Varaždinske Toplice

U centru Varaždinskih Toplica, između lječilišta i arheološkog nalazišta, mali je park. Njime dominira nevelika skulptura posvećena borcima NOB-a. U jednome je dijelu park okružen starom, kamenom ogradom i do njega se mora stubama. 

Istim se tim stubama nekada ulazilo u najelitniji hotel kontinentalnog turizma u Hrvatskoj onoga vremena – Josipov hotel, koji je odmah prekršten u „Josipovu kupelj“ i pod tim imenom ušao u povijest najreprezentativnijih primjera lječilišno-hotelske namjene nastalih početkom stoljeća u Hrvatskoj. Cigla koja se još uvijek može vidjeti na kosini podno parka, dio je hotelskog kina, čija je, u potpunosti sačuvana dvorana, ukopana ispod parka. 

Hotel je izgradio zagrebački Kaptol 

– Hotel je izgradio zagrebački Kaptol, dugogodišnji vlasnik topličkog posjeda, za potrebe kupališnog hotela višeg standarda. Gradnja je povjerena najpoznatijem secesijskom arhitektu, Aladaru Baranayu, projektantu većine kontinentalnih zgrada elitističkog tipa svog vremena, odvodi nas u prošlost ravnateljica Zavičajnog muzeja Varaždinskih Toplica Spomenka Vlahović.

Hotel, imenovan po austrijskom caru Josipu, izgrađen je na mjestu srednjovjekovne kupališne drvene zgrade, koja se dokumentarno spominje još 1420. godine, ali se pretpostavlja da je starija. Na mjestu kupelji, 1906. godine izgrađen je luksuzni hotel. Zgrada je bila u obliku slova L, južno je krilo s mansardama imalo pet etaža, dok ih je na zapadu bilo četiri. Bilo je tu 54 luksuznih soba, elegantno kupalište sa 16 posebnih kabina za sumporno-blatne kupelji. Hotel je prvi imao kinodvoranu, elektroinstalacije, lift… U nekoj od hotelskih kupki – američkoj, porculanskoj, blatnoj, kupelji s ugljičnom kiselinom, električnom kupelji, bisernoj… svoje su boljke liječili ugledni gosti – ministri, biskupi…

U hotelu smješteni njemački SS

“Josipova kupelj” – najreprezentativniji primjer lječilišno-hotelske namjene

Kao što svoj elitizam može zahvaliti djelomice svojoj solidnoj gradnji, jednaki je razlog i „presudio“ sudbini Josipove kupelji.

– Njemački SS je tražio solidnu zgradu za smještaj i izabrao upravo hotel. Kad su partizani, koncem rujna 1943. godine, zauzimali Grad, kako bi slomili otpor Nijemaca, nakon puna tri dana, upotrijebili su vatrogasnu štrcaljku s 200 litara benzina. Izgorjelo je krovište i sve međuetažne konstrukcije.

Zauzećem Josipove kupelji oslobođen je cijeli taj kraj i postavljena narodna vlast. Tako izgorjela, zgrada je stajala još do 1947. godine, kad je srušena u potpunosti, govori Spomenka Vlahović.

Kupališno lječilište 1946. godine preuzima Ministarstvo zdravlja NR Hrvatske. Kako bi osigurali ciglu potrebnu za gradnju doma, članovi DVD-a prihvaćaju prijedlog za rušenje i raščišćavanje ostataka zgrade. Dobiveno je čak 100 tisuća komada cigle, no naredbom vlasti opeka završava kao građevinski materijal Zadružnog doma u Tuhovcu. Priča je ovo o nastanku, razvoju i uništenju jednog od najreprezentativnijih hotela kontinentalnog turizma.

Zaštićena zona

Na spomen potencijalne obnove hotela, Spomenka Vlahović veli da bi kao prvo za to trebao ogroman novac, drugo – sektor u kojemu se nalazi točka gdje je nekada bila Josipova kupelj zaštićena je zona kulturne baštine, što znači da podliježe posebnim konzervatorsko-restauratorsko i drugim uvjetima izgradnje.

 

Izvor:
Foto: