Iako u većoj mjeri niču tek početkom travnja, smrčci su ove sezone svoje klobuke promolili već krajem ožujka jer je zima bila iznimno blaga, bez smrzavanja. No, gurmani koji obožavaju brati ove neobične jestive gljive u šumama uz obale rijeke Drave kažu nam da će njihove košare uglavnom ostati prazne.
Ipak optimisti
Naime, iako je sezona branja smrčaka na vratima, izostanak snijega i „prave“ kiše ostavio je njihova staništa praznima.
– Nažalost, kada im micelij nije natopljen, smrčci ne proviruju. Dosad su ih gljivari iz Međimurja i varaždinskoga kraja pronašli tek desetak komada. Iz dugogodišnjeg iskustva znamo da je vrhunac berbe smrčaka na sjeveru Hrvatske oko 20. travnja, ali ovo toplo proljeće bez kiše ne daje nam ni tračka optimizma – ističe Vladimir Mislović, predsjednik čakovečkoga Gljivarskog društva “Smrčak”.
Društvo je zbog nastale situacije s pandemijom koronavirusa otkazalo sve aktivnosti koje su bile predviđene programom rada Društva za 2020. godinu, pa je odgođena i tradicionalna „Smrčkijada“.
– Sve gljivarijade su odgođene, ali takve aktivnosti nastavit će se čim izađemo iz ove situacije. Naši članovi u berbu gljiva povremeno odlaze pojedinačno, i to samo ako uspiju dobiti propusnice od nadležnoga Županijskog stožera civilne zaštite. Godina je loše počela za gljivare, ali pred nama su još ljeto i jesen, te će košarice berača ipak biti pune vrganja, krasnica, golubača, sunčanica i drugih slasnih šumskih plodova – zaključio je Vladimir Mislović.
Dok čekamo „zeleno svjetlo“ za velike gljivarske fešte, treba držati palčeve domaćim uzgajivačima slasnih šampinjona i bukovača. Naime, čak pola jestivih gljiva je na hrvatske stolove proteklih godina stizalo iz daleke Kine, a tamošnja proizvodnja je zbog pandemije navodno već krahirala.