Izložba Lile Herceg Nenadić

Životni san Lile Herceg Nenadić je veliki atelje u kojemu bi mogla provoditi dane. Unutarnji dizajn prostora iz mašte riješila bi postavljanjem velike peći za taljenje stakla i raznim mašinama za njegovo brušenje.

Ova varaždinska akademska umjetnica, čija će izložba biti otvorena u galeriji Zlatni ajngel 31. siječnja, očarana je kiparstvom u tehnici stakla. – To je totalna ljepota. Nezaboravno iskustvo za svakoga tko samo jednom vidi umjetničko djelo izrađeno tom tehnikom. Zahtjevno je, ali kad jednom osjetiš mogućnosti stakla kao materijala, zaljubiš se – kaže umjetnica. No njezin će san morati pričekati budući da je staklo vrlo skup materijal, za nju još uvijek nedostižan. – Za sada si mogu priuštiti samo izradu komada nakita od stakla koje talim u posebnoj kutiji u mikrovalnoj pećnici – govori. – Satima mogu biti u hladnom podrumu i brusiti staklo, jagodice na prstima se smrzavaju, ali taj je žar neobjašnjiv – dodaje.

Radoholičarka

Za sebe kaže da je radoholičar, premda taman kad smo očekivali rečenicu da „je sve samo stvar dobre organizacije“, nije posegla za stereotipnim odgovorom na pitanje kada sve to stigne. Predaje likovnu umjetnost u školi za djecu s posebnim potrebama „Tomislav Špoljar“ i bavi se svojim umjetničkim radom dok je jednoipolgodišnja kći Vida baš u fazi kada voli hodati i dirati sve što stigne. Budući da, kako veli, svakim danom sve više obožava svoj posao s djecom u školi, krenula je i na edukaciju art-terapije, koja će i njoj i njezinim učenicima biti dragocjena. – Volim raditi s djecom, osobito s ovom. Oni nisu svjesni svojih nedostataka i vrlo su veseli. Jedva čekam iskusiti s njima ovu terapiju kroz umjetnost – otkriva Lila.

Jedva čekam sa svojim učenicima iz škole Tomislav Špoljar isprobati terapiju kroz umjetnost

Na mom je diktafonu bila 13. dokument u 13. dosjeu. Trinaestoga će Lila Herceg Nenadić polagati i državni stručni ispit na zagrebačkoj Likovnoj akademiji gdje je, nakun mature u Školi primijenjenih umjetnosti, diplomirala na nastavničkom odjelu. Iza nje je osam samostalnih izložbi, a u Noći muzeja, dakle, otvara se i deveta koja će biti otvorena do 16. veljače. – Izložit ću radove u kojima pristupam objektu kao prema izgubljenom arhitektonskom prikazu. Simbolika između čovjeka i prirode. Riječ je o reljefima koji stupnjevito izlaze u prostor poput zigurata – starih, stepenastih mezopotamskih piramida. Kombiniram kompozicijski postav stupnjevanja, a tekstura na površini opisuje prirodne elemente – vodu, kamen, paučinu, papir, kosu. Riječ je o zanimljivoj apstraktnoj formi – priča nam sitna energična žena s izgledom djevojčice.

Razigranost

Osim samostalno, nastupala je i na skupnim izložbama, kako doma, tako i vani – u Turskoj, Mađarskoj, Slovačkoj… Svoje radove opisuje kao razigrane. – Počela sam s akvarelima malih formata zbog nedostatka prostora. Tematski su bili orijentirani na stare obiteljske fotografije koje, znate i sami, imaju drukčiju kompoziciju od današnjih. Crtam crno-bijele likove, a uokolo je šarenilo boja – opisuje nam Lila radove koji su je doveli i do izložbe nazvane „Tunel djetinjstva“. – Izložila sam light boxove (svjetlosne kutije) raznih formata. Glavni eksponat izložbe bila je viseća osvjetljena instalacija sa stotinama figurica iz kinder jaja – priča nam Lila Herceg Nenadić o izložbi koja se i danas seli od grada do grada.

Izvor:
Foto: