Prošećete li bilo kojom ulicom u centru svoga grada, nemoguće je ne primijetiti da se na gotovo svakoj trgovini ili ugostiteljskom objektu nalazi nalijepljen papir na kojem piše da traže studente za rad.

Ponuda poslova

Naime, studenti, ali i učenici završnih razreda četverogodišnjih srednjih škola, danas su vrlo traženi kao zaposlenici, a mnogo ih se i odazove pozivu poslodavaca, odnosno zaposli tijekom ljetnih mjeseci kako bi povećali svoj ionako skromni budžet.

– Od početka ove godine radilo je 4268 studenata, njih 26 % više nego prošle godine. Ponuda poslova je iznimno bogata i raznovrsna, a studenti rade doslovno u svakom kutku naše zemlje. Najveći broj naših korisnika ima prebivalište na području sjeverozapadnog dijela Hrvatske te je i najveći broj poslodavaca s tog područja. Sezonsko zapošljavanje na Jadranu je, kao i svake godine, vrlo aktualno, s tim da sada, osim hotelskih kuća, i veliki trgovački lanci (Tommy, Studenac, Spar, Lidl i drugi) nude sezonske poslove – ističe Sonja Nidogon Višnjić, mag. oec., voditeljica Student servisa iz Studentskog centra Varaždin, koji broji oko 10.000 članova u svojoj bazi korisnika, uključujući i registrirane izdvojene podružnice u Čakovcu, Koprivnici, Bjelovaru i Križevcima.

Potvrđuje nam da je poslodavcima sve teže doći do radne snage, stoga brojni poslodavci, kako na našem području, tako i na Jadranu, zapošljavaju na sezonskim poslovima sve veći broj djelatnika iz zemalja regije – Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, ali i iz Nepala i drugih tržišta jeftinije radne snage.

– Poslodavci su oduvijek u studentima prepoznavali kvalitetne povremene i privremene djelatnike i ne bi se moglo reći da je tržište studentske radne snage ugroženo zbog inozemnih djelatnika, zato što posla ima dovoljno za sve. Sezonci se zapošljavaju na duže razdoblje rada (cijelu sezonu), a studenti su idealna radna snaga kada postoji kratkoročna potreba za dodatnim zapošljavanjem – objašnjava naša sugovornica, koja je objasnila i koliko su studenti zapravo plaćeni za svoj rad.

– Minimalna studentska satnica je definirana Zakonom te je vezana za bruto minimalnu plaću u Hrvatskoj i iznosi 29,30 kuna za ovu kalendarsku godinu, uz povećanje satnice za 50 % za prekovremeni rad, rad nedjeljom, noću i blagdanom. U praksi su satnice iznad minimalne satnice, ali nam je drago da postoji zaštitni mehanizam koji garantira minimalnu satnicu. Valuta plaćanja za obavljeni studentski rad je 15 dana po obavljenom poslu, a obračun studentskih ugovora je na mjesečnoj bazi – objasnila je voditeljica Student servisa Sonja Nidogon Višnjić, navevši da svoj rad predano obavljaju tijekom cijele godine, tako i u ljetnim mjesecima, bez ljetnih stanki ili kolektivnoga godišnjeg odmora. Usto, za sve korisnike je dostupan i web-servis koji omogućava studentima kreiranje online i e-studentskih ugovora bez potrebe dolaska u urede, što zasigurno dodatno olakšava papirologiju prilikom zaposlenja.

– Bolnice koje su bile pri kraju sa zalihama remdesivira su, kada su sredinom srpnja od Službe za lijekove Ministarstva zdravstva zatražile da im se dostavi remdesivir – antivirusni lijek za liječenje COVID-19 bolesti, dobile službeni odgovor Ministarstva da remdesivira više nema i da će Ministarstvo krenuti u nabavu i obavijestiti bolnice kad nabavi lijek – ističe u priopćenju Hrvatska udruga bolničkih liječnika.

Iz Udruge dodaju da su te bolnice svoje zalihe potrošile, a da do danas, odnosno nekoliko tjedana kasnije remdesivir nije stigao u te bolnice i one ga nemaju.

Lijek remdesivir se naručuje isključivo putem Ministarstva i bolnice ga ne mogu same nabaviti.

– Lijek ronapreve, koji ministar također spominje, nema učinka u liječenju bolesti COVID-19 izazvane omicron sojem novog koronavirusa. Za liječenje jednog COVID-19 pacijenta daje se 6 bočica remdesivira. U Hrvatskoj, kaže ministar Beroš, ima ukupno 483 bočice, što je dostatno za liječenje 80 pacijenata. U bolnicama je trenutno 613 COVID pacijenata. Jasno je da su zalihe nedostatne za cijelu Hrvatsku – navode još iz HUBOL-a i dodaju: – U nekim bolnicama remdesivira je bilo i imaju ga još uvijek, ali i njihove zalihe su pri kraju. Ministarstvo se tek nakon tragične smrti Vladimira Matijanića dosjetilo zatražiti inventuru lijeka kako bi saznalo koje bolnice ga imaju, a koje ne. Kako je Ministarstvo zaduženo za distribuciju ovog lijeka, isključivo na Ministarstvu je bila odgovornost da istraži stanje zalihe lijeka po bolnicama i da ga redistribuira iz bolnica koje ga imaju u bolnice kojima nedostaje, dok ne stigne nova pošiljka lijeka.