GibiGib

Početkom svake nove godine, odnosno „na mlado leto“ kako kaže poznata stara međimurska crkvena pjesma „Narodi nam se“, u kajkavskim krajevima dolazi do pripreme za ostatak godine.

To je razlog što sezona festivala poput proštenja (i, kasnije, Fašnik) počinje relativno rano u godini. Naime, „proštenje“ ili „prošče(n)je“ je naziv za hodočašće u sjeverozapadnim hrvatskim krajevima. Naziv je povezan s oproštenjem grijeha, odnosno ispovijedi, koja se obavljala tijekom hodočašća.

Gašpar, Melko, Bolta

Prvo proštenje svake se godine u Međimurju održava na blagdan Bogojavljenja na Belici. Ideja Crkve bila je privući što više ljudi na hodočašće, a time i na ispovijed, da bi u novu godinu ušli „čisti“, bez grijeha, pri čemu će usput pridonijeti i boljitku sredine u kojoj se manifestacija održava.

Proštenja su predstavljala priliku za druženje mladih ili iskazivanje naklonosti mladića i djevojaka, između ostaloga i darivanjem licitarskih srdaca ili drugih poklona

Pojam „proštenje“ podrazumijeva i društveno okupljanje mještana, njihove obitelji i rodbine (uz hodočasnike i druge putnike-namjernike) na blagdan župnih svetaca zaštitnika. Za te se događaje diljem Hrvatske koriste i druga imena poput „goda“, „kirbaja“, „kirvaja“ i „fjere“. Vjerski sadržaj proštenja pratila je i takozvana „ekonomija svetih mjesta“, odnosno izmjena ljudi i dobara, pa su na njih obvezno dolazili trgovci, obrtnici, ugostitelji, glazbenici i drugi zabavljači (vlasnici vrtuljaka, mađioničari, proricatelji…), koje se i danas u širem smislu u krajevima kajkavskoga podneblja naziva „licitarima“. Izraz dolazi od njemačke riječi „Lebzelter“, koja je označavala ukrašeni kolač od slatkoga tijesta oblikovan u razne figurice poput srdaca, konja, povijena djeteta, krunice i druge. Pojam se kasnije počeo koristiti i za trgovce koji su prodavali spomenuti kolač, to jest, za medičare, koji su osim takvih kolača na proštenjima prodavali i gvirc, rakiju medicu, svijeće te zavjetne darove od prerađenog voska.

Društveni događaj

Tijekom proštenja priređivali su se i plesovi, sportska natjecanja i slično. Predstavljala su priliku za predah od svakidašnjih poslova, posjećivanje rođaka iz drugih mjesta i općenito za komuniciranje sa širom društvenom zajednicom. Bila je to i prilika za druženje mladih te iskazivanje naklonosti mladića i djevojaka, između ostaloga i darivanjem licitarskih srdaca ili drugih poklona. Mnogi su kajkavci upravo na proštenjima upoznali buduće supružnike. Spomenimo činjenicu da je najveća međimurska turistička manifestacija, Porcijunkulovo, niknula iz istih korijena, odnosno Sajma tradicijskih obrta koji se u njezinu sklopu održavao.

Komentari

Komentara