jer se radi o uznemiravanju zaštićenih vrsta. Ujedno, pokušaj hvatanja zmije je i opasna radnja koja može uzrokovati i ugriz zmije. Čak i fotografiranje iz neposredne blizine može zmiju potaknuti da zauzme obrambeni položaj i ugrize.
Ako se nalazimo na područjima i staništima gdje zmije uobičajeno obitavaju, potrebno je poduzeti mjere opreza, što podrazumijeva odgovarajuće ponašanje i odijevanje u prirodi. Preporuča se nošenje odgovarajuće obuće koja štiti nogu od ugriza (ne hodajte bosi ili u ljetnim sandalama), nošenje dugih hlača, čarapa i majica dugih rukava, obratiti pažnju na mjesta gdje se krećete, po mogućnosti hodajte po stazama, a izbjegavajte područja izvan staza. Zmije osjećaju vibracije koje nastaju hodanjem pa će se u većini slučajeva maknuti s našeg puta prije nego ih i zamijetimo. Primjerice, pri branju šparoga ili drugih plodova uputno je nositi rukavice i treba koristiti štap kojim možemo provjeriti područje gdje se krećemo, a ujedno ćemo povremenim lupkanjem o tlo zmiju na vrijeme upozorili na naš dolazak.
Potrebno je paziti da se ne staje na nepregledna mjesta i ne dodiruje rukama i treba provjeriti mjesto na kojemu ćemo sjediti. Ako se penjemo po stijenama, također se preporuča provjeriti da nema prisutnosti zmija. U jesen, kada padaju ljetne temperature treba obratiti pažnju na grane drveća i grmova pokraj kojih prolazimo zbog poskoka koji se u tom razdoblju sunčaju na njima.
Ako dođe do susreta sa zmijom, zmije ne treba dirati, uznemiravati, niti ih se smije ubijati već ih treba zaobići. Ugrizi zmija se događaju u situacijama, kada ljudi dođu u direktni kontakt sa zmijom, koja se tada obrambeno ponaša. Postoje takozvani suhi ugrizi kod kojih zmija ne ispušta otrov.
Podaci o ugrizima zmija
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje se u svijetu dogodi oko 5.4 milijuna ugriza zmija, a od toga čak do 2.7 milijuna slučajeva rezultira otrovanjem. Oko 81 000 do 138 000 ljudi u svijetu umre svake godine od posljedica ugriza zmija, a prisutno je čak do 3 puta više amputacija i drugih oblika invaliditeta kao posljedica ugriza. Većina ovih pojava događa se u Africi, Aziji i Latinskoj Americi.
Iako su na području Europe, ugrizi zmija su relativno rijetke pojave, mogu biti životno ugrožavajući. Ugrizi zmija se sve više događaju pri rekreacijskim i turističkim aktivnostima u ruralnim područjima. Poljoprivredne aktivnosti ne vežu se više za ugrize zmija u Europi zbog uvođenja mehanizacije i strojeva.
U trinaestogodišnjem periodu od početka 2000. godine do kraja 2012. godine, u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu liječeno je ukupno 54 bolesnika radi zmijskog ugriza. 70% svih pacijenata bilo je muškoga spola. Najviše ugriza dogodilo se u periodu od travnja do kolovoza, s vrhuncem u lipnju. Bolesnici su bili u dobi od 18 mjeseci do 73 godine, prosječno 35 godina stari. Među ovim pacijentima nije bilo smrtnih slučajeva.
U razdoblju od 2017. do 2021. godine broj osoba kod kojih je kao glavni uzrok hospitalizacije bio zabilježen toksični učinak zmijskog otrova iznosio je 127. Od toga je najveći broj ugriza bio zabilježen 2018. godine (40 ugriza), a tijekom 2021. zabilježeno je 24 ugriza zmije.
U periodu od 2005. do 2019. godine identificirana su 3 smrtna slučaja od ugriza zmije u Republici Hrvatskoj i to 2006., 2007. i 2013. godine. Dvije osobe su bile starije životne dobi (69 i 80 godina starosti), dok je jedna preminula osoba bila stara svega mjesec dana, a dvije od tri umrle osobe bile su muškog spola. Županije u kojima su se dogodili slučajevi ugriza zmije bile su: Zadarska, Splitsko-dalmatinska i Ličko-senjska županija.
