Povežite se s nama

Međimurje

U Međimurju savršen spoj suživota čovjeka i prirode jedinstven u Europi

Objavljeno:

- dana

OBLJETNICA

Brojne prirodne ljepote, bogatstvo biljnoga i životinjskog svijeta, prostori na koje čovjek nije destruktivno utjecao svojim djelovanjem… Sve to je posebnost Međimurske županije, njezinih zaštićenih biljaka, životinja i lokaliteta.

Ali i velika obveza da se te posebnosti u istom obliku očuvaju i za neke buduće generacije. O tom očuvanju posljednjih deset godina sustavno i planski brine Javna ustanova za zaštitu prirode “Međimurska priroda”.

Naša misija

– Iako Ustanova postoji posljednjih deset godina, jer je Zakon o zaštiti prirode “natjerao” sve županije da ih osnuju, međimurska priroda kao prirodni fenomen službeno se štiti od 1963. godine. Naime, prvo zaštićeno stablo u Međimurju bila je platana u Nedelišću. Perivoj Zrinskih također je zaštićen u rujnu 1975. godine, a krajobraz rijeke Mure kao veliko i cjelovito područje je zaštićen 18. travnja 2001. godine. Tim je činom jedna četvrtina Međimurja postala zaštićeno područje, pa je logičan slijed bio da se oformi institucija koja će voditi brigu o tome. I da nije bilo zakonske potrebe za osnivanjem Ustanove, vjerujem da bi se u Međimurskoj županiji to ionako dogodilo.

Naša misija nije ljude udaljiti od prirode, već ih educirati i ojačati kao njezine zaštitare. Pritom je važno da se ljudi jednostavno pridržavaju odredbi brojnih zakona, ne samo Zakona o zaštiti prirode. Ako zakon, primjerice, kaže da se ne smije graditi izvan granica naselja, tada je i to odrednica u zaštiti prirode, jer se tako čuva prostor u kojem onda kvalitetnije obitavaju brojne biljne i životinjske vrste, uključujući divljač – ističe ravnatelj Ustanove Siniša Golub, koji se na njezinu čelu nalazi od prvoga dana.

Krajobraz Mure kao cjelovito područje je zaštićen 18. travnja 2001. godine

“Međimurska priroda” je ustanova koja po službenoj dužnosti upravlja prirodnim fenomenima zaštićenima od strane države, kao što je Regionalni park “Mura – Drava” ili od strane Županije, kao što su pojedinačna stabla ili pak Značajni krajobraz rijeke Mure.

Kategorije u kojima je zaštićena međimurska priroda danas nemaju veze s onim kategorijama o kojima javnost obično gleda u medijima, a riječ je o nacionalnim parkovima ili strogim rezervatima.

– Naša je misija da ljude osvijestimo kako su trendovi zaštite prirode u 21. stoljeću usmjereni na onu prirodu koju je čovjek na neki način sukreirao posljednjih stotinjak godina. U Europi više nema netaknute prirode. Možda eventualno u tu kategoriju spadaju najviši vrhovi Alpa. Priroda u Europi je modificirana, što ne mora nužno značiti da sve te modifikacije degradiraju prirodu i smanjuju njezinu vrijednost. Takva je situacija i s Međimurjem, koje je prije 500 godina bilo prekriveno velikom hrastovom šumom. Postupnom sječom nastajale su livade, na kojima su počele živjeti nove vrste biljaka i životinja, a samim time se znatno povećala bioraznolikost. Ovo što imamo danas je bogatstvo nastalo interakcijom čovjeka i prirode. To je ono što se danas štiti u Međimurju, rezultati interakcije čovjeka i prirode tijekom posljednjih nekoliko stoljeća življenja na ovim prostorima – pojašnjava Golub.

Monitoring

A činjenica da je četvrtina Međimurja zaštićena u kategoriji Regionalni park znači da je struka na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće prepoznala da je riječ o ekosustavu koji je opstao u prilično gusto naseljenom području, ali koji ima svoje utvrđene vrijednosti koje doprinose kvaliteti života čovjeka.

Ustanova provodi i redoviti monitoring različitih biljnih i životinjskih vrsta
 

– Ali pod uvjetom da čovjek to što je preostalo ne uništi do kraja. Koja je vrijednost takve zaštite vidi se u činjenici da u Međimurju pijemo najčišću i najkvalitetniju vodu u RH. To je dijelom rezultat toga što se zaštitom područja uz tokove Mure i Drave zabranjuju neke intervencije i radovi koji su dozvoljeni na drugim područjima. Upravo u ovim činjenicama, pitkoj vodi i čistom zraku, oni koji eventualno sumnjaju u važnost zaštite prirode trebaju vidjeti izravnu korist koju od nje imaju sami stanovnici Međimurja – dodaje ravnatelj Golub.

Ustanova u sklopu svojih aktivnosti provodi i redoviti monitoring različitih biljnih i životinjskih vrsta. Riječ je o aktivnosti s kojima javnost najčešće poistovjećuje zaštitare prirode.
– To su oni koji sjede u šumi i broje kukce i biljke – šali se ravnatelj Golub i dodaje:

Bioraznolikost

– Da bi se znalo što treba štititi, prvo se mora znati koliko čega u prirodi ima. Tome služi monitornig. Vrste se moraju sustavno pratiti pet, deset i više godina godina, da bi se vidjelo raste li određena populacija ili pada. Zato se pojedine lokacije zaštićuju, jer se u njima nalaze staništa određene biljne ili životinjske vrste, poput Bedekovićevih graba, gdje se nalazi najveća populacija leptira livadnog plavca, ili pak šuma Čep, između Nedelišća i Pušćina, sa zdravom i najbrojnijom populacijom jelenaka u Hrvatskoj.
A monitoring otkriva još jednu vrlo važnu stvar u očuvanju prirode, a riječ je kvaliteti bioraznolikosti.

Centar za posjetitelje bit će opremljen najmodernijom interaktivnom opremom

– Bioraznolikost je indikator općeg stanje prirode. Bioraznolikost bez georaznolikosti, dakle bez podloge na kojoj ta bioraznolikost može živjeti, i bez krajobrazne raznolikosti, nema sama po sebi presudni značaj. Bioraznolikost je odraz kvalitete i dinamike staništa općenito. U Međimurju bioraznolikost prati kvalitetu staništa. Naša istraživanja dokazala su da pojedini prirodni fenomeni za koje se pretpostavljalo da su izumrli na ovom području zapravo i dalje postoje.

Primjer je kockavica, koja obitava u močvarnim i poluvlažnim staništima, koja su u Međimurju u 95 posto slučajeva isušena, ali i dalje postoje dijelovi na kojima kockavica obitava. Unatoč najvećoj gustoći naseljenosti, ljudi nisu uništili staništa ovakvih vrsta.
A jedan od ključeva uspješne zaštite prirode leži u edukaciji mladih naraštaja. Iz tog je razloga “Međimurska priroda” još 2007. godine započela s projektom razvoja Centra za posjetitelje, u koji su tijekom 2012. uložena značajna sredstva.

Centar za posjetitelje

– Nema učinkovite zaštite prirode bez vlastitog prostora u kojem ćete primiti posjetitelje, školske grupe ili vrtićku djecu te ih educirati primjereno uzrastu i prethodnom znanju. Mi takvu edukaciju učinkovito radimo od 2007. godine. Naše sjedište je u 200 godina staroj zgradi u Križovcu, koju smo dobili od Županije te smo je transformirali u Centar za posjetitelje. U nju su državne institucije do sada uložile oko dva milijuna kuna, Županija više od milijun kuna, a trenutno čekamo odobrenje projekta u visini od milijun eura kojim bismo Centar konačno pretvorili u interaktivni prostor za posjetitelje. Već sada imamo oko dvije tisuće posjetitelja godišnje, a s novom opremom ta će brojka višestruko narasti – zaključio je ravnatelj Ustanove Siniša Golub.

Fotomonografija Ustanove

Javna ustanova za zaštitu prirode “Međimurska priroda” u petak priprema malu svečanost povodom desete obljetnice rada Ustanove. Tom će se prigodom u njihovu prostoru u Križovcu održati prezentacijski program. Djelatnici Ustanove pobrinuli su se i za izradu prigodne fotomonografije “Iz blata i zlata”, naziva koji u dvije ključne riječi najbolje opisuje prostor Međimurske županije i njegov razvoj kroz stoljeća. Knjiga je bogato opremljena vrhunskim fotografijama nastalima prilikom obilaska terena, a neke od njih su rijetko viđene i u izdanjima poznatih svjetskih magazina. Primjer su fotografije borbe dvaju jelenaka za prevlast nad područjem, a samim time i ženkama, koje su nastale tijekom monitoringa u šumi Čep.

Rad Ustanove prepoznat je i na europskoj razini

Bez obzira na to što je površina Međimurja mala, brojnost zaštićenih vrsta i lokaliteta djelatnicima Ustanove nameću mnoge obveze. Sreća je što je i županijska vlast prepoznala važnost brige o zaštiti prirode, pa se financijski i logistički uključila u projekte.
– Kad je Ustanova započela s radom proračun nam je bio 350 tisuća kuna, a 2017. je narastao na 1,25 milijuna kuna. Ulaskom Hrvatske u EU opseg posla je toliko narastao da je bilo nužno povećati proračun. Brojke koje spominjem su osnovni proračun, dok je realizirani znatno veći s obzirom na to da već godinama uspješno provodimo različite projekte. Tako smo 2012. godine dobili dva milijuna kuna u različitim radovima za uređenje Centra za posjetitelje u Križovcu.

Za projekt revitalizacije pašnjaka u Žabniku, na koji smo smjestili međimurskog konja, ostvarili smo projektnu potporu u iznosu nešto manjem od milijun kuna. Puno je manjih projekata. Posebno smo ponosni na jedan koji je dokazao da se naš rad cijeni i na europskoj razini. Naime, naša je ustanova tek jedna od pet u Europi koje su prije dvije godine od svjetski poznatog proizvođača opreme za Sunčevu energiju dobile donaciju od 20 tisuća eura u obliku solarnih panela, pa proizvodimo svoju struju. To su naše male pobjede u vremenu dok još uvijek gradimo instituciju čija je misija dugoročna – ističe Siniša Golub.

Tri čuvara prirode na terenu

U prvom desetljeću djelovanja Javna ustanova uspjela je nadoknaditi ono što je propušteno u upravljanju zaštićenim prirodnim vrijednostima od 1963. godine. 
Izazovi su veliki, sredstava uvijek premalo, ali međimurska agilnost i stručnost pozicionira Ustanovu na visoko mjesto po kvaliteti i opsegu obavljenog posla u kontekstu županijskih javnih ustanova za zaštitu prirode u Hrvatskoj. Većina djelatnika ustanove je visokoobrazovana i visokomotivirana u obavljanju svojih zadaća. Stručna voditeljica Ustanove je doktorica znanosti, a ravnatelj pak magistar znanosti na polju upravljanja zaštićenim područjima.

– Tri čuvara prirode predano rade na terenu i svojim radom preveniraju brojne ilegalne radnje. Na Ergeli međimurskog konja u Žabniku čuva se genetski fond zavičajne pasmine i revitalizira vrijedni pašnjak uz rijeku Muru. Sve u svemu, tipično međimurski: posla ima, samo ako ga znaš prepoznati – zaključuje Golub.


Pojedine vrste za koje se pretpostavljalo da su nestale u Međimurju i dalje žive na ovom području, poput kockavice

Izvor:
Foto: Siniša Golub & Davorin Mance

Međimurje

FOTO Marija Prekupec: “Najveći poklon koji nekome možete dati je vrijeme!”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Međimurska županija/Osobna arhiva

Nagrada „Zrinski“ Međimurske županije je javno priznanje za posebna dostignuća i doprinos od osobitog značenja za razvitak i ugled Međimurske županije.

Jedna od dobitnica Nagrade za 2019. godinu za nesebičan društveni angažman u promicanju zdravlja i socijalnih aktivnosti te za razvoj sportske rekreacije je i prva međimurska diplomirana medicinska sestra Marija Prekupec, djelatnica Zavoda za javno zdravstvo MŽ i predsjednica međimurske Podružnice Hrvatske komore medicinskih sestara.

Nagrada je bila povodom da razgovaramo s iznimno aktivnom i angažiranom dobitnicom.

– „Nagrada „Zrinski“ Međimurske županije je javno priznanje za posebna dostignuća i doprinos od osobitog značenja za razvitak i ugled Međimurske županije. Biti dobitnicom takve nagrade za mene je neopisiva čast i ponos. Kod mene se najprije javio osjećaj nevjerice i nisam znala kako da se nosim s time pa sam tek navečer rekla suprugu i djeci. Naravno da su bili sretni i počašćeni zbog svih nas. Ovu nagradu posvećujem svojoj obitelji koja mi je uvijek bila potpora, koja me nesebično podržavala u mojem radu , dala mi vjetar u leđa i snagu da ustrajem.

Potječem iz skromne sredine u kojoj su ljudi uvijek pomagali jedni drugima i tako nas odgajali. Izbor moga zanimanja potječe iz djetinjstva. U svojoj lokalnoj sredini, a i šire, nastojala sam pomagati ljudima u rješavanju problema, potaknuti humanitarni rad, volontiranje, raditi na promociji zdravlja.

Svojim radom nastojim da naše mjesto Gardinovec bude prepoznatljivo, da se čuva okoliš, da se čuva kulturna baština i prezentiraju stari običaji, uređuje mjesni parkić (prošle godine konačno smo uspjeli posaditi ukrasno drveće i bilje), da udruge žive i da i one svojim radom tome doprinose, da ljudi budu zadovoljni, da se druže, da kvaliteta starijih ljudi bude bolja, da se animiraju vrtića i školska djeca zajedno sa svojim roditeljima u raznim igrama u cilju promicanja zdravlja, prevencije kardiovaskularnih bolesti kao i pretilosti kod djece i odraslih – nabraja Marija Prekupec.

Dodaje da stalno radi na svojoj edukaciji koja je vezana uz potrebe zajednice.

– Maksimalno dajem sebe u planiranju, organiziranju i realiziranju aktivnosti. Uvijek nastojim pronaći rješenje problema i prilagoditi se na korist krajnih korisnika. Kontinuirano sam aktivna u lokalnoj Udruzi građana “Gardruža” Gardinovec, koja će ove godine obilježiti 20 godina osnivanja.

Udruga ima Kulturnu sekciju (očuvanje kulturne baštine – otvorenje Spomen ploče „Staro pralo“ jedinstveno je u Međimurju, otvorenje spomenika Stjepanu Jankoviću, Bakini kolači..), Sportsko-rekreativnu sekciju, Sekciju za ručne radove „Kreativne radionice“ i Sekciju za uređenje okoliša, ali velik dio rada posvećuje humanitarnom radu (Božićni sajam, Dan narcisa…) U Udrugu se mogu uključiti sve generacije jer su aktivosti raznolike i mogu biti zanimljive za sve dobne skupine.

Članica sam Županijske lige protiv raka već 10 godina. Ona u svome djelokrugu rada ima pet Klubova (Klub laringektomiranih osoba Međimurske županije, Klub operiranih od raka dojke “Nova nada”, Klub oboljelih od raka prostate, Klub oboljelih na debelo crijevo (ILKO) i Klub oboljelih od ginekoloških zloćudnih tumora “VITA”). Za svaki od tih klubova organiziraju se humanitarne aktivnosti u kojima sudjelujem. Akciju „Cvjetom narcisa protiv raka dojke“ organiziram i na lokalnoj razini.

Aktivno vodim Klub laringektomiranih osoba kao jedna od suradnica i sudjelujem u njihovoj rehabilitaciji i resocijalizaciji. Osim psihološke potpore članovima i njihovim obiteljima, zdravstvenoga prosvjećivanja, pomoći i savjetovanju pri provođenju higijene traheostome, organiziranju predavanja, vodim članove u probama pjevanja i nastupa. U ovo doba korone nedostaju mi naši susreti i druženja! – ističe dobitnica, koja je i aktivna članica čakovečke Stanice HGSS-a već sedam godina. Trenutačno je u statusu polaganja ispita za spašavateljicu, a sudjelovala je u mnogobrojnim akcijama potrage i pružanja pomoći u nepristupačnim i neurbanim sredinama (poplava u Novskoj, potres u Sisačko-moslavačkoj županiji…)

Predsjednica je međimurske Podružnice Hrvatske komore medicinskih sestara od 2017. godine. Inicijatorica je osnivanja Vokalne skupine medicinskih sestara, koja je održala premijerni nastup na Humanitarnom koncertu „Pjesmom, plesom i modnom revijom protiv raka“.

– Na taj način pokazala sam da medicinske sestre mogu učiniti mnogo, jer osim svakodnevnih humanih obaveza svojim entuzijazmom usrećuju druge i doprinose zajednici na malo drukčiji način. Osim kvalietnih proba, našle smo i vremena i za druženja koja su nas još više zbližila i povezala. Vokalna skupina HKMS-a nastupala je na humanitarnim koncertima u Mačkovcu, “Pjesmom , plesom i modnom revijom protiv raka”, za “Katružu”, raznim simpozijima… No, ova pandemija prekinula je naše probe i nastupe.

Uključila sam medicinske sestre u razne sportsko-rekreativne aktivnosti. Sudjelovale su 2018. i 2019. u jedinstvenoj trkačkoj utrci “Wings for Life World Run” u Zadru samo s jednim ciljem: učiniti ozljede leđne moždine izlječivima. Od 8.500 trkača koji su startali s zadarske obale bilo je i više 400 trkača iz Međimurja. Među njima našle su se i medicinske sestre iz Međimurske županije i pokazale humanitarnu notu, solidarnost i nadu da će lijek za ozljede leđne moždine biti brže otkriven, a time biti pružena pomoć svima onima koji tu pomoć i trebaju.

Povodom obilježavanja Dana sestrinstva organizirala sam sa ostalim partnerima i udrugama javnozdravstvene akcije posvećene medicinskim sestrama i drugima u zajednici. Ovom prilikom želim dati podršku i zahvalu svim medicinskim sestrama i tehničarima, liječnicima i ostalom osoblju u njihovoj velikoj požrtvovnosti u radu i borbi protiv ove pandemije – poručuje Prekupec.

Članica je i Nacionalnoga odbora za razvoj volonterstva te (od 2019.) Hrvatske zajednice općina. Na upit odakle crpi energiju, odgovara:

– Teško je to objasniti riječima. To je ono nešto što te pokreće, što nosiš u sebi, s čime s valjda rođen ili si stekao u ranom djetinjstvu pa te na neki način obilježilo. To je potreba da nekomu pomogneš bez apela za pomoći, a za to ne očekuješ ništa. Najvrednije je ono što me na kraju ispunjava, kad nekome pružiš ruku, a za to ne trebaš ništa drugo nego stisak ruke ili topli osmijeh. Sjećam se jedne bake koja je živjela sama, a moj doprinos njoj je bio razgovor u kojem je ona pričala o svojim problemima, životu… Nakon toga razgovora ona je rekla da se osjeća puno bolje i da ne zna kako bi mi platila što sam došla. Nudila mi je svoju posljednju jabuka koju je imala. Nisam uzela, jabuku ali sam je zamolila da umjesto toga izmoli jednu krunicu. Njoj je suza kapnula iz oka jer je rekla da takvu želju nije očekivala.

Podrška obitelji

Uz dobru organizaciju uspije se puno toga, smatra Marija.

– Moj dan često traje puno duže nego bi trebalo. Obitelj mi je veoma važna. Udana sam i majka četvero sinova, kao i ponosna baka trojice unuka. Bez obzira na svoje brojne obveze, nastojim da u kući bude sve u redu, obožavam peći kolače, njegujemo obiteljska druženja i s obzirom na obveze ostalih članova nastojimo vrijeme provoditi čim više zajedno. Unuci su poseban dar i veselje. Za njih se uvijek nađe vremena: i za čuvanje i za igru. Velika potpora mi je suprug koji je isto uključen u realizaciju brojnih aktivnosti i bez njegove pomoći ne bi išlo.

Moja majka je bila moj primjer kako se nositi u životu sa svim nedaćama. U ono vrijeme kad su žene morale biti domaćice, raditi u polju, vrtu, čuvati djecu… ona je našla snage da se zaposli i bori sa predrasudama da je ženi mjesto samo u kući. Uspjela je odgajati djecu, biti dobar radnik na poslu, imati uredan vrt i okućnicu. Bila je sama tijekom tjedna jer je otac radio u Sloveniji i kao i čitav niz muške populacije dolazio vikendom. Tako je većina obveza bila prepuštena njoj. Mislim da je većina žena u Međimurju tada nosila sav teret domaćinstva – kaže svestrana “Garnofčanka”. Zamolili smo je i za osvrt na tekuću pandemiju i probleme koje je iznjedrila, odnosno na koje je ukazala.

Epidemija je pokazala da se sustav zapravo može nositi s ovakvom izvanrednom situacijom uz dobru organizaciju svih službi, ali je istaknula i važnost medicinskih sestra/tehničara i drugih zdravstvenih djelatnika u sustavu. Često je upravo ova skupina zdravstvenih djelatnika zakinuta za određena prava i nagrade, što je upravo u ovoj situaciji posebno došlo do izražaja. Djelatnici u zdravstvu daju sve od sebe kako bi pružili najbolju skrb bolesnicima, ugrožavajući svoje zdravlje i zdravlje svojih obitelji. Umjesto da ovi hrabri ljudi budu adekvatno nagrađeni, Vlada Republike Hrvatske donijela je 7. prosinca 2020. odluku kojom će se isplatiti „posebna nagrada za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 u iznosu od 10% od osnovne plaće djelatnicima u ustrojstvenim jedinicama/ djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19“. Iznos je toliko malen da je sramotan.

Ovom prilikom želim dati podršku i zahvalu svim medicinskim sestrama i tehničarima, liječnicima i ostalom osoblju u njihovoj velikoj požrtvovnosti u radu i borbi protiv ove pandemije – ističe Marija, koja je i licencirana voditeljica nordijskog hodanja, dobitnica niza zahvalnica i priznanja (poput nagrade za najvolonterku za 2019. godinu!), ali i zamjenica načelnika Općine Belica Zvonimira Taradija, koji ju je uime Općine i nominirao za Nagradu.

– Za kraj bih se zahvalila predlagatelju za Nagradu „Zrinski“ Općini Belica i načelniku Općine Belica Zvonimiru Taradiju koji je prepoznao moj dugodišnji rad, članovima Udruge građana “Gardruža” Gardinovec koji su svojim nesebičnim trudom i zalaganjem pomagali u ostvarivanju niza aktivnosti, kao i svim partnerima na suradnji. Zahvaljujem se Povjerenstvu i županu Matiji Posavcu koji je na emotivan način govorio o svim dobitnicima nagrade i istaknuo njihove doprinose.

„Najveći poklon koji možete dati nekome je vaše vrijeme, jer kada dajete svoje vrijeme, vi zapravo dajete dio života koji nikada nećete dobiti nazad“!

Ova nagrada bit će mi podstrek da svojim radom i entuzijazmom nastavim za ostvarivanje novih ciljeva na dobrobit čitave zajednice – zaključuje Marija Prekupec, kojoj na Nagradi čestita i redakcija Regionalnoga tjednika.

Nastavite čitati

Međimurje

Jedan od najčešćih oblika karcinoma u razvijenim zemljama je rak debelog crijeva

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Već 21 godinu ožujak je mjesec tijekom kojega se dodatno podiže svijest o prevenciji raka debelog crijeva. Dobra vijest je pritom da je mogućnost prevencije raka debelog crijeva vrlo visoka, navode iz Županijske lige protiv raka Čakovec.

Preporučeno je da se od 50. godine života započnu redoviti gastroenterološki pregledi, a male promjene životnog stila također čine veliku razliku.

Primjerice, preporučuje se prehrana koja je bogata voćem i povrćem te da se ograniči unos crvenog mesa. Čak i polusatno hodanje može imati pozitivan učinak na zdravlje.

Iz Registra za rak

Prema podacima Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, rak debelog crijeva drugi je najčešći oblik raka kod muškaraca (iza raka pluća) i žena (iza raka dojke).

Od ukupnog broja dijagnosticiranih slučajeva raka u Hrvatskoj, na ovu zloćudnu bolest otpada 15 do 16 posto slučajeva kod muškaraca i 13 do 14 posto slučajeva kod žena.

Rak debelog crijeva ili kolorektalni karcinom je inače jedan od najčešćih oblika zloćudnih oboljenja u svim razvijenim zemljama sa zabrinjavajućim trendom porasta učestalosti.

Smatra se da će u razvijenim zemljama od raka debelog crijeva tijekom života oboljeti približno 4,6 posto muškaraca i 3,2 posto žena, a omjer incidencije i mortaliteta između muškaraca i žena iznosi 1,05:1, objavila je Hrvatska liga protiv raka.

U Aziji i Africi ovaj oblik raka je značajno rjeđi, što upućuje na činjenicu da stil života, prehrana i okoliš u razvijenim zemljama svijeta ne idu na ruku čovjeku, nego naprotiv, protiv njega i njegova zdravlja.

Upravo iz tih razloga pokrenut je Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva čiji je cilj što ranije dijagnosticiranje. To bi u petogodišnjem razdoblju rezultiralo smanjivanjem smrtnosti od raka debelog crijeva za 15 posto.

Programom je obuhvaćena ukupna populacija u dobi od 50 do 74 godine, a svi građani imaju jednaku mogućnost sudjelovanja u programu probira, što znači i oni socijalno najugroženiji.

Rizici i uzroci

Ono što je dosad poznato o ovoj vrsti raka je činjenica da se rizik oboljenja od raka debelog crijeva povećava s životnom dobi, pa se tako najčešće dijagnosticira poslije 50. godine života.

Najčešći simptomi su umor, anemija, polipi, krvava stolica i bolovi u abdomenu, no oni nisu uvijek prisutni ni specifični.

U 90 posto slučajeva nastaje zbog niza različitih čimbenika, navodi Liga protiv raka, a u pet do 10 posto slučajeva rak nastaje zbog mutacija koje se nasljeđuju unutar obitelji.

Određeni pojedinci imaju povećani rizik za razvoj raka debelog crijeva, kao što su pojedinci koji unutar obitelji imaju dva ili više članova s dijagnosticiranim rakom debelog crijeva ili polipima.

Nadalje, u dva do pet posto slučajeva za nastanak ove vrste raka odgovorni su različiti nasljedni sindromi, kao što su Lynch sindrom, sindrom familijarne adenomatozne polipoze i MUTYH asocirana polipoza.

Lynch sindrom je nasljedni poremećaj koji povisuje rizik za različite vrste raka, pri čemu je u 80 posto slučajeva to rak debelog crijeva, a u 60 posto rak endometrija.

Familijarna adenomatozna polipoza (FAP) je nasljedni poremećaj koji vodi razvoju raka debelog crijeva do 40. godine života. FAP uzrokuje brojne polipe u debelom crijevu, koji se kod 50 posto bolesnika javljaju do 15. godine i u 95 posto do 35. godine.

Genetski test za nasljedne oblike raka debelog crijeva može procijeniti rizik pojedinca i/ili obitelji za razvoj raka.

Genetski test za nasljedne oblike raka debelog crijeva testiraju značajne kliničke gene kao što su MLH1, MSH2, APC, MSH6, PMS2, i MUTYH gen koji značajno povećavaju rizik za maligno oboljenje.

Pojedinci, koji imaju obiteljsku povijest raka debelog crijeva ili sindroma koji je povezan s povećanim rizikom za rak debelog crijeva, mogu se posavjetovati sa svojim liječnikom kako bi započeli preglede prije 50. godine života.

Nastavite čitati