Epilog propasti Stanoinga zasigurno će visoko kotirati u analima varaždinskih pravosudnih trakavica. Jer puno je tu nezadovoljnih – od dužnika do vjerovnika, a ima i onih koji su ostali u čudu zbog načina na koji se prodaju vrijedne nekretnine te posrnule tvrtke. Naime, dok su trenutno vladajući u Gradu Varaždinu, između ostalog zaokupljeni uređenjem Habdelićeva trga, na dražbi je prodana palača Zakmardy.

Riječ je o zgradi koja ima status kulturnog dobra temeljem rješenja Ministarstva kulture, uprave za zaštitu kulturne baštine od 9. travnja 2002. godine. Palača s istočne strane dominira prostorom Habdelićeva trga na kojem posla imaju i arheolozi, te je za njezinu eventualnu prodaju bilo određeno pravo prvokupa.   

– Prema člancima 28. i 37. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, vezano za ograničenja prava vlasništva na kulturnom dobru, odnosno u slučajevima prometa kulturnih dobara određeno je pravo prvokupa. Vlasnik koji namjerava prodati kulturno dobro, dužan je, naime, prije prodaje istodobno ga ponuditi Republici Hrvatskoj, županiji, gradu ili općini na čijem se području nalazi, a prvenstvo u ostvarivanju prava prvokupa ima grad ili općina u odnosu na županiju, a zatim Republika Hrvatska, koji se o ponudi moraju očitovati u roku od 60 dana. S obzirom na to da je Palača Zakmardy zaštićena kao pojedinačno nepokretno kulturno dobro i upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (Z-898), prema navedenom Zakonu, pravo prvokupa su imali Grad Varaždin, Varaždinska županija i Republika Hrvatska. Stručne službe Ministarstva kulture i medija nadležne su samo nad pitanjem prvokupa Republike Hrvatske, ali ne i grada, odnosno županije – ističu u Ministarstvu kulture i medija.

Međutim, u Gradu Varaždinu tvrde da od Općinskog suda u Varaždinu Ili pak Financijske agencije (FINA) koja je provela nadmetanje za nekretninu (čkbr.1813/1 dvorište ulica Jurja Habdelića sa 304 metara četvornih, odnosno zagrada mješovite uporabe, Ulica Jurja Habedelića sa 476 metara četvornih upisano u z.k.ul.13359 k.o. Varaždin), uopće nisu obaviješteni o dražbi!

Kulturno dobro

Srećom, to svojevremeno nije bio slučaj s palačom Ritz, jednom od najvrjednijih varaždinskih građevina.

– Kako smo oplemenili prostor bivše Varteksove robne kuće na Franjevačkom trgu, tako bi iskoristili i pravo prvokupa za palaču Zakmardy. Tom objektu našli bi bez problema javnu namjenu na korist svih Varaždinaca. Da to znamo, pokazali smo s Gradskom knjižnicom u prekrasno uređenom prostoru palače Ritz – komentiraju vijećnici NL Ivana Čehoka.

Dodajmo da resorno Ministarstvo, zajedno sa svojim Konzervatorskim odjelima nije nadležno za pitanja namjene ili prenamjene prostora, već prema prethodno navedenom Zakonu isključivo izdaje suglasnost o utjecaju pojedine namjene na svojstvo kulturnog dobra.

– Ta suglasnost se daje prilikom traženja, odnosno izdavanja dozvole za promjenu namjene i uporabu građevine temeljem članka 115., 151. i 152.  Zakona o prostornom uređenju koju izdaje Upravni odjel za gradnju i komunalno gospodarstvo Odsjek za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Grada Varaždina. Vezano za pitanje arheoloških istraživanja, prema podacima koje posjeduje Konzervatorski odjel u Varaždinu Ministarstva kulture i medija, Habdelićev trg obnavlja se po projektu kojeg je taj odjel i odobrio. Točno je da se provodi arheološki nadzor na navedenom trgu, što je u skladu s uvjetima i projektom koji ne uključuje palaču Zakmardy, tako da ni radovi koji su u tijeku ne obuhvaćaju navedenu palaču – objašnjavaju u Ministarstvu.

Odgovor na pitanje kakva će zapravo biti buduća namjena palače Zakmardy, odredit će između ostalog sudbinu popularne pivnice Medina škrinja, koja posluje u prizemlju i podrumu spomenutog objekta. Međutim, zasad to ne otkriva ni Varaždinska biskupija, koja je njegov novi vlasnik.

– Postupak oko ulaska u posjed nekretnine još uvijek traje, a čim završi očitovat ćemo se javno o detaljima – kratko poručuju iz Varaždinske biskupije i napominju da zgradu namjeravaju temeljito obnoviti, poput palače Keglević u Nazorovoj, koja je nakon uređenja pod nadzorom konzervatora – doslovno zablistala.

Moglo bi Vas zanimati:

Prije točno četiri godine zabilježen je prvi slučaj koronavirusa u Hrvatskoj

Prije točno četiri godine objavili su prvi slučaj koronavirusa u Hrvatskoj. Radi se o mladiću koji je bio na nogometnoj...

Dužnici u nevjerici

Podsjećamo, odluka o prodaji Stanoingove nekretnine u Ulici Jurja Habdelića 4 donesena je još 28. listopada 2021. godine, a elektroničko nadmetanje je FINA zaključila 29. ožujka 2022. godine, nakon zaprimanja valjanih ponuda. Iz javno dostupnih podataka o uvjetima prodaje proizlazi da je potencijalni kupac morao uplatiti jamčevinu u iznosu od 913.000 kuna, te da je tijekom nadmetanja postignuta najviša ponuda u iznosu od 7.324.000,00 kuna ili 972.061,85 eura.

Odnosno, postignuta je minimalna zakonska cijena ispod koje se nekretnina, čija je vrijednost inicijalno procijenjena na 9.130.000,00 kuna ili 1.211.759,24 eura, nije mogla prodati.

Na ovakav rasplet tuže se dužnici koji su, barem prema onome što možemo iščitati iz Rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu od 28. rujna ove godine, najvjerojatnije sami zakomplicirali dugogodišnji pokušaj sklapanja predstečajne nagodbe nad varaždinskom tvrtkom STANOING d.o.o.!

– (…) Mimo volje dužnika, u ovršnom postupku broj: Ovr-457/2016, rješenjem o dosudi od dana 15. lipnja 2022. prodana je Palača Zakmardy, vlasništvo dužnika, ali rješenje o dosudi još nije pravomoćno budući je dužnik izjavio žalbu. Identična situacija je i kod drugog kapitalnog objekta u vlasništvu dužnika, nekretnine VTC koja je također predmet ovrhe kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem: Ovr-796/2018. … – piše između ostalog u navedenom spisu Trgovačkog suda, koji je odbacio prijedlog dužnika za sklapanje predstečajne nagodbe i otkazao kao bespredmetno ročište za sklapanje nagodbe zakazano za 30. rujna.

Štoviše, u tijeku je stečajni postupak i nad sestrinskom tvrtkom, trgovačkim društvom STANOING-NEKRETNINE d.o.o. (SN), te je jedan od založnih vjerovnika 28. listopada 2022. godine Trgovačkom sudu u Varaždinu predložio da sukladno članku 91. u svezi s čl. 94., st. 7. Stečajnog zakona razriješi stečajnog upravitelja Miroslava Lovrekovića.

Kome idu milijuni?

I to zbog „nesavjesnoga obavljanja dužnosti, bez prava na nagradu, jer je njegovim propuštanjem postupanja pokrenuto brisanje društva STANOING INŽENJERING (koje ima pravo zaloga na nekretninama tvrtke STANOING d.o.o. u vrijednosti od 12.000.000,00 kuna) čiji poslovni udio predstavlja jedinu imovinu stečajnog dužnika, te se unovčava u stečajnom postupku nad tvrtkom SN“.

Prostor nam ne dozvoljava da ovaj put detaljnije opišemo golgotu koju prolaze Stanoingovi vjerovnici, među kojima su kod prodaje nekretnina zasad definitivno najbolje prolazile banke.

Rrijedak očuvani primjerak našega domaćeg profanog graditeljstva

Ovo velebno zadnje gradili su najvjerojatnije varaždinski zidarski majstori Jakob i Blaž Jančić. Zgrada je izgrađena kao sjemenište za đake varaždinske isusovačke gimnazije 1672. godine na trošak predbilježnika Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Ivana Zakmardyja.

Riječ je o dvokatnoj samostojećoj zgradi iz 17. stoljeća koja je rijedak očuvani primjerak našega domaćeg profanog graditeljstva, u kratkotrajnom stilskom razdoblju između kasne gotike i baroka. Stručnjaci smatraju kako je osim vanjštine – i unutrašnjost palače vrlo zanimljiva. Naime, u prvom katu su prije konzervacije postojali pregradni zidovi, koji su uklonjeni pa je potpuno očuvan originalni raspored prostora.

Prostorije prizemlja i prvog kata svodene su, kao i stubište. Na podestu stubišta nalaze se kolorirane štukature i malen zidni oltarić. Štuko ukras nalazi se i u prostoriji bivše kapelice. Prostran je i zanimljiv podrum, koji je cijeli presvođen, a svod nose masivni piloni od opeke. Dodajmo da je palača rješenjem bivše SO Varaždin trebala biti srušena 1965. godine, ali je nastojanjem tadašnjega Zavoda za zaštitu spomenike kulture u Varaždinu, kao i Općinskoga javnog tužiteljstva, ta namjera osujećena i palača je spašena od rušenja i daljnjega propadanja.

Kompletna konzervacija zgrade počela je 1966. godine uz financijsku pomoć Fonda za unapređenje kulturnih djelatnosti SRH i Poduzeća za stambenu privredu u Varaždinu.