OTVORENO

Puno je Međimuraca imalo priliku sresti Vladu Mihaljevića Kantora. Ili posjećuju mise na kojima svira ili se na vjenčanjima zavjetuju uz njegovu glazbu ili su ispraćali drage osobe osobe uz tužnu Kantorovu melodiju.

Možda su bili njegovi učenici na satu književnosti ili vole poeziju, pa čitaju njegove zbirke pjesama. Jer Vlado Mihaljević Kantor četiri dana tjedno svira u crkvi, tu i tamo svira svatovima ili prati pogrebe, a ostatak vremena piše ljubavne pjesme. Zato nije bilo bolje prigode za promociju nove zbirke Čudesna, Kanconijer 1 od Valentinovog.

Glazba i stihovi

Na predstavljanju ljubavnih stihova autor je sam bio svoja glazbena pratnja. Za klavirom je svirao Balaševićeve balade. Kad se spoje Kantorovi stihovi i Balaševićevi romani u pjesmi, priča je kompletna. U svom životu stalno isprepliće svoje dvije ljubavi – glazbu i stihove. Vlado Mihaljević od rane mladosti svira i piše. Paralelno je i završio varaždinsku Glazbenu i srednju školu u Čakovcu. Svoje prvo radno mjesto je dobio kao pjevač, a u mirovinu je otišao kao pisac i profesor književnosti. – S 18 godina sam prošao na dvije audicije, u kazalištu Komedija i zagrebačkom HNK-u. Odabrao sam nacionalno kazalište i tamo sam kao pjevač radio cijelo vrijeme studija – prisjeća se. Završio je studij i nesiguran život kazališnog pjevača zamijenio sigurnom profesurom. Ljubav prema glazbi je ostala, pa gotovo pola desetljeća svira u crkvi, čime je, nakon oca i djeda, nastavio obiteljsku tradiciju.

Dva desetljeća

Vodio je crkvenu glazbu u više od deset župa, pa je davnih dana, prema tituli voditelja crkvene glazbe, dobio nadimak Kantor. – Kantori su odigrali bitnu ulogu u samosvijesti hrvatskog čovjeka na ovom području – govori Vladimir Mihaljević Kantor. Ovih je dana u crkvi u Nedelišću proslavio dva desetljeća svoga kantorskog rada. – Otkad sam u mirovini svi kažu da imam više vremena, pa su me toliko zaposlili da uopće nemam vremena – smije se.

Kantor je napisao šest monografija, dvije slikovnice, kratke priče…

Cijelo je vrijeme stigao i pisati. Između ostaloga je napisao i šest monografija, uglavnom lokalnih KUD-ova. Uredio je i monografiju etnografske zbirke Lucije Krnjak, Moja baština. Objavio je i dvije slikovnice, božićnu i uskrsnu, nekoliko kratkih proznih djela, više poezije. Ima svoje viđenje književnosti. – Teorija pisanja nas uči da se pisanje ne može steći, to je talent. Ali tko se želi baviti pisanjem, to je jedan od najtežih zanata. Najteže je steći izraz i stil. Mislim da to treba dobro vježbati dva desetljeća pa da se to izvježba. Na književnost i pisanje knjiga gledam kao na zanat. Na kraju moram te knjige i prodati, znači imati vještinu prodavača.
“Žicanje”

– Morate dosaditi masi ljudi pa dojadite i sebi kad hodate uokolo i uvjeravate ljude da je to dobro kako bi nažicali novac za tiskanje – kaže. On je sam svoj nakladnik, ali uvijek nađe i partnere. Počeo je pisati, ali se nije prestao baviti glazbom. Štoviše, svirao je u tada poznatoj tamburaškoj grupi Čak. S crkvenim je zborovima izdao i četiri CD-a – Antologija međimurske crkvene popjevke, božićne, uskrsne, marijanske i za pokojne.

– Božićni CD je bio predložak za 55-ominutni film o božićnim običajima u Međimurju, koji je desetak puta prikazan na HTV-u… Želja mi je zaokružiti tu antologiju s korizmenim popjevkama – nada se Vladimir Mihaljević Kantor. Dakle, mora zaokružiti antologiju, a u pripremi, kaže, ima više pisanih radova nego što je objavljeno. Između ostaloga i 300 kajkavskih pripovijetki. Gotova su i još tri Kanconijera.

– Po jedna ljubavna pjesma za svaki dan u godini – kaže.
Nakon svega što je napravio, zaključio je kako niti nema smisla pisati ni o čemu nego o ljubavi. – To je najbolja tema. Mislim na pravu ljubav, između muškaraca i žena. Tamo gdje nema nikakvih kalkulacija. Često na vjenčanjima gledam mladence dok im se čita Prva poslanica Korinćanima od sv. Pavla. Vrlo su rijetki koji zaista slušaju što im se govori. Da su žena i muškarac polovice čovjeka i kad se te polovice sjedine, to je ljubav. Tek kad čovjek osjeti da je tek s nekim drugim potpun, to je ljubav – vjeruje.

Ljubav

Na pitanje što je za njega žena, otvara prvu stranicu Čudesne, gdje piše: – Ljubljena žena jedina je savršena ideja koja se može dotaknuti – napisao je Vladimir Mihaljević, koji je završio i studij filozofije. Jako je vezan uz svoje pjesme. – Neka netko kaže da je ijedna loša, svih ću se odreći. To je moj doživljaj, netko drugi je drugačije doživio, pa bi i drugačije napisao. Sve ove pjesme su doživljene – iskren je. Kaže da nekad čita svoje pjesme i pomisli: Dobre su. – Neki mudraci su davno rekli da tekst treba odležati barem devet godina pa ga treba ponovno pročitati. Ako je tad dobro, stvarno je dobro – kaže. Vlado Mihaljević Kantor sebe bi nazvao, odgovara na pitanje, teškim radnikom, jer teško je steći stil da se možeš izraziti.

– Rekao sam, kad nađeš stil, moraš to i odraditi, pa na neki način i prodati. Sve zajedno je to težak posao.

Izvor:
Foto: