INTERVJU: PODUZETNIK DAVOR PATAFTA

Iza varaždinskog poduzetnika Davora Patafte niz je iznimnih poslovnih rezultata i uspjeha. No njegovo ime se danas  prvenstveno veže uz tvornicu za mehaničku-biološku obradu otpada u Brezju i varaždinske bale. U razgovoru za Regionalni tjednik prvi put otvoreno priča o svojem poslovnom uspjehu, ali i kaznenom postupku koji se protiv njega vodi na Županijskom sudu u Zagrebu.

Zašto ste napokon pristali na intervju?

Istini treba otvoriti vrata, jer se oko mene, a i tvrtki u kojima sam bio aktivan, stvorila kriva percepija, te su se u javnosti namjerno stvarale krive slike. Osim toga, poslovni i pravni savjetnici su mi savjetovali da je bolje da prođe vrijeme dok u Hrvatskoj ne zaživi europska zakonodavna praksa. Možda ne možete vjerovati, ali po zakonu mi je skoro pet godina bilo zabranjeno govoriti o bitnim temama, o kojima su drugi u medijima ljude pokušavali uvjeriti u to da je „more crno“, a zemlja „plava“. No dolaze druga vremena i istina počinje isplivavati na površinu.

S ocem ste još 1992. godine osnovali tvrtku Patting, koju ste samostalno počeli razvijati godinu dana kasnije, kada ste imali samo 19 godina. Što je tada bio vaš poslovni cilj, kojom vizijom ste se vodili?

U posljednjih 25 godina imao sam puno vizija, a većinu sam uspio i ostvariti. Prvenstveni cilj uvijek je bio samo razvoj poslovnih ideja, a time i tvrtki, te zapadnjački orijentirano poduzetništvo. Novac mi nikada nije bio primarni cilj, on je samo posljedica rada. Uvijek imam nove poslovne ideje i vizije, ne mogu raditi samo jedan posao ili projekt više od pet godina. Nakon što nekoliko godina radim na razvoju projekta, operativu većinom prepuštam drugim ljudima i savjetujem ih na koji način da dalje vode tvrtku. Moram priznati da nije lako biti vizionar, posebno ne u Hrvatskoj. Vizije su uvijek ljudima neshvatljive. Često se na vizionare upravo zbog toga gleda kao na luđake. Kada pokrećete nove projekte, kada ih prezentirate i dižete od „nule“, većina ljudi ne razumije. No to je i normalno, jer inovacija nije inovacija ako ju svi razumiju. Taj osjećaj nekoga baca u depresiju, a nekoj drugoj osobi je „pogonsko gorivo“ i tjera ga naprijed da ne odustane, jer zna da je to ona prava vizija. Smatram da spadam u grupu ovih drugih ljudi.

Uvijek imam nove poslovne ideje i vizije, ne mogu raditi samo jedan posao ili projekt više od pet godina

Koje biste poslovne događaje izdvojili u zadnjih 20-ak godina?
Bilo je tu svega. Zamislite kako su me doživljavali 1995. godine. U to vrijeme se većina u Hrvatskoj bavila samo trgovinom, a ja sam krenuo graditi proizvodne pogone i malu tvornicu, koja je, uz INA-u, jedina u državi proizvodila motorna i industrija ulja i maziva. I još k tome uspio postići da vodeći svjetski proizvođači motora i automobila Mercedes, Volkswagen, MAN, Volvo i drugi, te proizvode uvrste u svoje  servisne knjige diljem svijeta. I sve se to postiglo u svega nekoliko godina. A zamislite tek 1999. kada se svašta događalo s tvrtkama kao što je ACI d.d., a netko počne značajne novce ulagati u takvo dioničarsko društvo s marinama, ali i velikim problemima. Sjećam se da mi je tada, kao 25-godišnjaku na Skupštini Društva potpredsjednik Vlade govorio da pazim što radim i da mi to uopće ne treba, da mora da sam lud što se u to upuštam, na što sam i dalje tjerao po svom razvoj ACI-ja i još k tome tražio da sve uđe u zapisnik uz prisustvo javnog bilježnika. Većina zna što je ACI danas, što može biti i koja je njegova vrijednost. Zanimljivo je bilo i 2000. Bankarima sam objašnjavao da je tekstilna industrija odlična, a u to vrijeme je konkurencija iz Azije zatvarala sve tekstilne pogone u Europi. Tada smo dizali kredite za ulaganja u VIS, a nekoliko bankara me je s čuđenjem pitalo jesmo li to doista odlučili. Upozoravali su da svi naši postojeći biznisi odlično idu, pa čemu onda sve založiti za pokretanje propale tekstilne tvornice u stečaju. Danas je VIS najjači igrač u Europi u promo-tekstilnim proizvodima.

Jeste li očekivali da ćete VIS-ovim proizvodima “pokoriti” Europu?

Nisam očekivao, nego sam bio siguran, jer se inače u taj posao ne bih ni upustio. Samo je trebalo mudro raditi, restrukturirati postojeće tvrtke i krenuti ispočetka u posebnoj tržišnoj niši. Tim okupljen oko mene, u čijem radu i sam sudjelujem, uvijek radi na taj način. Primarno smo biznis razvijali tako da smo vjerovali u razvoj, u dobar proizvod te veliko, otvoreno svjetsko tržište. Danas je svaki drugi ili treći veliki promotivni suncobran u europskim restoranima i kafićima upravo VIS-ov suncobran. Proizvodi se izvoze u 40-ak država. Imali smo ideje i za druge tekstilne tvrtke poput Čateksa i MTČ-a, ali, nažalost, zbog nečije tvrdoglavosti i iracionalnog ponašanja odlučili smo se povući. Kada smo 1995. počeli sa zbrinjavanjem otpada i zaštitom okoliša većina ljudi nam se smijala. A pogledajte koliko je danas ta tema aktualna.

Bio sam siguran da ću s VIS-ovim suncobranima „pokoriti“ Europu, jer se inače u taj posao ne bih ni upustio

Koji su bili vaši glavni motivi da se, u trenutku kada ste bili iznimno poslovno uspješni, počnete baviti i obradom otpada?

MBO je bio vizija rješenja varaždinskog problema baliranog otpada, kao i drugih problema u obradi industrijskog neopasnog otpada. Sam prijedlog rješenja je naposljetku bio prihvaćen i shvaćen, no dio političkih krugova ga je zbog različitih interesa odbacio. Varaždinske bale su za mene bile poduzetnički izazov. Često sam se vozio kraj njih i, nažalost, udisao taj smrad. S druge strane, o specifičnosti varaždinskih bala i otpada, u struci se govorilo i puno prije 2005. godine, a kada je počelo baliranje u Brezju. Sjetite se situacija s odlagalištem u Knegincu. Budući da sam u toj struci i da sam se bavio opasnim otpadom, želio sam pomoći i znao sam da mogu i da imam iskustva u struci. Otpadom se bavimo od 1995. godine i to raznim kategorijama, uključujući i opasan otpad. Ljudi koji znaju što je obrada i reciklaža opasnog otpada razumiju problematiku i industrijskog neopasnog otpada, a uz to i komunalnog, posebno kada je sve to pomiješano kao u slučaju varaždinskih bala.

Unatoč uspjesima s Pattingom i VIS-om, danas se vaše ime prvenstveno negativno veže uz tvornicu za mehaničko-biološku obradu otpada.

To je samo zato što nikada nisam htio promovirati sebe i svoje uspješne i specifične projekte u medijima. S druge strane, otpad i varaždinske bale su „rak rana“ Hrvatske, a realizirao sam projekt koji je rješenje problema. Osim toga, to je tema svakome bliska i zato je toliko medijski eksponirana. No zapravo je riječ o kompleksnoj problematici, jer se otpad zbrinjava različitim obradama, reciklažama ili pak energetskim oporabama. U Hrvatskoj se prije pet do deset godina otpad  većinom zatrpavao u zemlju na polu-legalnim odlagalištima. Nije se uopće shvaćala razlika između toga, dakle zakopavanja u zemlju, te koje su prednosti obrade i recikliranja otpada. Činjenica je da je, nažalost, varaždinski slučaj baliranog otpada donio samo društvenu korist, jer je pokrenuo rasprave kako uopće postupati s otpadom. 

Danas se protiv vas kao drugooptuženog na Županijskom sudu u Zagrebu vodi kazneni postupak u kojem se teretite i za to da su vaše tvrtke stekle nepripadajuću materijalnu korist zbog dodjele poslova zbrinjavanja otpada i zamjene i kupoprodaje nekretnina s Gradom Varaždinom.

Napokon u jednom dijelu mogu govoriti o tom sudskom postupku, a što gotovo pet godina nisam bio u mogućnosti zbog istraga te odugovlačenja postupka zbog meni nejasnih razloga. Kao da se namjerno kompliciralo. Kada je predmet sada napokon došao na Sud, skoro se još pet godina trebala čitati dokumentacija od 40.000 stranica, koja je nagomilana u predmetu. Osobno sam reagirao sa svojim odvjetnicima i tražio ubrzanje postupka. Da su istrage u cijelosti bile objektivne te u skladu sa zakonom i temeljnim ljudskim pravima, danas ta tema ne bi ni postojala, a varaždinskih bala ne bi bilo te bi više stotina ljudi imalo radno mjesto. Za mene je taj sudski postupak, u najmanju ruku, tragikomičan. Ne osjećam se kriv, sve se radilo po zakonu i uz renomirane pravne stručnjake. Svoj sam posao radio prvenstveno štiteći interese tvrtki, što mi je bila osnovna dužnost, a u kojima sam bio direktor ili predsjednik Uprave. Naravno, poštovali smo poslovne partnere, Grad Varaždin i Varkom koji sigurno, poslujući s nama, ne bi bili nimalo oštećeni. Zamislite, meni se na teret stavlja da sam kriv kao da sam bio javni službenik, dok danas u Hrvatskoj već imate nemali broj pravomoćnih presuda koje su utvrdile da direktori privatnih tvrtki počine kazneno djelo zlouporabe povjerenja samo ako su oštetili tvrtku kojoj su bili na čelu, a ne kada rade korist tvrtki, što im je osnovna dužnost.  

Bale su za mene bile poduzetnički izazov. Često sam se vozio kraj njih i, nažalost, udisao taj smrad

A zamjena i kupoprodaja nekretnina s Gradom Varaždinom?
Tu su stvari otišle u apsurd. Zamislite da netko više godina nakon kupoprodaje i zamjene zemljišta nađe procjenitelja u Hrvatskoj, bez obzira što su to isto zemljište ranije procjenjivali drugi vještaci, i kaže ovo zemljište možda vrijedi čak 20 milijuna kuna više. Jedan vještak ili više njih kažu da zemljište iza MBO tvornice u Brezju vrijedi dva milijuna kuna, a drugi vještak kaže 20 milijuna kuna. I tako se stvorila izmišljena šteta. Dokaz za to je i činjenica da u  Hrvatskoj do srpnja ove godine nije postojao zakon kako se i po kojim kriterijima procjenjuju vrijednosti nekretnina.

Primjerice, poduzetnici su u poslovnoj zoni Trnovec plaćali kvadrat zemljišta dva do deset eura, i to bez obveze plaćanja komunalnog doprinosa i uz poticaje za zapošljavanje, nisu plaćali PDV, porez na dobit i slično. S druge strane, ovo sporno zemljište u zoni Brezje je vodonaplavno područje u koje treba uložiti minimalno 20 eura po kvadratu da bi se podigla razina terena te da ga podzemne vode ne poplavljuju, zatim to je zemljište i kulturno dobro, a po urbanističkoj namjeni veći dio je bio autodrom – rekreacijsko područje. To zemljište su jedan do dva vještaka procjenjivali na 30 eura po kvadratu, a njih petorica na svega dva eura po kvadratu!

A protiv vas se zbog toga vodi sudski postupak?

Da, na temelju takvih, nestručnih procjena, a možda i nepristranih, tuži vas se da ste oštetili nekoga za 20 milijuna kuna, a zemljišta i dalje ne vrijede skoro ništa, posebno ako se nađu arheološki nalazi koje treba čuvati. Zanimljivo, jedan od takvih procjenitelja je iz trgovačkog društva IGH, a koji kao projektant i zainteresirana strana sudjeluje u projektu Piškornica za obradu otpada, dakle radi u konkurentnom društvu. Zanimljivo je i to da je i sam IGH kao trgovačko društvo, koje je radilo navedenu procjenu, ušlo u velike financijske probleme i predstečajnu nagodbu, tijekom koje su i sami isticali da su razlozi njihovih problema krive procjene vrijednosti nekretnina u koje su ulagali. Osim toga, u istrazi je „isplivalo“ da je i sam IGH navodno bio pod istragom državnog odvjetništva i OLAF-a, koji istražuje prijevare povezane s proračunom EU.

Zamislite situaciju da netko danas dođe u Boxmark u Trnovec ili Calzedoniju u susjedni Kneginec, 500 metara udaljenu od sporne lokacije u Brezju. Te tvrtke su platile infrastrukturno opremljeno zemljište oko dva eura po kvadratu, a netko im sada kaže: „Mi mislimo da vrijedi 30 eura po kvadratu. Vi ste oštetili Grad i kazneno ste odgovorni za štetu od oko 50 milijuna kuna“.

VIS je prije šest godina za oko 13 milijuna kuna uzeo pod račun sporno zemljište u Brezju, dok ga je Grad Varaždin kupio od države šest mjeseci ranije za četiri milijuna kuna. Od toga je zemljište industrijske namjene, na kojem se danas nalazi MBO tvornica, površine oko 40 tisuća kvadrata, a dio iza MBO-a je površine oko 100.000 kvadrata, a rekreacijske je namjene, kulturno je dobro i nosi rizike i probleme, a među ostalim nije ni komunalno opremljeno. Po više sudskih procjenitelja, zemljište industrijske namjene vrijedi oko 20 do 30 eura i to čak nije ni sporno. Međutim, pet procjenitelja se razlikuje u procjeni 100.000 kvadrata zemljišta rekreacijske namjene. Jedni kažu da vrijedi oko dva milijuna kuna, a drugi oko 20 milijuna kuna! Mislim da bi sadašnji vlasnici bili zadovoljni da im netko za ovo zemljište iza MBO-a plati milijun kuna.

Za zemljište u Brezju jedni procjenitelji kažu da vrijedi oko dva milijuna kuna, a drugi oko 20 milijuna!

Jeste li angažirali odvjetnike prilikom sklapanja ugovora s Gradom Varaždinom?

Budući da nismo imali puno iskustava s radom s lokalnim i državnim institucijama, za sve poslove koji su se ticali suradnje s Gradom Varaždinom i njegovim poduzećima angažirali smo najrenomiraniju odvjetničku kuću iz Varaždina, koja je izradila sve ugovore, pravna mišljenja i kontrole, pa i pregovarala oko ugovora te ih usuglašavala s Gradom i njihovim službama.

Istraga je obavljena, a potom je podignuta i optužnica po Zakonu o kaznenom postupku, koji je proglašen neustavnim. Smatrate li da biste danas bili na optuženičkoj klupi da je taj Zakon ranije proglašen neustavnim?

Danas vam svatko svakoga može tužiti za bilo što. Međutim, državna tijela ne bi smjela pokretati tužbe ako nešto ne razumiju, nemaju dokaze ili ako netko izokreće istinu s izmišljenim konstrukcijama ili ako neko obavlja bilo kakav politički pritisak. Nebitan sam u tom postupku. Kolateralna sam žrtva tadašnjih političkih borbi, podmetanja i igrica. Svi znamo da su se 2010., 2011. vodile borbe između interesnih skupina gospodina Ivana Čehoka i gospodina Radimira Čačića. Drugačiji sam po tome što sam poduzetnik koji nikad nije bio u politici, kao ni moja uža obitelj. Obojici sam, nakon nekih političkih postupaka, iskreno rekao svoje mišljenje i stav, i to kao poduzetnik i građanin Varaždina. Rekao sam im da me politika ne zanima, nego samo razvoj i poduzetništvo. Burno su to primili obojica, ali tako je kako je. Gospodin Čačić mi se nakon pet godina i javno ispričao, dok ispriku gospodina Čehoka još čekam.   

Kada se danas vozite u Zagreb, prolazite pokraj brda baliranog otpada. Gradonačelnik Goran Habuš je odbio provesti ugovor potpisan s T7 VIS-om za zbrinjavanje bala u MBO tvornici, te je cijelo vrijeme tvrdio da on ima jeftinije rješenje. No danas se vidi ne da nema jeftinije rješenje, nego da nakon tri godine nije dao nikakvo rješenje. S druge strane, čak i najveći kritičari smatraju da je mehaničko-biološka obrada rješenje, a ne problem. Kako to komentirate?

Ne bih uopće ulazio u politiku, jer je to očigledno postao politički problem, što nije dobro jer štetno utječe na okoliš i zdravlje građana Varaždina. Goran Habuš u svemu tome na početku nije bio bitan, jer je bio usmjeravan. Kada je postao bitan, prevladali su strahovi.

Prije tri godine je tvrtka T7 VIS ponudila Gradu i kompromisno rješenje da balirani otpad obrađuje po znatno nižoj cijeni od ugovorene, po 560 kuna po toni. Zašto gradska vlast na čelu s Goranom Habušem to nije prihvatila?

Ponavljam, ne bih ulazio u političke odluke, osobne interese ili strahove zbog neznanja. Koliko se sjećam, bilo je ponuđeno i da se bale tri mjeseca besplatno zbrinjavaju, ali ni to nije bilo prihvaćeno. Žalosti me činjenica da je dosad, kada računate zamatanje otpada u foliju i čuvanje tog otpada, potrošeno oko 100 milijuna kuna ili 500 kuna po toni, što su građani platili od 2005., a nije napravljeno ništa osim što se stvorio još veći problem te je došlo do određenih promjena i reakcija unutar sastava baliranog otpada te zagađenja okoliša na vodozaštitnom i vaodonaplavnom području. Osim toga, sjećate se projekta od 50-ak milijuna eura, tzv. Biotehnološkog parka koji je propao zbog gomilanja otpada na njihovom zemljištu, ekonomski gledano, jer su dobili pravo građenja na rok od 99 godina. Jedan istaknuti HNS-ovac mi je rekao da varaždinska gradska vlast nije imala niti ima političke mudrosti. Mislim da je u pravu. Problem se mogao riješiti tako lako i u interesu svih. 

Habuš je na početku bio usmjeravan. Kada je postao bitan, prevladali su strahovi

Koliko je ulaganje u MBO tvornicu, u kojoj Grad, dok su vaše tvrtke bili vlasnici, nije dopustio obradu bala, utjecalo na poslovanje?

Utjecalo je značajno, ali je sustav pokrenuo restrukturiranje. Kome danas u Hrvatskoj ne bi utjecalo na poslovanje ako vam netko namjerno i svjesno želi uništiti ulaganje vrijedno oko 200 milijuna, a onda vas još lažno prijavi da ste vi Grad oštetili za oko 100 milijuna kuna, a samo ste kao poduzetnik, najbolje što znate, nudili svoje proizvode, usluge i projekte. Primjer apsurda su i oko osam milijuna kuna vrijedna ulaganja u varaždinski aerodrom. Nova uprava Winaira je rekla Gradu da, ako su nepoželjan partner, vrate uloženo ili poštuju ugovor. Navodno je rečeno da Grad ne bi ni jedno ni drugo… Ne bih ulazio u detalje, bit će za to vremena. Ja sam se maknuo iz dinamičkog, raznolikog ulaganja i velikog biznisa te prepustio vlasništva i upravljanje drugim ljudima. Ima to prednosti. Prije sam bio aktivan paralelno na desetak velikih poslova i projekata. Danas savjetujem ljude koji vide da moje ideje, inovacije i vizije vrijede, a vrijeme će sve drugo otkriti. Otkrit će i istine o zločestim igrama u Varaždinu, koje nisu bile na koristi niti jednom stanovniku Varaždina.

 

Najteže biti prorok u vlastitom selu

Koja je bila “tajna uspjeha”?

Teško je to reći, no sigurno je da iza uspjeha stoji rad, rad i rad. To je hibrid gena, odgoja, treninga,… Slikovito rečeno, to je kao plivanje i ronjenje u svim poduzetničkim vodama, ali s dobrim digitronom i ušima. (smijeh) No pustimo šalu. Imati prave suradnike je temelj svega u biznisu. Vrlo često treba spustiti svoj ego i slušati suradnike, u koje imate povjerenje i koji će vam otvoreno reći što misle. Tu osobinu ima jako malo poduzetnika. U tvrtkama u kojima sam bio aktivan zadnjih desetak godina, isplaćeno je više od 100.000 plaća. Znamo da je bilo i teških vremena, ali su radnici i suradnici imali puno razumijevanja. Hvala im što smo, držeći glave skupa, prebrodili i to jako teško razdoblje.

Žalite li za čim danas?

Ne. Neki su mi rekli da sam trgovao po cijelom svijetu i gotovo da nema države u kojoj nisam bio uspješan, a onda te oštete u rodnom mjestu. Ali ne žalim ni za čim, pa tako ni za tim. Najteže je biti prorok u vlastitom selu. Ponosan sam na svaku kunu koja je uložena iz profitabilnog izvoznog biznisa u lokalne varaždinske projekte, kao što su MBO tvornica, zona Jalkovec, aerodrom Varaždin i projekt Winair, u lokaciju Vilka Novaka te lokaciju Banfica, koja je namijenjena za višestambenu izgradnju.

 

 

 

Izvor:
Foto: