U 73. godini zauvijek nas je napustio poznati varaždinski liječnik Krunoslav Lekić.
On je preminuo u varaždinskoj Bolnici od posljedica koronavirusa.
Rođen je 4. listopada 1949. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Varaždinu, da bi 1968. godine upisao Medicinski fakultet u Zagrebu. Diplomirao je 1975. godine, a godinu dana kasnije položio je stručni ispit.
U varaždinskoj Bolnici prvo je radio na hitnoj medicinskoj pomoći, da bi 1978. godine postao sekundarijat na odjelu kirurgije. Godine 1979. započeo je specijalizaciju iz plastične i rekonstruktivne kirurgije, a 1984. godine položio je specijalistički ispit iz plastične kirurgije te je postao liječnik specijalist plastične i rekonstruktivne kirurgije u OB Varaždin. Bio je voditelj odjela plastične kirurgije, a umirovio se 2018. godine.
Kao prvi uži specijalist plastične i rekonstruktivne kirurgije u Općoj bolnici Varaždin dao je neizmjeran doprinos razvoju te grane kirurgije te je uveo nove metode i postupke u liječenju.
U više od 40 godina rada educirao je brojne liječnike svih kirurških struka.
– Slobodan sam reći da su svi sada aktivni specijalisti Službe naučili po barem jedan trik ili šav od Lekića. Iznimno marljiv, iznimno uporan, često tvrdoglav, sa uvijek punom čekaonicom redovito se borio za više sala, više instrumentarki i više posla – rekao je Marko Hlebar, šef varaždinske Kirurgije na komemoraciji u Općoj bolnici Varaždin za preminulog Lekića.
– U vrijeme teškog funkcioniranja odjela, kada smo imali manjak liječnika, usprkos svojim godinama i bolesti potpisao je više ugovora o produženju rada, dalje predano radio i educirao mlade kolege. Omogućio je opstojnost odjela plastične kirurgije. To se nikada neće zaboraviti. Danas je odjel plastične kirurgije jači nego ikada, ima četiri uža specijalista i dvije liječnice na specijalizaciji. Bez doprinosa doktora Lekića to ne bi bilo moguće. Prvo izražavam zahvalnost doktoru Lekiću, na više od 40 godina predanog rada i lijepe suradnje. Potom njegovoj obitelji od koje je uzimao vrijeme koje je nesebično provodio radeći s nama. Osjećam potrebu zahvaliti i kolegicama i kolegama odjela za anesteziju te njihovim medicinskim sestrama koji su uložili izniman trud u liječenju našeg kolege, pokušali mu pomoći i koji su bili uz njega u teškim trenutcima. Poštovanom kolegi želim mir i spokoj koji je čestito zaslužio – zaključio je u govoru Hlebar.