OBLJETNICA

Brojne prirodne ljepote, bogatstvo biljnoga i životinjskog svijeta, prostori na koje čovjek nije destruktivno utjecao svojim djelovanjem… Sve to je posebnost Međimurske županije, njezinih zaštićenih biljaka, životinja i lokaliteta.

Ali i velika obveza da se te posebnosti u istom obliku očuvaju i za neke buduće generacije. O tom očuvanju posljednjih deset godina sustavno i planski brine Javna ustanova za zaštitu prirode “Međimurska priroda”.

Naša misija

– Iako Ustanova postoji posljednjih deset godina, jer je Zakon o zaštiti prirode “natjerao” sve županije da ih osnuju, međimurska priroda kao prirodni fenomen službeno se štiti od 1963. godine. Naime, prvo zaštićeno stablo u Međimurju bila je platana u Nedelišću. Perivoj Zrinskih također je zaštićen u rujnu 1975. godine, a krajobraz rijeke Mure kao veliko i cjelovito područje je zaštićen 18. travnja 2001. godine. Tim je činom jedna četvrtina Međimurja postala zaštićeno područje, pa je logičan slijed bio da se oformi institucija koja će voditi brigu o tome. I da nije bilo zakonske potrebe za osnivanjem Ustanove, vjerujem da bi se u Međimurskoj županiji to ionako dogodilo.

Naša misija nije ljude udaljiti od prirode, već ih educirati i ojačati kao njezine zaštitare. Pritom je važno da se ljudi jednostavno pridržavaju odredbi brojnih zakona, ne samo Zakona o zaštiti prirode. Ako zakon, primjerice, kaže da se ne smije graditi izvan granica naselja, tada je i to odrednica u zaštiti prirode, jer se tako čuva prostor u kojem onda kvalitetnije obitavaju brojne biljne i životinjske vrste, uključujući divljač – ističe ravnatelj Ustanove Siniša Golub, koji se na njezinu čelu nalazi od prvoga dana.

Krajobraz Mure kao cjelovito područje je zaštićen 18. travnja 2001. godine

“Međimurska priroda” je ustanova koja po službenoj dužnosti upravlja prirodnim fenomenima zaštićenima od strane države, kao što je Regionalni park “Mura – Drava” ili od strane Županije, kao što su pojedinačna stabla ili pak Značajni krajobraz rijeke Mure.

Kategorije u kojima je zaštićena međimurska priroda danas nemaju veze s onim kategorijama o kojima javnost obično gleda u medijima, a riječ je o nacionalnim parkovima ili strogim rezervatima.

– Naša je misija da ljude osvijestimo kako su trendovi zaštite prirode u 21. stoljeću usmjereni na onu prirodu koju je čovjek na neki način sukreirao posljednjih stotinjak godina. U Europi više nema netaknute prirode. Možda eventualno u tu kategoriju spadaju najviši vrhovi Alpa. Priroda u Europi je modificirana, što ne mora nužno značiti da sve te modifikacije degradiraju prirodu i smanjuju njezinu vrijednost. Takva je situacija i s Međimurjem, koje je prije 500 godina bilo prekriveno velikom hrastovom šumom. Postupnom sječom nastajale su livade, na kojima su počele živjeti nove vrste biljaka i životinja, a samim time se znatno povećala bioraznolikost. Ovo što imamo danas je bogatstvo nastalo interakcijom čovjeka i prirode. To je ono što se danas štiti u Međimurju, rezultati interakcije čovjeka i prirode tijekom posljednjih nekoliko stoljeća življenja na ovim prostorima – pojašnjava Golub.

Monitoring

A činjenica da je četvrtina Međimurja zaštićena u kategoriji Regionalni park znači da je struka na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće prepoznala da je riječ o ekosustavu koji je opstao u prilično gusto naseljenom području, ali koji ima svoje utvrđene vrijednosti koje doprinose kvaliteti života čovjeka.

Ustanova provodi i redoviti monitoring različitih biljnih i životinjskih vrsta
 

– Ali pod uvjetom da čovjek to što je preostalo ne uništi do kraja. Koja je vrijednost takve zaštite vidi se u činjenici da u Međimurju pijemo najčišću i najkvalitetniju vodu u RH. To je dijelom rezultat toga što se zaštitom područja uz tokove Mure i Drave zabranjuju neke intervencije i radovi koji su dozvoljeni na drugim područjima. Upravo u ovim činjenicama, pitkoj vodi i čistom zraku, oni koji eventualno sumnjaju u važnost zaštite prirode trebaju vidjeti izravnu korist koju od nje imaju sami stanovnici Međimurja – dodaje ravnatelj Golub.

Ustanova u sklopu svojih aktivnosti provodi i redoviti monitoring različitih biljnih i životinjskih vrsta. Riječ je o aktivnosti s kojima javnost najčešće poistovjećuje zaštitare prirode.
– To su oni koji sjede u šumi i broje kukce i biljke – šali se ravnatelj Golub i dodaje:

Bioraznolikost

– Da bi se znalo što treba štititi, prvo se mora znati koliko čega u prirodi ima. Tome služi monitornig. Vrste se moraju sustavno pratiti pet, deset i više godina godina, da bi se vidjelo raste li određena populacija ili pada. Zato se pojedine lokacije zaštićuju, jer se u njima nalaze staništa određene biljne ili životinjske vrste, poput Bedekovićevih graba, gdje se nalazi najveća populacija leptira livadnog plavca, ili pak šuma Čep, između Nedelišća i Pušćina, sa zdravom i najbrojnijom populacijom jelenaka u Hrvatskoj.
A monitoring otkriva još jednu vrlo važnu stvar u očuvanju prirode, a riječ je kvaliteti bioraznolikosti.

Centar za posjetitelje bit će opremljen najmodernijom interaktivnom opremom

– Bioraznolikost je indikator općeg stanje prirode. Bioraznolikost bez georaznolikosti, dakle bez podloge na kojoj ta bioraznolikost može živjeti, i bez krajobrazne raznolikosti, nema sama po sebi presudni značaj. Bioraznolikost je odraz kvalitete i dinamike staništa općenito. U Međimurju bioraznolikost prati kvalitetu staništa. Naša istraživanja dokazala su da pojedini prirodni fenomeni za koje se pretpostavljalo da su izumrli na ovom području zapravo i dalje postoje.

Primjer je kockavica, koja obitava u močvarnim i poluvlažnim staništima, koja su u Međimurju u 95 posto slučajeva isušena, ali i dalje postoje dijelovi na kojima kockavica obitava. Unatoč najvećoj gustoći naseljenosti, ljudi nisu uništili staništa ovakvih vrsta.
A jedan od ključeva uspješne zaštite prirode leži u edukaciji mladih naraštaja. Iz tog je razloga “Međimurska priroda” još 2007. godine započela s projektom razvoja Centra za posjetitelje, u koji su tijekom 2012. uložena značajna sredstva.

Centar za posjetitelje

– Nema učinkovite zaštite prirode bez vlastitog prostora u kojem ćete primiti posjetitelje, školske grupe ili vrtićku djecu te ih educirati primjereno uzrastu i prethodnom znanju. Mi takvu edukaciju učinkovito radimo od 2007. godine. Naše sjedište je u 200 godina staroj zgradi u Križovcu, koju smo dobili od Županije te smo je transformirali u Centar za posjetitelje. U nju su državne institucije do sada uložile oko dva milijuna kuna, Županija više od milijun kuna, a trenutno čekamo odobrenje projekta u visini od milijun eura kojim bismo Centar konačno pretvorili u interaktivni prostor za posjetitelje. Već sada imamo oko dvije tisuće posjetitelja godišnje, a s novom opremom ta će brojka višestruko narasti – zaključio je ravnatelj Ustanove Siniša Golub.

Fotomonografija Ustanove

Javna ustanova za zaštitu prirode “Međimurska priroda” u petak priprema malu svečanost povodom desete obljetnice rada Ustanove. Tom će se prigodom u njihovu prostoru u Križovcu održati prezentacijski program. Djelatnici Ustanove pobrinuli su se i za izradu prigodne fotomonografije “Iz blata i zlata”, naziva koji u dvije ključne riječi najbolje opisuje prostor Međimurske županije i njegov razvoj kroz stoljeća. Knjiga je bogato opremljena vrhunskim fotografijama nastalima prilikom obilaska terena, a neke od njih su rijetko viđene i u izdanjima poznatih svjetskih magazina. Primjer su fotografije borbe dvaju jelenaka za prevlast nad područjem, a samim time i ženkama, koje su nastale tijekom monitoringa u šumi Čep.

Rad Ustanove prepoznat je i na europskoj razini

Bez obzira na to što je površina Međimurja mala, brojnost zaštićenih vrsta i lokaliteta djelatnicima Ustanove nameću mnoge obveze. Sreća je što je i županijska vlast prepoznala važnost brige o zaštiti prirode, pa se financijski i logistički uključila u projekte.
– Kad je Ustanova započela s radom proračun nam je bio 350 tisuća kuna, a 2017. je narastao na 1,25 milijuna kuna. Ulaskom Hrvatske u EU opseg posla je toliko narastao da je bilo nužno povećati proračun. Brojke koje spominjem su osnovni proračun, dok je realizirani znatno veći s obzirom na to da već godinama uspješno provodimo različite projekte. Tako smo 2012. godine dobili dva milijuna kuna u različitim radovima za uređenje Centra za posjetitelje u Križovcu.

Za projekt revitalizacije pašnjaka u Žabniku, na koji smo smjestili međimurskog konja, ostvarili smo projektnu potporu u iznosu nešto manjem od milijun kuna. Puno je manjih projekata. Posebno smo ponosni na jedan koji je dokazao da se naš rad cijeni i na europskoj razini. Naime, naša je ustanova tek jedna od pet u Europi koje su prije dvije godine od svjetski poznatog proizvođača opreme za Sunčevu energiju dobile donaciju od 20 tisuća eura u obliku solarnih panela, pa proizvodimo svoju struju. To su naše male pobjede u vremenu dok još uvijek gradimo instituciju čija je misija dugoročna – ističe Siniša Golub.

Tri čuvara prirode na terenu

U prvom desetljeću djelovanja Javna ustanova uspjela je nadoknaditi ono što je propušteno u upravljanju zaštićenim prirodnim vrijednostima od 1963. godine. 
Izazovi su veliki, sredstava uvijek premalo, ali međimurska agilnost i stručnost pozicionira Ustanovu na visoko mjesto po kvaliteti i opsegu obavljenog posla u kontekstu županijskih javnih ustanova za zaštitu prirode u Hrvatskoj. Većina djelatnika ustanove je visokoobrazovana i visokomotivirana u obavljanju svojih zadaća. Stručna voditeljica Ustanove je doktorica znanosti, a ravnatelj pak magistar znanosti na polju upravljanja zaštićenim područjima.

– Tri čuvara prirode predano rade na terenu i svojim radom preveniraju brojne ilegalne radnje. Na Ergeli međimurskog konja u Žabniku čuva se genetski fond zavičajne pasmine i revitalizira vrijedni pašnjak uz rijeku Muru. Sve u svemu, tipično međimurski: posla ima, samo ako ga znaš prepoznati – zaključuje Golub.

Pojedine vrste za koje se pretpostavljalo da su nestale u Međimurju i dalje žive na ovom području, poput kockavice

Izvor:
Foto: Siniša Golub & Davorin Mance