Do 10. prosinca trajala je javna rasprava o novome Zakonu o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednoga bilja.

Dva dana ranije medijima je upućen dopis koji su potpisali Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača, Udruga „Biovrt – u skladu s prirodom“ i Udruga OPG-ova Hrvatske „Život“. U njemu su navedeni supotpisnici donijeli svoje poglede na novi Zakon, pri čemu smatraju da se njime usred krize drastično ograničava uzgoj domaćega sjemena. Dopis, kojim traže drastične izmjene predloženoga Zakona, uputili su i Ministarstvu poljoprivrede.

Novi Zakon uvodi pojam „sjeme s obiteljskoga gospodarstva“. Iz navedenih udruga Ističu da taj pojam u sličnome kontekstu ne postoji u europskim zakonima – takvo sjeme trebalo bi dorađivati kod ovlaštenih dorađivača i koristiti isključivo registrirane sorte, dok pravo korištenja vlastitoga sjemenja proizvođačima, među ostalim, garantira i UN-ova Deklaracija o pravima seljaka.

Ključne nelogičnosti

– Ekološko sjemenarstvo uopće se u Zakonu ne spominje, iako nova uredba EU o ekološkoj proizvodnji (EU 2018/848) unosi značajne novosti po pitanju toga područja. U Hrvatskoj postoje brojni mali OPG-ovi koji svoju egzistenciju osiguravaju uzgojem dijelom za vlastite potrebe, a dijelom za prodaju. Njima Zakon beziznimno predviđa ograničenje upotrebe vlastitoga sjemenja, što je u krizno vrijeme dodatan udar na najranjiviji dio malih OPG-ova. To također znači gubitak sorata koje još nisu prikupljene u kolekcijama Nacionalne banke biljnih gena i stavljene na sortnu listu – smatraju iz udruga HSEP, Biovrt i Život.

Moglo bi Vas zanimati:

Varaždin je europski grad stabala: “Ovo smo postigli kao tim”

Varaždin, hrvatski grad baroka, glazbe i cvijeća, od sada ponosno nosi i titulu – europski grad stabala 2024.! Varaždin se...

Naime, od ulaska Hrvatske u EU do danas na sortnu listu upisano je samo 27 čuvanih sorata. Procedura njihova upisa prilično je složena. Primjenom ovoga Zakona taj će genetski materijal biti izgubljen prije nego mu stručnjaci uspiju posvetiti dovoljno pažnje. Hrvatska banka biljnih gena djeluje netransparentno, dodaju: na web stranicama je vrlo teško pronaći informacije o njezinu radu, i doći do kontakata. Prema novome Zakonu, poljoprivrednicima se uvjetuje uzgoj sjemena isključivo sa sortnih lista.

U dopisu koji su uputili Ministarstvu stoji i sljedeće:

– Zahtijevamo da se pojam „sjeme poljoprivrednoga gospodarstva” i sve odredbe koje se na njega odnose brišu iz ovoga Zakona. Pozdravljamo otvaranje prilika za korištenje biljnih genetskih resursa uz „in situ“ očuvanje i „on farm“ korištenje, no na temelju dosadašnjih iskustava izražavamo sumnju u praktičnu primjenu spomenutih odredbi. Potrebno je javnosti učiniti dostupnima stručne opise uzoraka iz kolekcije Banke biljnih gena kako bi se osigurale informacije proizvođačima koji žele pokrenuti proizvodnju čuvanih sorata.

Direktive EU omogućavaju lokalnu cirkulaciju biljnog reproduktivnog materijala tako da se mali proizvođači koji prodaju na lokalnom tržištu izuzmu iz potrebe registracije. U ovome Zakonu lokalna cirkulacija je omogućena za sadni materijal, a trebalo bi otvoriti tu mogućnost i za sjeme.

Pojednostavljenje?

Udruge nisu dugo čekale na odgovor iz Ministarstva poljoprivrede.

– Sjemenska proizvodnja u posljednje tri godine bilježi trend rasta. Sjeme koje se stavlja na tržište mora ispuniti uvjete propisane EU direktivama. Za navedeni sustav proizvodnje i certifikacije sjemena se novim Zakonom ne donose nikakva nova ograničenja, već se uvode pojednostavljenja vezana uz uvođenje starih i autohtonih sorata u sustav proizvodnje sjemena te ekološkog sjemena.

Novim nacrtom Zakona o sjemenu predlaže se uvođenje novog pojma „sjeme s poljoprivrednog gospodarstva“ za tzv. tavanušu. Takvo sjeme omogućuje poljoprivrednim gospodarstvima da za vlastite potrebe proizvode sjeme i koriste ga na svom gospodarstvu, a nisu obvezni proći postupak certifikacije sjemena, ali se uvodi obveza dorade, odnosno tretiranja sjemena fungicidima. Naime, snijet je jedna on najraširenijih bolesti strnih žitarica koja se širi zaraženim sjemenom. Urod zaraženih usjeva je toksičan za ljude i životinje. Neophodnost dorade tzv. tavanuše rezultat je usuglašenog stava struke.

Zakonom će se propisati izuzeća za proizvodnju ekološkog sjemena. Provođenje Nacionalnog programa je podijeljeno u više radnih skupina i institucija. Osnovano je Povjerenstvo za biljne genetske izvore. Predstavnica HSEP-a članica je navedenog Povjerenstva.

Hrvatska banka biljnih gena djeluje potpuno transparentno. Primke koje se čuvaju u Banci biljnih gena vidljive su u Hrvatskoj bazi podataka biljnih genetskih izvora. U tijeku je izrada novoga Nacionalnog programa na osnovu postignutih rezultata u ovom programskom razdoblju i međunarodnih smjernica – odgovaraju iz Ministarstva na sporne stavke, na što su se iz Udruge Biovrt također osvrnuli.

