Svojom konstrukcijom i izradom varaždinski fijakeri, kola i saonice proizvedeni u tvornici obitelji Kronast mogli su se već krajem 19. stoljeća nositi s najkvalitetnijim proizvodima konkurenata iz inozemstva.

“J.G. Kronast i sin”

Stoga je razumljiva radost varaždinskoga kolekcionara profesora Živka Skuhale, koji je nedavno uspio od propasti spasiti jedine sačuvane saonice, za koje kaže da su proizvedene prije više od 120 godina.

– Izrađivali su ih vrhunski majstori iz Kukuljevićeve ulice i vjerojatno je riječ o unikatnom primjerku kojeg još treba pažljivo restaurirati. Sanjke je slučajno pronašao jedan sakupljač starina iz Konjščine. Zapela mu je za oko tvornička pločica na kojoj je pisalo da je proizvođač varaždinska tvornica “J.G. Kronast i sin”. Na teren sam pohitao odmah po saznanju da su pronađene saonice i bit će spašene od propasti – otkriva Skuhala.

Moglo bi Vas zanimati:

Općina Vinica dijeli litru i vodu kojom ćete počastiti ekipu na koncertu Cura iz centra

Općina Vinca od 22. travnja do 4. svibnja obilježava svoje Dane, a sprema se pravi zabavni spektakl. U petak, 26....

Naime, saonice su prethodnom vlasniku poslužile kao stalak za cvijeće na otvorenom i vjerojatno bi se raspale!

– Postojeća drvena konstrukcija na kiši i snijegu sigurno ne bi izdržala više od godinu dana. Bio je doslovno zadnji čas da se spasi od propasti ovo vozilo koje su tko zna kuda sve vukli upregnuti konji. Sjećam se da sam kao osnovnoškolac gledao točno ovakve saonice kako po visokom snijegu prolaze bivšom Miličkom ulicom. Četvrtkom je bio stočni sajam u gradu i već ranom zorom čuli su se zvončići i rzanje konja. Djeci je to bilo jako zanimljivo promatrati s prozora. Oni hrabriji trčali bi za saonicama u nastojanju da se za njih zakvače. Bilo je dobrih vlasnika, koji bi nas pustili da se tako kližemo, ali i onih koji bi naše vragolije sprečavali bičem – prisjetio se kroz smijeh Skuhala.

Takve saonice varaždinskim ulicama prolazile su još prije pola stoljeća, kada je snijega bilo i po tri mjeseca. Naš sugovornik namjerava kompletno obnoviti budući muzejski eksponat, a smjestit će ga u dvorištu Muzeja ispod nove nadstrešnice.

– Više od 80 % konstrukcije može se restaurirati i ostat će na svome mjestu. Nužno je skidanje prljavštine i patine, kojoj tu nije mjesto. Sve što je istrunulo ili s vremenom loše mijenjano bit će nadomješteno adekvatnim novim materijalom. Poznato mi je da su Kronastovi stolari pri izradi fijakera i saonica koristili najmanje tri vrste drva, a željezo je priča za sebe – naglasio je Skuhala.

Dodao je da su saonice mogle bez problema prevoziti šest odraslih osoba, a njihov sastavni dio bio je i tvornički izrađen fenjer sa svijećom, koji je korišten noću.

– Svaka informacija o ovim predivnim varaždinskim saonicama je dobrodošla pri restauraciji. Stoga pozivam Varaždince da mi pomognu pronaći stare fotografije na kojima su eventualno ovjekovječene. Dobro će poslužiti i eventualno sačuvani dijelovi konstrukcije – rekao je Skuhala, koji od 2018. godine neumorno proširuje i uređuje postav Muzeja.

Hrvatska tehnika

Primjerice, posjetitelji već neko vrijeme mogu razgledati izložbu hrvatske tehnike, a među izlošcima su i oni nastali u Varaždinu.

– Varaždinski majstori različitih profesija, poput Prerada Barbota, nakon završetka Drugoga svjetskog rata nisu se libili izrađivati radioaparate “lampaše”. No meni je posebno drag bicikl izrađen oko 1930. godine, koji ima pripadajuću mesinganu pločicu s graviranim znakom “Lav”. Riječ je o “dvokolici” koju je proizvodila varaždinska obitelj Cesarec. Ovi naši sugrađani godinama su se bavili prodajom bicikala i rezervnih dijelova. Inače, prvu radionicu za izradu bicikala je u Varaždinu nedaleko od zgrade Prve gimnazije imao Luka Lovrenčić pod imenom “Lukas Rad”. Od ostalih varaždinskih “čudesa” izloženi su automati za igru Finomehanike Varaždin i veliki džuboksi, od kojih je “Melodija” nudila izbor glazbenih brojeva s čak 50 gramofonskih ploča – govori Skuhala o kolekciji u kojoj nema čega nema.

Svi radoznalci njegov Muzej oldtimera i stare tehnike mogu razgledati uz prethodnu najavu u bilo koje vrijeme, a turistima ide na ruku to što je posjet moguć i u vrijeme kada Gradski muzej ima zatvorena vrata.