O provedbi online nastave i specifičnostima s kojima se svakodnevno susreću učenici, nastavnici, roditelji i ostali dionici obrazovnoga sustava može se čitati i slušati gotovo svakoga dana putem tradicionalnih medija, društvenih mreža ili u običnome razgovoru.

Svoje viđenje trenutne situacije u vezi s mrežnim provođenjem nastave iznio nam je i učitelj hrvatskoga jezika u zvanju učitelja savjetnika, poznati međimurski edukator Davor Žerjav. Zaposlenik je Osnovne škole Strahoninec, (ko)autor nekoliko knjiga o fotografiji, koja mu je strast, član čakovečkoga Dixieland Banda i Fotokluba Čakovec… Jedan je od dobitnika nagrade Ministarstva znanosti i obrazovanja za izvrsnost, koja je nedavno dodijeljena uspješnim obrazovnim djelatnicima.

Spas godine

– Nastava na daljinu putem digitalnih pomagala spasila je prošlu školsku godinu. To je činjenica. Nastava se održavala i možemo biti sretni da je postojala mogućnost da se uopće održi. Druga je stvar što mi na nju nismo bili spremni kao sustav, a to je posljedica ne godina, nego desetljeća sustavnoga zanemarivanja školstva i kroničnog neulaganja – kako u infrastrukturu, tako i u opremu, a najvažnije u permanentnu edukaciju nastavničkoga kadra. Međutim, čak i s obzirom na tu, ja bih rekao, potpunu sustavnu nepripremljenost, nastavnici i kolektivi odlično su se snašli u situaciji koju nisu mogli unaprijed isplanirati.

Moram reći i da je podrška CARNET-a bila efikasna, brza i stručna. I naše bivše ministarstvo pružilo je potporu nastavnicima i učenicima, čak iznad mojih očekivanja. Prednosti i nedostaci nastave na daljinu su isti kao i u svim drugim područjima koja su završila u online obliku. Organizacija nastave isključivo je bila na školama, kolektivima i pojedinim nastavnicima i tu je teško dati generalnu sliku. Moja škola se odlično organizirala, bili smo si međusobna potpora i pomoć, a i za sebe mogu reći da sam se dobro snašao u organizaciji nastave na daljinu – smatra Žerjav. No, nadovezuje se dodajući da neposredna nastava daje mogućnost neposrednog ljudskog kontakta, dok na ona daljinu dehumanizira odnose.

– Nama svima koji smo u tome sudjelovali najviše je nedostajao neposredni kontakt i druženje. S druge strane, ako zanemarimo ovo prije, kvaliteta nastave uopće ne mora biti smanjena u digitalnome okruženju – ona uvijek ovisi o motivaciji te pripremljenosti nastavnika i odgovornosti učenika. Ja sam znao kakvu nastavu na daljinu želim i dobro sam poznavao ograničenja sustava (u početku). Primjerice, na početku uopće nismo mogli održavati videokonferencije s učenicima jer sustav nije na to bio spreman.

Danas je taj problem riješen ulaganjem u infrastrukturu. Moja nastava je zbog toga bila snimana i objavljivana na YouTube kanalu, a komunikaciju i razmjenu materijala vršili smo putem sigurne platforme MS Teams. Međutim, kako smo bez pripreme i najave odjednom završili online, mi nastavnici morali smo naučiti koristiti digitalne alate koje prije nismo koristili i morali na daljinu poučiti i svoje učenike korištenju tih alata, što je ponekad bilo jako zahtjevno.

Suprotno uvriježenom mišljenju, nove generacije ne znaju se služiti digitalnom tehnologijom toliko dobro koliko smo možda mislili – završava Žerjav.