Mirela Holy

Kad jednom zasjednu u neku od fotelja, hrvatski političari postaju kao likovi iz Muzeja Madame Tussaud. Kao da su muzejski primjerci koji u istoj pozi ostaju godinama. Štoviše, češće Muzej mijenja postav nego se u Hrvatskoj pojavljuju nova lica u političkom miljeu.

Osobito ona koja ostavljaju trag. No jedna se političarka uspjela nametnuti i, od dugogodišnje stranačke “anonimke”, gotovo preko noći ušla u “stalni postav”. Mirela Holy svojom je osebujnošću i čvrstim stavovima gotovo zasjenila već izblijedjele političke figure na domaćoj sceni. Istaknula se, ušla u Vladu kao ministrica, “protjerana” iz Vlade, napustila stranku. Mireli Holy uspjelo je u tri godine proći put koji većina statičnih figura domaće političke scene ne prođe tijekom cijele svoje karijere. I taman kad su mnogi odahnuli, vjerujući da su se riješili osobe koja je grdno zgriješila – nametnula se i postala političarkom kojoj se vjeruje, Holy se opet pojavila. Osnovala je stranku ORaH, u kratko vrijeme okupila zavidan broj članova i uspjela unijeti pomutnju među foteljaške starosjedioce.

Ovakav razvoj SDP-a meni nije bio prihvatljiv jer smatram da je najveća i najvažnija kvaliteta stranke njezina vjerodostojnost

Prošli je vikend u Varaždinu, zbog takvog scenarija i aktera, bio osobito zanimljiv. Istoga su dana gradskim Korzom prošetali Mirela Holy, njezin bivši šef, Zoran Milanović i, kako se vjerovalo, egzekutor Radimir Čačić. No dok je Holy bila ujutro, Milanović je stigao navečer, a Čačić je, pak, cijeli dan, opet će se nagađati, gdje i kada s kim popio kavu.
Iako je u Hrvatskoj, koju, bez imalo dvojbe, baš i ne bismo nazvali ekološki osviještenom zemljom, Mirela Holy vjerojatno, trebala tek biti statistička brojka kojom bi se dokazao udio žena u visokoj politici, u kratkom je roku uspjela pridobiti naklonost birača. A to je u zemlji s “madame Tussaud” političarima, grijeh.

U politici jako često nije važna istina, već percepcija

Uglavnom u crnim ili bijelim odjevnim kombinacijama, s jakom šminkom, garavo crnom kosom i jarko crvenim ružom, uspjela je pridobiti simpatije kako buntovnih kćeri tako i konzervativnih roditelja. Što Karamarku ili Milanoviću, ma koliko pokušali biti ležerni ili opušteni, nije uspjelo, niti sumnjamo da će ikada uspjeti. A kad vas onim ogromnim plavim, crnim tušem obrubljenim očima, Holy gleda direktno u vaše dok govori, odmah vam je jasno da je riječ o osobi koja zna što želi. Istaknula se. Postala “netko” i valjalo ju je maknuti. Klasična špranca.
Ovaj vikend u Varaždinu ste bili vi, Ratko Čačić na slobodnom vikendu i premijer Milanović. Jeste li znali da dolaze i njih dvojica? Pozdravljate li se uopće s njima?
Znam da će premijer biti u Varaždinu, ali nema šanse da se sretnemo jer ću ja biti tijekom jutra, a on tijekom večeri. Ovo je potpuna slučajnost. S premijerom sam u korektnim odnosima. Politički se ne slažemo, ali se pozdravljamo.

ORaH

Nakon odlaska iz SDP-a osnovali ste ORaH, koliko sada imate članova i vjerujete li zaista da stranka može, kao 143. registrirana stranka u Hrvatskoj, postati trećom opcijom u zemlji?
Imamo oko 850 registriranih članova i oko 400 registriranih simpatizera. Vjerujem da se vrijednim, poštenim i ustrajnim radom mogu postići dobri rezultati. Nadam se da ćemo biti takvi i postati treća po snazi politička stranka u Hrvatskoj. U mnogim europskim zemljama stranke tzv. zelene ljevice drže treću poziciju po političkoj snazi. U budućnosti će okolišna pitanja dobivati sve veću važnost, a ORaH je stranka kojoj je politika zaštite okoliša jednako važna kao gospodarska i pitanja društvene pravde. Mislim da u tom kontekstu ORaH ima dobar potencijal.
Aktivna ste zagovornica ravnopravnosti spolova, ekoloških pitanja i prava manjina – vjerujete li da prosječan Hrvat spada u one kojima su te vrijednosti prioritetne?
Što je prosječni Hrvat? Ne volim generalizirati jer takav način razmišljanja može voditi prema totalitarnim konceptima. Svaki čovjek je jedinka za sebe i nije dobro uopćavati. Nekim ljudima su ova pitanja jako važna, nekima uopće nisu.

Ntko ne može znati kakve će odluke donijeti, na kakve će kompromise i ustupke pristati dok nije u poziciji da bude stavljen na takvu kušnju

Zbog teške gospodarske situacije, velikom broju ljudi u Hrvatskoj u ovom je trenutku najvažnija gola egzistencija i preživljavanje iz mjeseca u mjesec. No to ne znači da nisu osjetljivi na pitanja nepravde i ugrožavanje okoliša.
Jednako tako, ORaH je stranka s predznakom intelektualizma. Jeste li vidjeli puno intelektualaca na našoj političkoj sceni? Karamarko, Milanović, Čačić, Bandić… ljudi koji su danas tu, a da ne govorim o onima ranije, imaju možda visoku naobrazbu, ali znam da, kad govorite o intelektualcima, ne govrite o akademskoj tituli. Meni to zvuči kao čista utopija. Bez ljutnje. U Hrvatskoj na vlasti intelektualna elita? Zaista si možete to predočiti?
Mogu, bez problema. Ali ORaH nije stranka intelektualne elite već svih ljudi koji smatraju da je politika posao u javnom interesu, koji žele graditi poštenu i transparentnu političku opciju, opciju u kojoj su političari službenici koji efikasno i stručno rade svoj posao. Istina jest da u članstvu imamo iznimno visok postotak visokoobrazovanih, ali mi smo stranka koja radi u interesu svih građana, bili oni sveučilišni profesori ili ljudi bez osnovne škole.

Nonšalantnost

U stranci ste od 1998. godine. Je li ovo danas isti SDP u koji ste ušli?
Nije. Ali ni ne treba biti. No meni ovakav razvoj stranke nije bio prihvatljiv jer smatram da je najveća i najvažnija kvaliteta stranke njena vjerodostojnost.
Smijenjeni ste iz Vlade iz poznatih razloga, a poslije smo svi mogli čitati o „skromnim“ postupcima vašeg nasljednika. Milanović je prije tog imenovanja rekao da je vašom smjenom ljestvica postavljena vrlo visoko. Ne čini li vam se da bi tu visinu i pioniri s lakoćom preskočili?
Ne uspoređujem se s drugim ljudima jer je to put u nesreću. Vjerujem da je temeljni zakon prirode ravnoteža. Moja smjena, koliko god stresna bila za mene, jedna je od najboljih stvari koje su mi se dogodile u životu i zahvalna sam premijeru jer mi je time napravio najveću političku uslugu u životu.

EU je interesna zajednica, a ne klub prijatelja koji si međusobno pomažu

Ostavku ste dali jer ste, citiram vaše riječi, „nanijeli štetu Vladi“. Vjerujem da su vaši principi takvi, ali mislite li zaista da ste, po hrvatskim kriterijima, nanijeli štetu bilo kome?
Nanijela sam štetu ugledu Vlade jer su mediji u prvo vrijeme moj mail interpretirali kao najgori nepotizam i političko kadroviranje. U politici jako često nije važna istina, već percepcija. Pogriješila sam što tu predstavku nisam službenim kanalima proslijedila resornom ministru na nadležno postupanje i zbog toga sam platila političku cijenu. To nije sporno.
Činjenica je da se premijer jednog ministra, vas, jako brzo odrekao, na što su upozorili i laburisti, a pomoćnika ministra, Šegona, puno teže. Opet se raspravlja o visini one ljestvice…
Ljestvica je očigledno bila podignuta samo za mene. Znači da sam valjda bila vrlo problematična – držala sam se našeg izbornog programa kao pijan plota. Ništa nisam radila mimo programa dok drugi dečki očigledno nisu mislili da treba tako raditi.To je moja karakterna crta – tvrdoglavost i nesposobnost da kimam glavom ako smatram da nešto nije logično i u redu.
Vi niste imali osobni probem, dakle samo s premijerom, već su tu bili, kako velite, i drugi dečki?
Mislim da je dobar dio mojih kolega svoj posao shvatio vrlo nonšalantno. Ono – pa mi smo Vlada, daj se opusti, kaj se žuriš…, a ja sam smatrala da se, ukoliko želimo nešto realizirati, određene stvari moraju promijeniti već tijekom prvog mandata. Na taj način trasirate put čiji se rezultati mogu vidjeti tek u trećoj, četvrtoj godini mandata. Ako odmah ne krenete s reformama, nećete ih stići napraviti do kraja mandata.

Vatreno krštenje

Citiram, „ORaH će biti drukčija stranka, jer smo mi drukčiji političari. Imat ćemo zdravu politiku“. Ne sumnjam u vaša uvjerenja, ali ne počinje li se većina osoba baviti politikom s istim uvjerenjem, a kad jednom dođu na vlast, ona se promijene. Vjerujem da ste se i sami ne jednom osvjedočili u istinitost izreke: Daj čovjeku vlast…
Jesam i strahujem od toga. Neki moji kolege i ja prošli smo vatreno krštenje vlasti i pokazali da se nismo promijenili, da vjerujemo u ono što govorimo. To pruža nadu i nisu svi političari isti. No takvih je malo. Politika ne mijenja ljude, već samo pokaže kakav je tko čovjek. I nitko ne može znati kakve će odluke donijeti, na kakve će kompromise i ustupke pristati dok nije u poziciji da bude stavljen na takvu kušnju. To je pravi politički test. Mnogi ljudi koji se zgražaju nad nemoralom političara vjerojatno misle da nikada ne bi pristali na kompromise kojima izdaju svoja uvjerenja, ali moje iskustvo govori da većina ipak na njih pristaje. U politici je crta razdvajanja između odgovornog i neodgovornog političara upravo u tome da se ne napravi jedan kompromis previše. Iz fotelje pred televizorom se to čini lakim, u stvarnosti to nije tako jer riskirate cijelu političku karijeru koju ste često godinama, desetljećima gradili. Zbog toga me nije strah lošeg izbornog rezultata, već da se u slučaju dobrog rezultata stranka ne pokaže dovoljno doraslom zadatku.
Cilj je bio ulazak u EU, a sada tom istom Europom lutamo kao guske u magli. Nismo li mi prešlampavi za takvu zajednicu? Evo, već u početku nismo zaštitili svoje proizvode, osramotili se slučajem Perković, vjerojatno nećemo znati uzeti 4 milijarde iz EU fondova… Što će nama Europa i mi njoj?
EU je interesna zajednica, a ne klub prijatelja koji si međusobno pomažu. Hrvatska s mudrom i pametno vođenom politikom može imati velike koristi od EU, ali ukoliko ne znamo što želimo i nismo definirali naše ključne, strateške ciljeve, onda od EU možemo imati više štete no koristi. Isključivo o hrvatskim vladama ovisi kakav će taj ishod za Hrvatsku biti.
Najavljuju se novi porezi – nekretnine, štednja… Novac će u čarape, ne mislite li? Kako bi se vaša stranka hrvala s gospodarstvom da je na vlasti? Evo, postanete premijerka… Prvi korak?
Malo je vjerojatno da ću postati premijerka, ali moj prvi korak bio bi temeljita i kvalitativna reforma javne uprave u efikasan servis svih hrvatskih građana. To je presudan instrument za provedbu bilo koje reforme, a nas čeka cijeli niz vrlo teških strukturnih reformi. Za gospodarsku reformu presudno je pojednostavljivanje, ubrzavanje i podizanje pravednosti svih postupaka koji dovode do realizacije gospodarskih projekata i to po jednakom mjerilu i za velike i za male investitore. Naša ekonomija gladna je i žedna pravičnosti i suzbijanja mentaliteta pogodovanja kojim je natopljena administracija. Ključni sektori za oporavak Hrvatske su energetika i poljoprivreda te uz njih vezane prateće industrije jer uvozimo oko 50 % energije i više od 50 % hrane. Kada bismo povećali domaći udio barem za deset ili dvadeset posto kumulativni efekti za hrvatsko gospodarstvo bili bi ogromni jer bi taj novac ostajao u Hrvatskoj, otvarao nova radna mjesta jer je u prirodi zdravog biznisa da raste.

VŽ otpad

Kao ministrica predložili ste rješenje za najveći problem Varaždina – otpad. Nije prošlo. Vi ste otišli, vaš nasljednik je sada ponudio potpuno isto rješenje i prošlo je. Kako to shvatiti?.
Brezje je jedan od najvećih hrvatskih problema u području gospodarenja otpadom. Kada sam bila ministrica, nastojala sam rješiti taj problem interventnim, inspekcijskim izvozom bala i njihovom termičkom obradom u inozemstvu. To je jedino trajno i kvalitetno rješenje jer, na žalost, u Hrvatskoj nemamo postrojenje koje termički obrađuje otpad. Raspisali smo natječaj, javilo se nekoliko ponuditelja.

U ovom trenutku svaka špekulacija o koalicijama bila bi izraz političke pohlepe i ružnog pragmatizma

Varijanta s izvozom i termičkom obradom je bila nešto više od 100 eura po toni što je bila dosta konkurentna cijena. Ne znam zbog čega nije došlo do realizacije tog programa niti zašto se čekalo dvije godine. Sada će se problem riješiti upravo na taj način. Kada biste bale prevozili na neko drugo odlagalište u Hrvatskoj, imali biste isti problem koji ste samo strpali pod tepih, a u konačnici se ništa ne rješava. Opet bi Fond nakon određenog broja godina morao rješavati i to odlagalište, što bi bilo ekonomski potpuno neopravdano. Nakon što sam otišla, proglašavana sam nestručnom i nesposobnom ministricom. Moje su ideje proglašavali nerealnim i neodrživim, ali vrijeme će pokazati svoje. Ne mogu vam konkretnije odgovoriti jer nisam sudjelovala u tim pregovorima. Znam da je nakon moje ostavke održan sastanak u Ministarstvu gospodarstva na kojem je moj zamjenik potpisao promemoriju koju osobno nipošto nisam htjela potpisati iako me prvi predsjednik Vlade u to vrijeme prilično intenzivno pritiskao da potpišem promemoriju koja se odnosila na odgađanje inspekcijskog rješenja.
Velite da ORaH neće koalirati, no dosadašnja iskustva pokazuju da, barem za sada, nitko ne može bez koaliranja postići Bog zna što. Vidite li uopće scenarij odlaska HDZ-a i SDP-a s vlasti?
Politika je vrlo promjenjiva, nema zadanih rezultata. ORaH se ne opterećuje koaliranjem jer smo na početku i tek trebamo upoznati hrvatsku javnost s našim politikama i stavovima. U ovom trenutku svaka špekulacija o koalicijama bila bi izraz političke pohlepe i ružnog pragmatizma, a Hrvatskoj je potrebna stranka kojoj je politika posao u javnom, a ne u stranačkom interesu.
Kad ste otišli iz SDP-a, niste li zapravo time samo učinili uslugu Milanoviću. Jer bili ste prejaki da bi vas se u ono vrijeme usudio riješiti. Rekli ste da vjerujete kako je premijeru žao što ste otišli. Zaista to mislite?
Kada sam otišla iz SDP-a, bilo mi je jako teško jer sam stavila točku na gotovo petnaest godina svog života. Od tada je prošlo više od pola godine, odmaknula sam se, distancirala i više nisam emotivno angažirana po pitanju SDP-a. Zato mi je svejedno što premijer misli, ili ne misli o meni, a iskreno sumnjam da misli da sam prejaka. Vjerujem da je i njemu potpuno svejedno što ja mislim ili ne mislim o njemu. Naši interesi više nisu zajednički.
Kamo ide Hrvatska?
Zabrinuta sam jer su političke elite ubile optimizam u narodu, a bez vjere da je pozitivan ishod moguć doista i nije moguće pokrenuti pozitivnu promjenu.

Čačić nije skrivio moj odlazak

Jesu li ikada na vas vršeni pritisci? Npr., da su vas pozvali u sobu i konkretno rekli: „Čuj, Mirela, daj malo stani na loptu!“
Bilo je pritisaka. Da, bilo je. Nisam im nikada pokleknula.
Očigledno, jer ne biste bili tu gdje ste sada, nego gdje ste bili… Za vaše se razrješenje stalno okrivljuje Radimir Čačić. Je li zaista tako?
Imala sam stavove različite od gospodina Čačića po pitanju raznih političkih aspekata. To nije bila nikakva tajna. Međutim, nije on taj s kojim sam imala najgore odnose u Vladi. Imala sam ja s nekim ministrima daleko gore odnose. Ljudi su jako često interpretirali da je Čačić odgovoran za moj odlazak iz Vlade. Nije. Ja sam dala ostavku premijeru. I on ju je prihvatio. Nije ju prihvatio Ratko Čačić. Budimo potpuno otvoreni.

Izvor:
Foto: Siniša Sović