BICIKLIMA PO EUROPI

– Imam za vas jedan projekt u Poljskoj – reče prijatelj Dario. I tu je sve počelo: njegove riječi značile su početak našeg biciklističkog putovanja od 2233 kilometra, na kojem smo ovog ljeta obišli cijelu Srednju Europu.

Prvog dana krenuli smo oko osam sati iz Mađareva prema Murskom Središću i granici sa Slovenijom. Tamo smo obavili posljednje pozive i poslali poruke najbližima. U Mađarskoj smo spavali prve dvije noći. Svidjela nam se zbog toga što smo mogli relativno mirno putovati. Bilo je pravo zadovoljstvo voziti se kroz pitoma sela i promatrati život tih ljudi izbliza. Jedini problem stvarao nam je mađarski, a od pomoći nam, nažalost, nisu engleski ni njemački! Treći dan svog putovanja stigli smo do mađarsko-slovačke granice, odnosno do grada Komarna na Dunavu. Grad zapravo ima dva imena: u Mađarskoj je Komarom, a u Slovačkoj Komarno. Tu smo se odmorili i oprali odjeću te saznali da je tvrđava u Komaromu bila najveće sovjetsko spremište oružja nakon Drugog svjetskog rata!
Sljedeći dan stigli u Slovačku. Krajolici su se izmjenjivali, a prošli smo i selo koje se zove Bajka! Tu nam je bilo jednostavno sporazumijevati se jer slovački je dosta sličan hrvatskom jeziku. I još nešto. Ta nam se zemlja svidjela i zato što smo se uspjeli najesti pokraj ceste: probali smo divlje šljive, breskve, jabuke, kukuruz… Tu nam se dogodila i jedina nezgoda: pukla nam je guma! Noć proveli uz rijeku Hron, gdje smo prvi (i jedini!) put u 30 dana uspjeli zapaliti vatru i ispeći usput ubrani kukuruz! Ujutro smo promijenili gumu i nastavili dalje. Slijedio je teži dio na slovačkim cestama zbog uspona jer smo se približili Tatrama, no uživali smo u krajoliku: pokraj nas doline rijeka Hron i Orave, šume i polja obasjani suncem… Milina!

Krakow i zmaj

Sljedeći dan nastavili smo prema poljskoj granici, dolinom Orave. Prošli smo kroz mjesto Podbiel, u kojem je većina kuća napravljena od drva. U Poljsku smo stigli kasno, već je padao mrak. S brda smo se spustili u prvo naselje koje se nalazi uz granicu i nekako naišli na privatni kamp gdje smo prespavali. Idućeg jutra otišli smo u centar obližnjeg grada zanimljivog naziva: Chocolow, što nas je asociralo na ljubav i čokoladu! Na trgu ispred crkve, u samom središtu mjesta, skuhali smo kavu i uživali u jutru. Nastavili smo dalje prema poznatom zimovalištu Zakopane, vozeći se prekrasnim krajolikom Visokih Tatri. Naime, u neposrednoj blizini nalazilo se i naše odredište – Poronin, u koji smo krenuli zbog projekta razmjene mladih “Take a Step for a Change”. Tu smo proveli sljedeća četiri dana, a potom ponovno sjeli na bicikle i krenuli – put Krakowa, grada koji izgleda drugačije od svih drugih europskih gradova u kojima smo bili. Nekako podsjetio na Moskvu (mada tamo nikad nismo bili!). Od znamenitosti posebno nam se svidjela skulptura zmaja na šetalištu uz rijeku Vislu koji u određeno doba dana riga vatru.

 

U Mađarskoj nam je problem stvarao mađarski jezik, a od pomoći nam nije bio engleski ni njemački!

Iz Krakowa smo krenuli prema Auschwitzu, a iz njega prema jezeru Goczalkowickiega, pa u unutrašnjost Češke. Stigli smo u Rožnov, prekrasno mjesto okruženo brdima, a potom se nakratko odmorili u prekrasnom kampu Bystricka smještenom između potoka i šume na livadi. Sljedeći dan opet prema slovačkoj granici. U mjestu Uherski Brod susreli smo jednog biciklista koji je imao bicikl vrlo zanimljivog dizajna: u njemu je zapravo ležao, a ne sjedio i kojim svaki dan putuje na posao 40 kilometara! Uputio nas je i gdje prespavati tu noć, već u zoru probudio nas je ogromni traktor koji je već krenuo na polje, ali sva sreća, nije krenuo na ovo gdje smo spavali! Taj dan prošli smo slovačko-austrijsku granicu. Našli smo se u mjestu Hainburg, 20 kilometara od Bratislave i 40 kilometara od Beča.

Ah, turisti…

U kampu Neusiedl Am See shvatili smo koliko smo blizu doma i tu je pala odluka da produžimo kroz Sloveniju na Krk, do vikendice Tomislavovih roditelja. Krenuli smo preko Mađarske jer su nam se svidjele mirne ceste. U vožnji nas je prekinuo pljusak. Nismo znali kamo sa šatorom. Jedino suho mjesto bilo je blizu dućana, tako da smo prespavali na betonu samo u vrećama za spavanje. Dok smo ih drugo jutro raspremali, približila nam se policijska ophodnja. Iz auta je izašao policajac i upitao nas nešto na mađarskom. Nismo mu uspjeli odgovoriti, a on je samo odmahnuo rukom uz komentar: “Turisti!”

Kasno popodne toga dana prešli smo slovensku granicu, a predvečer i austrijsku i opet stigli u Sloveniju. Predzadnje večeri svog putovanja spavali smo u kampu u predgrađu Celja koje je zapravo bilo preuređeno dvorište, a platili smo ga više od svih ostalih normalnih kampova u kojima smo bili. Koja ironija! No bilo bi nam svejedno i da smo ga platili duplo jer trebalo nam je malo odmora i tople vode. Drugi dan krenuli smo prema dolinama Save i Krke. Vozili smo se cijeli dan, jer smo sutra navečer trebali stići na Krk. Još 40-ak kilometara do hrvatske granice! Spavali smo nedaleko od sela Žužemberk, već u brdovitom dijelu Slovenije. Te smo večeri jeli meni najbolje jelo u svih 30 dana: kuhani mladi kukuruz!

Kamp u predgrađu Celja platili smo više od svih ostalih normalnih kampova u kojima smo bili

Kroz Brod na Kupi vratili smo se u Hrvatsku, nakon točno 24 dana od početka našeg putovanja i nakon 150 prijeđenih kilometara tog dana konačno smo stigli do Rasopasnog na Krku! Bili smo umorni i iscrpljeni, no uspjeli smo svojim dolaskom iznenaditi sve na Krku jer nas nitko nije očekivao! Tu smo se zasluženo odmorili četiri dana i potom krenuli put Novog Marofa, ali preko Zagorja. U Mađarevo smo, tog zadnjeg, 30. dana svoje biciklističke avanture, ušli kasno navečer. Bilo je neobično približavati se domu nakon mjesec dana ispunjenih tolikim novim doživljajima. Taj dan napravili smo 188 kilometara, najviše dotad u jednom danu. Ali iza sebe smo imali prijeđena točno 2233 kilometra!

Izvor:
Foto: