Naime, pred završnim opremanjem je lansirni kompleks za najveću europsku raketu-nosač Ariane 6, na čijoj su gradnji od 2017. godine između ostalih bili angažirani brojni građevinci iz cijele Hrvatske.
Najveći objekt na mjestu lansiranja u Kourouu sastoji se od pokretnog postolja – velike zgrade teške 8200 tona, koja se može kretati po tračnicama, a tu su svoje znanje i umijeće itekako pokazali građevinci iz varaždinskoga kraja i Međimurja. Kako doznajemo od njihova rukovoditelja na terenu, bivšega varaždinskoga gimnazijalca dipl. inž. građevine Mladena Domislovića, za ostvarenje ovog pothvata u Francuskoj Gvajani (Južna Amerika) morali su se vraški potruditi.
– Prvi hrvatski radnici u svemirski centar Kourou stigli su u lipnju 2017. godine. Nakon što je izgrađen ogromni hangar, na red je došao i mobilni vertikalni lansirni stol na tračnicama, ispod kojeg su do dubine od 25 metara iskopani ogromni tuneli ili difuzori. Riječ je o armiranobetonskim objektima za odvođenje plamena i dima iz potisnih motora raketa. Vjerojatno malo tko zna da se difuzori prije lansiranja pune vodom jer plinovi tekućega goriva iz raketnih motora na startu postižu temperaturu višu od 3000 stupnjeva Celzija – govori Domislović, koji je u Francuskoj Gvajani imao dužnost voditelja gradilišta i šefa hrvatskih radnika, zaposlenika tvrtke Zagreb montaža.
U ovoj dalekoj zemlji pune ruke posla imali su oko dvije i pol godine, a u prosincu 2018. bilo ih je na terenu 60-ak.
– Završne faze, u siječnju 2019. godine, prihvatilo se 50-ak zaposlenika, a koliki je to posao bio, govori podatak da je planirana težina spomenutoga lansirnog stola iznosila oko 4000 tona. Tomu još treba pridodati pomoćne konstrukcije, u koje je ugrađeno oko 1000 tona čelika. Zajedno sa svom ugrađenom opremom, taj lansirni kolos teži više od 8000 tona! U njega je ugrađeno bezbroj kotača koje malom brzinom pokreću iznimno snažni namjenski elektromotori – otkriva Domislović, koji je s kolegama imao priliku uživo promatrati lansiranje raketa, ali sa sigurne udaljenosti od oko 15 kilometara od lansirne rampe.
Riječ je o javnim prostorima koji znatiželjnicima nude sigurnost ako ESA odluči prinudno spustiti raketu. Uvijek je to u putanji koja ne dozvoljava njezin pad na naseljena mjesta.
– Sve što se radi u svemirskom centru je podvrgnuto rigoroznim kontrolama francuskih stručnjaka, i njihov je potpis na izvješću o obavljenim radovima uvijek zadnji. Naši investitori su Nijemci, pa nam je njemački bio službeni jezik, ali zbog potrebe posla s Francuzima smo komunicirali na engleskom. No, mnoge od njih uspio sam donekle naučiti i hrvatski. Graditi takva postrojenja je veliki izazov jer riječ je o trenutno najvećem projektu EU-a, na kojem je u jednom trenutku radilo 70-ak tvrtki iz različitih branši. Razumljivo je da u ovakvom kompliciranom poslu sve nije išlo baš glatko – veli naš sugovornik.
Napomenuo je da su Varaždinci i Međimurci, poput svojih kolega iz ostalih krajeva Hrvatske, do Francuske Gvajane putovali avionima, a smještaj im je prvo bio osiguran u hotelu.
– Korišten je sve dok nije izgrađeno naselje izvan kompleksa Svemirskog centra jer se u njemu ne smije boraviti, osim kada se radi. Ženama tu nema prilaza, čak ni liječnicama, pa ondje nema ni ljubomornih. ESA-in kompleks čuvaju do zuba naoružana redovna vojska, policija i Legija stranaca. Imaju velike vojarne i nema ulaženja bez zahtjeva, koji obrađuju i po četiri tjedna kod više institucija. Naše zaposlenike su provjeravale i tajne službe, pa je normalno da svaki radnik ima i dosje. Najrigorozniji su trenuci kada se rakete pripremaju za lansiranje, to su kontrole kakve je u Hrvatskoj nemoguće zamisliti ili doživjeti. U tim trenucima su popunjena i aktivna mitraljeska gnijezda, a duge cijevi na gradskim ulicama su normalna stvar. Preporuka domaćina svim stranim radnicima je da se noću ne kreću sami gradom jer među lokalnim stanovništvom ima kradljivaca – objasnio je Domislović.
Premda u Francuskoj Gvajani imaju lokalnog predsjednika, sve je pod francuskom jurisdikcijom.
Europski svemirski centar je 60-tih godina bio u Hammaguiru (Alžir), ali je nakon osamostaljenja te države prebačen u Francusku Gvajanu zbog puno povoljnijega zemljopisnog položaja. Blizina ekvatora daje puno veću brzinu raketi, pa ona treba puno manje energije za dostizanje zacrtane orbite.
– ESA u blizini Centra ima aerodrom, helidrom i luku, a dnevnog svjetla za rad imali smo prosječno 12 sati. Radno vrijeme građevincima traje 10 sati i radnici imaju jedan sat predaha. Ustajanje je u 5 sati ili najkasnije u pola šest. Radilo se na velikim visinama i iznimno se pazilo na zaštitu na radu. Pravila i nadzor rada su stroži nego u Njemačkoj. Ima i puno opasnih divljih životinja, ali srećom nismo doživjeli napade. Prekrasne su tamošnje ptice šarenih boja, a pauci su veličine dlana – rekao je Domislović.
Dodao je da su njegovi kućni ljubimci bili gekoni. Riječ je o gušterima kojih ima na svakom koraku, ali su jako korisni jer jedu insekte, pa i nesnosne komarce. Uz insekte, problem našim radnicima je predstavljala teška klima sa 100-postotnom vlagom u zraku.
– Sve se moglo izdržati u moderno opremljenom naselju prepunom velikih kamp kućica dužine 10 metara. U svakoj od njih radnik ima svoju sobu, WC te zajedničku kuhinju, tuš i bazen. Slobodnog vremena je malo, a „provod“ je moguć subotom uvečer i nedjeljom, kada je zakonski zabranjen bilo kakav rad. Kad je bilo Svjetsko nogometno prvenstvo 2018., navijalo se do bola za hrvatsku repku, jer klapa mladih i starijih radnika bila je vrhunska. Utakmice smo pratili u lokalnim kafićima sa svim mogućim i nemogućim rekvizitima. Nikada nismo doživjeli nikakvu neugodnost, a hrana je odlična. No, papreno je skupa, pa kila rajčica stoji sedam eura. Pića ima u izobilju, roštiljalo se do mile volje i pripremalo objede. Štoviše, u Francuskoj Gvajani uglavnom žive rimokatolici, pa vjerski život nikomu nije bio problem. Tek nakon 12 tjedana rada radnici su se vraćali u Hrvatsku na 14 dana odmora, a troškove putovanja uvijek snosi naš poslodavac – rekao je Domislović.
Zanimljivo je da mediji u značajnijoj mjeri nisu pratili što se sve novo radi u Svemirskom centru, ali kada ga je 2017. iznimno posjetio Emmanuel Macron, a potom 2018. godine i Jean-Claude Juncker, sve se stubokom promijenilo.
– Lansiranju jedne od raketa prisustvovao je i francuski ministar obrane. To gledati je vrhunski doživljaj. Ta čuda moderne tehnike su užasno skupa i znam da je Ariane 1 prije 20 godina stajala oko 60 milijuna dolara. Sada je taj iznos daleko veći. Svi dijelovi raketa stižu iz tvornica u Europi i sklapaju se u Francuskoj Gvajani. Tako će biti i s Ariane 6, a do njezina lansiranja najvjerojatnije ćemo se strpjeti do 2023. godine – zaključio je Mladen Domislović.
Mladen Domislović uvijek je radio u struci, u realnom sektoru. I prije dolaska u tvrtku Zagreb montaža d.o.o. uvijek se bavio građevinarstvom i neko vrijeme kao direktor rukovodio malom obiteljskom tvrtkom.
– Radili smo obnove zgrada, lokalnu i regionalnu plinofikaciju, uvodili telefoniju… Pamtim da u vrijeme kada sam bio srednjoškolac, nitko nije želio studirati strojarstvo. No, kada sam ja kao maturant donio takvu odluku, ohrabrilo se još nekoliko kolega, pa nas je na kraju petero završilo Fakultet strojarstva i brodogradnje – ističe ovaj stručnjak Zagreb montaže, tvrtke koja je pod bivšim imenima bila poznata i 50 godina aktivna na njemačkim tržištima još u vrijeme Jugoslavije.
Iako ona nema izravnu vezu s Europskom svemirskom agencijom, njezine reference bile su i više nego dovoljne da je njemačka tvrtka SEH Engineering GmbH (bivši Eiffel iz Hannovera) angažira na poslovima izgradnje novih objekata Svemirskog centra u Francuskoj Gvajani.
– Zagreb montaža se između ostaloga bavi montažom čeličnih konstrukcija, industrijskih postrojenja, cjevovoda, mostova, odnosno svega što postoji u takvoj građevinskoj branši.
Tvrtka radi diljem Europe i u grupi je bilo do 1200 zaposlenih radnika, ali kao i sve druge, teško pronalazi kvalitetan kadar. Jedan od poslova vezan je za Francusku Gvajanu, u kojoj je tvrtka izgradila dvije ogromne hale, odnosno čelične hangare. U jednoj se obavlja horizontalna predmontaža rakete, a druga, mobilna, visoka je 90 metara i koristi se za vertikalnu montažu i lansiranje rakete Ariane 6 – rekao je Domislović, dodavši da je površina kompleksa ESA-e samo 20-ak kilometara četvornih manja od površine Međimurja.
To je nužno jer rakete mogu eksplodirati ili pasti nakon lansiranja, ako nešto pođe po zlu. Od našeg sugovornika doznajemo i da je radio na „težim“ projektima, što se tonaže tiče. Takvih je bilo u Njemačkoj na prototipu termoelektrane snage 1,1 MW (monoblok, ali snage ekvivalentne onoj koju daje Hidroelektrana Đerdap) u koju je samo čelika ugrađeno oko 17.500 tona, ali i u susjednoj Sloveniji pri izgradnji Termoelektrane Šoštanj.
Čišćenje jezera u Trakošćanu i dalje dobro napreduje, a voda bi se mogla početi puštati već u svibnju.
>> FOTO Radovi u punom jeku, voda će se u jezero Trakošćan početi puštati već u svibnju
Donosimo nove fotografije napretka radova izmuljenja jezera.
Generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković sredinom travnja došao je u Trakošćan provjeriti napredak radova.
– Iz Trakošćanskog jezera do sada je izvađeno više od 60.000 metara kubnih sedimenta koji je deponiran na privremenu deponiju. Uzevši u obzir količine iz prethodnih radova možemo zaključiti da je do sada iz jezera Trakošćanskog jezera izvađeno 106.000 metara kubnih sedimenta. Uskoro bi trebalo započeti punjenje jednog dijela jezera, a od jeseni i trajno zapunjavanje jezera. Rok završetka radova po ugovoru je 30. lipnja 2024. godine, a radovi su ugovoreni za 2,5 milijuna eura. Nakon završetka radova na čišćenju sedimenta iz prvog dijela jezera do Dvora Trakošćan slijedi uklanjanje servisnih putova – objavile su tada Hrvatske vode, koje su investitor.
Također, nakon čišćenja servisnih puteva slijedi punjenje donjeg dijela jezera neposredno ispod dvorca, a višak voda će se ispuštati u rijeku Bednju kako bi se omogućilo daljnje uklanjanje sedimenta iz viših dijelova Trakošćanskog jezera. Na taj način smanjit će se potreba za prepumpavanjem vode.
Paralelno s čišćenjem jezera Hrvatske vode uredit će lijevu obalu u dužini od 120 metara i to kamenom oblogom sa stopom od kamenog nabačaja. Na desnoj obali jezera uredit će se 100 metara klizišta i erodirane obale i to ugradnjom gabiona u visini od 1.5 metara.
U tjednu od 22. travnja Hrvatske vode su objavile da se povećava broj građevinskih strojeva za odvoz sedimenta te očekujemo dnevne odvoze između 2250 do 2500 metara kubnih po danu. Do tada je na gradilištu bilo devet dampera, četiri bagera duge ruke od 24 metra, četiri bagera ruke od 12 metara te buldožer.
Nakon što radnicima Varteksa d.d. nisu isplaćene plaće za veljaču i ožujak ove godine te nakon neuspješno završenog postupka mirenja, Samostalni radnički sindikat Varteks donio je odluku kojom se pokreće štrajk.
– Štrajk će započeti u ponedjeljak, 06.05.2024. godine u 6 sati i trajat će do ispunjenja zahtjeva Sindikata, a to je isplata neisplaćenih plaća – objavila je Udruga radničkih sindikata Hrvatske.
U ponedjeljak će se održati i konfencija za medije.
Kultna varaždinska Kavana Arbia Dorka u Stepinčevoj ulici ovih dana je predstavila pregršt odličnih prigodnih kolača i torti od kojih...
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
