Jedna od važnih činjenica međimurskoga prometa, svojevrsna „žila kucavica“ koja je osobito obilježila dvadeseto stoljeće, svakako je željeznička pruga.

Prva pokusna vožnja na međimurskoj pruzi organizirana je 29. listopada 1859., odnosno prije 160 godina, na dionici od Čakovca do Kotoribe i obratno. Pruga je službeno otvorena za promet 24. travnja 1860. kada su se njome provozali hrvatski, mađarski i austrijski plemići te predstavnici javnih vlasti i crkveni dostojanstvenici.

O važnosti pruge za Međimurce svjedoči i pjesma “F Kotoribi cug mašina fučnola”

Već nakon dvije godine za promet su otvoreni kolodvori Mala Subotica i Donji Mihaljevec, a 1900. stajalište Miksavar, odnosno današnji Macinec. Godine 1920. otvoreno je stajalište Čakovec-Buzovec, za Drugoga svjetskog rata stajalište Sveti Juraj u Trnju (Čehovec), a 1949. stajalište Dunjkovec.

Vrni šine!

Čest naziv u kolokvijalnom govoru u hrvatskome jeziku za tračnicu jest “šina”, što dolazi od njemačkoga izraza “die Schiene”. Postoji zanimljiva i zabavna urbana legenda o nazivu naselja Vratišinec koja kaže da je netko tamo ukrao šine, nakon čega je na obližnjoj željezničkoj postaji napisao poruku “Vrati šine!” Naravno, radi se o apokrifnoj priči, budući da je poznato da je naselje dobilo naziv prema lokalnom feudalnom gospodaru Vratišni.

Novine su o međimurskom željezničkom prometu nekoliko mjeseci nakon otvaranja pisale:

“Promet na željeznici, dotično na kolodvoru čakovečkom, na koliko je početkom zavladao, poniešto je popustio, nu ipak između Kaniže i Pragerhofa za pervo miesto valja i nadjačuje isti optujski. Ovdie je glavno odpravničtvo za sve strane, navlastito pak za okolicu varaždinsku. Podvoz jednako još kroz dan četiri puta prolazi, i to dosad još sretno bez ikakve smutnje ili nezgode. Obćenje odovud biva od Varaždina spremanjem vozierah varaždinskih od kojih bi jedino još želiti bilo: da im se pristojba za vožnju između kolodvora i Čakovca poglavarstveno odmieri i da se nepodobštinam i surovom ponašanju njihovih kondukterah kod kolodvora oblastno na put stane, jer inače, ako ovi i nadale udarenim putem postupali budu, težko će se tko njihovom prilikom poslužiti bojeći se, da od kočijaša protivne stranke, kojoj nije za rukom pošlo, da putnika za sebe pridobije, iz kočije izbačen nebude, i jer ovud putujući sviet dobio bi inače veoma kriv pojam o domaćem redu i dužnoj uljudnosti, kao i o čednom ponašanju našinacah, koji takova što ipak hvala bogu nečine!”

Danas se željeznički promet suočava s raznim problemima, no neupitni je fakat da se radi o važnome dijelu međimurske povijesti!