Što ako dođe do ugriza?
Otrovni zmijski ugrizi su medicinsko hitno stanje koje se mora odmah liječiti. Ako je došlo do ugriza bitno je ostati miran i priseban, ne trčati i ne paničariti, jer ćemo time izazvati brže širenje otrova po tijelu.
Ako smo prepoznali da se radi o nekoj u Hrvatskoj prisutnih otrovnica, treba ugriženu osobu što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove ili nazvati Hitnu pomoć na brojeve 94 ili 112, radi primanja antidota.
Do dolaska hitne pomoći ili dolaska u bolnicu potrebno je mirno ležati ili sjediti. Imobilizirajte ruku ili nogu na kojoj je ugrizna rana, kako bi se onemogućilo pokretanje što usporava širenje otrova u limfni i krvni sustav. Ruku treba postaviti u razini srca, a nogu držati na povišenom, što može smanjiti oticanje.
Skinite prstenje i satove prije nego dođe do oticanja ekstremiteta.
Pokrijte mjesto ugriza čistom, suhom oblogom.
Označite rub otekline na koži.
NE činite ništa od sljedećeg:
Nemojte čekati da se pojave simptomi u slučaju ugriza, već odmah potražite liječničku pomoć.
Nemojte primijeniti podvezivanje jer sprječava protok krvi i može uzrokovati nekrozu.
Nemojte rezati ranu nožem ili je rezati na bilo koji način.
Ne pokušavajte isisati otrov.
Nemojte nanositi led ili uranjati mjesto ugriza u vodu.
Nemojte piti alkohol kao sredstvo protiv bolova.
Nemojte uzimati lijekove protiv bolova (kao što su aspirin, ibuprofen).
Nemojte pokušati uhvatiti zmiju zbog rizika dodatnog ugriza.
Ne pokušavajte zmiju uhvatiti, jer točna determinacija vrste nije potrebna, liječnici dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice, a za ugrize svih naših otrovnica primjenjuje se jedinstven protuotrov.
Nakon što je usvojena Strategija projekta „Varaždinska županija – prijatelj djece“ za razdoblje 2023.-2025. na sjednici Županijske skupštine održanoj u ožujku, u ponedjeljak, 29. travnja, održan je u Maloj dvorani Županijske palače još jedan radni sastanak članova Koordinacijskog odbora Varaždinska županija – prijatelj djece.
Sastanku su, uz župana Varaždinske županije Anđelko Stričak i članove koordinacijskog odbora, sudjelovale i Snježana Krpes, glavna tajnica Saveza društava „Naša djeca“ Hrvatske i dr. sc. Arijana Mataga Tintor, suradnica Društva naša djeca.
Tema sastanka je bila kandidatura Varaždinske županije za dobivanje statusa “Županija – prijatelja djece”. Gošće su upoznale župana i članove Koordinacijskog odbora s procedurom kandidature za stjecanje statusa, a bila je to ujedno i prilika da se ukaže na sve projekte koje Varaždinska županije provodi s djecom i za djecu. Župan je gošće upoznao s najvažnijim dijelovima strategije, proračunskim izdavanjima za obrazovanje te programom kandidature.
Nakon sastanka gošće su posjetile centar Lori gdje ih je ravnateljica Željka Marković Bilić provela kroz Newton učinioce i upoznala s planovima samog centra.
– Varaždinska županija na korak je do dobivanja statusa prijatelja djece. Ovim putem zahvaljujem svima koji rade s našim najmlađim sugrađanima, čineći brojne iskorake da Varaždinska županija bude predvodnik u obrazovanju. Često nismo ni sami svjesni koliko toga imamo i koliko toga znamo i radimo, a ovakve nas situacije uvijek na to podsjete i što je još važnije, motiviraju da budemo još bolji. Stoga pozivam sve gradove i općine s područja Varaždinske županije koji nemaju taj status da krenu u njegovo ostvarivanje – rekao je župan Stričak.
A da je kandidatura Varaždinske županije za dobivanje statusa “Županija – prijatelj djece” opravdana slaže se i glavna tajnica Saveza društava „Naša djeca“ Hrvatske Snježana Krpes.
– Županija je zadovoljila sve preduvjete za kandidaturu, što uključuje trogodišnji strateški plan kroz koji su obuhvaćeni svi obavezni kriteriji projekta “Županija-prijatelj djece”. Osim toga, kroz realizaciju plana vidi se da je Županija u nekoliko zadnjih godina, ne samo ostvarila, već i postigla nadstandarde u nekim važnim područjima kvalitete života djece u suradnji s odgojno-obrazovnim, socijalnim, zdravstvenim, kulturnim, sportskim, javnim ustanovama na širem županijskom području, posebice na području obrazovanja, inovacija, regionalnog razvoja, u čemu prednjači u Hrvatskoj. Izdvajamo centre izvrsnosti, znanstvene centre za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje u STEM području, centar za mentalno zdravlje, jaku mrežu osnovnih škola, visok postotak osnovnih škola u jednoj smjeni, kvalitetni preventivni programi, građanski odgoj, obnavljanje i stavljanje u funkciju dvoraca na području Županije, kao i impresivan postotak županijskog proračuna koji se izdvaja za obrazovanje i dostupnost usluga za djecu i mlade u zajednicama u kojima oni i žive. Kako je program “Županija – prijatelj djece” upravo prilika da se međusektorski povežu svi dionici koji skrbe za djecu, drago nam je da je to prepoznato u Varaždinskoj županiji, koja je razvila dobre modele upravljanja i praksi – rekla je Snježana Krpes dodavši kako u sljedećih nekoliko mjeseci, pred županijskim koordinacijskim odborom slijedi da sve što se kroz strateški plan realiziralo u zadnje tri godine, da se izvijesti u završnom izvještaju, nakon čega će uslijediti i samo ocjenjivanje i izvid komisije na teren.
– Ukoliko Županija ispuni svih 80% kriterija i uspješno prođe ocjenjivanje, ostvarit će sve preduvjete za dobivanje prestižnog, ali ujedno i obvezujućeg javnog priznanja “Županija – prijatelj djece”, kojeg dodjeljuju Savez društava “Naša djeca” Hrvatske i Hrvatska zajednica županija – zaključila je Krpes.
Svetom misom kod kapelice sv. Josipa u zaseoku Kraljsko/Martani u Donjoj Voći mještani Općine Donja Voća odali počast bratu, sinu, suborcu i sumještaninu Josipu Martan, ali prisjetili se i svih poginulih i nestalih hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za ono u što su vjerovali.
Nakon mise, za sve sumještane, Udruga branitelja „Voća“ organizirala druženje i podjelu graha na Sportskom Parku Hrvatskih branitelja u Donjoj Voći. Zajedničkim druženjem mještani su obilježili Praznik rada, ali i ispraćaj voćanskih branitelja koji su krenuli pješke put Vukovara.
Ovim zahtjevnim pothvatom odaju počast svim braniteljima s područja bivše Općine Ivanec poginulima u Domovinskom ratu, to više što je i njihov rođak Josip Martan, pripadnik Specijalne policije PU varaždinske „Roda“, i sam smrtno stradao 1991. godine u Hrvatskoj Kostajnici.
Tom prilikom, načelnica Općine Donja Voća Kočet staknula je sljedeće: „Naša obaveza je da nove generacije ne zaborave njihovu žrtvu, trud i suze jer nemamo se pravo kititi ordenjem prošlosti ako ne djelujemo sada za budućnost i zajedno težimo istom cilju za koji su se svi oni borili. Stoga, težimo svi zajedno da kreiramo zajednicu u kojoj nitko nije manje vrijedan, zaboravljen i potlačen jer je drugačiji. Dužni smo im to, svi zajedno. Danas poneki olako daju savjete koje ni sami ne bi prihvatili. Drže prodike bez imalo odgovornosti, a da i sami ne rade to isto. Licemjerno i ravnodušno! Neka nam naši sumještani, Slavko i Marijan Martan, budu vodilja da krenete od sebe i da svojim dijelima pokažete kako bi se i drugi trebali ponašati. Naši dragi Marijan i Slavko Martan, na ponos svih nas, sutra kreću na put od Ivanca do Vukovara i time će odati počast svim braniteljima s područja bivše Općine Ivanec. Neka ih na tom putu prati Božji blagoslov!“
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