– Što se tiče obveze certificiranja sjemenja i dorade, što se opravdava tavanušom i snijeti, tu postoje i brojne povrtlarske kulture koje nemaju veze s time – a prijedlog zakona ih obuhvaća. Što se pak tiče Nacionalnoga programa, jedna članica Povjerenstva iz redova udruge sudjeluje u obliku pasivnog promatrača. U vezi transparentnosti – ponavljamo da baza nije dovoljno vidljiva javnosti; ona postoji, no podaci nisu dostupni prosječnom korisniku – kratko zaključuju iz Udruge Biovrt.

Prijedlog upućen u proceduru

U međuvremenu je e-Savjetovanje završilo, Ministarstvo se osvrnulo na razne prijedloge i komentare, a Udruga Biovrt iznijela nam je svoje viđenje situacije.

– Sukladno izvještaju s javnog savjetovanja, Ministarstvo nije uvažilo brojne itekako bitne stavke na koje smo upozorili. Na više od 200 stranica odgovora na komentare na javnom savjetovanju ponavlja isti generički tekst odgovora koji ne odgovara ni jasno, ni direktno na postavljena pitanja i komentare te tek djelomično uvažava prigovore. Odgovori su pisani pravnim i stručnim jezikom, često nerazumljivom prosječnom poljoprivredniku na čiji će život i rad on utjecati. Nakon toliko opsežnog javnog savjetovanja i velikog interesa javnosti, javnost je jednostavno odgurnuta, poziv za sastanak koji smo im uputili 21. prosinca nije uvažen i prijedlog zakona je dan prije Badnjaka izglasan na sjednici Vlade te upućen u saborsku proceduru.

Činjenica da se ovaj zakon donosi po izuzetno ubrzanoj proceduri i uz potpuno odbacivanje reagiranja zainteresirane javnosti i udruga nas izuzetno zabrinjava.  

Sporni dio u prijedlogu zakona na koji je javnost upozorila je uvođenje pojma „sjeme s poljoprivrednog gospodarstva“ koji označava sjeme sorata poljoprivrednog bilja proizvedeno i namijenjeno za sjetvu isključivo na vlastitom poljoprivrednom gospodarstvu koje je zabranjeno stavljati na tržište. Kako Zakon o sjemenu uređuje tržište sjemenja, uvođenje ovog pojma koji nema veze s tržištem i svih restrikcija vezano uz njega je neosnovano.

Nadalje, prema odredbama čl. 16 – poljoprivredni proizvođači bi za svoje potrebe na vlastitom gospodarstvu mogli uzgajati sjeme isključivo od registriranog sjemena – dakle samo od sjemena koje su kupili direktno od proizvođača, ne od sjemena koje su naslijedili od svojih obitelji ili dobili putem razmjene s drugim proizvođačima. Drugim riječima, ukoliko nemaju registrirano sjeme, svoje sjeme poljoprivrednici bi morali baciti i kupiti sjeme gdje mogu dobiti potvrdu dobavljača ako žele ostati u sustavu potpora i prodavati svoje proizvode na tržištu. Iz ove odredbe zakona izuzeti su jedino ekološki proizvođači. Također, postoji mogućnost upotrebe sjemenja s vlastitog gospodarstva ako se stavi na neku od lista (čuvane sorte i neke nove koje bi se naknadno uvele pravilnicima), ali to je dug, skup i kompliciran postupak.

Ovim člankom uvodi se i obveza dorade vlastitoga sjemenja, što predstavlja dodatni trošak. To znači da će se prije upotrebe sjeme uzgojeno na vlastitom imanju morati voziti ovlaštenom dorađivaču da ga on sukladno propisima doradi. U nekim županijama nema tvrtki koje se bave uslužnom doradom sjemenja. Iz obveze dorade bit će isključeni samo manji proizvođači. Kriterij ukupne veličine nije razuman, jer ako je neko imanje veliko 6 ha i od toga većinom ima voćnjake i pašnjake, te svega mali dio ratarske proizvodnje – i dalje mu radi ukupne veličine imanja ostaje obveza dorade.

Ovakav zakon će uništiti bioraznolikost svih sorti koje su preostale i čuvaju se na mnogim obiteljskim gospodarstvima. Razlog tome je što ljudi nemaju ni znanja, ni vremena, novaca, ni energije uvoditi neku svoju sortu na neku od lista i boriti se s papirologijom, doradom i sl. Jednostavnije će im biti, nažalost, odustati i svake godine iznova kupovati sjeme na tržištu.

To znači i dodatni udar na budžet malih OPG-ova, pri čemu će umjesto da koriste sorte koje imaju, održavaju i prilagođavaju godinama svojoj zemlji i svojim uvjetima morati kupovati sjeme koje je većinom uzgojeno u drugim državama, nije prilagođeno našoj klimi, pa će nerijetko trebati i više zaštitnih sredstava i napora kod uzgoja istih.

Mjerama koje zakon donosi direktno se krše međunarodne konvencije i drugi dokumenti koje je Hrvatska obavezna poštivati. Člankom 16. direktno se krše odredbe „Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu“ (NN 1/2009) gdje je jasno navedeno da je zabranjeno ograničavati prava poljoprivrednika na čuvanje, korištenje, razmjenjivanje i prodaju sjemena/reprodukcijskog materijala dobivenog na poljoprivrednim gospodarstvima, te „Deklaracije Ujedinjenih naroda o pravima seljaka i drugih osoba koje rade u ruralnim područjima“ gdje se izričito  navodi između ostalog da je “država dužna prepoznati prava seljaka da se oslanjaju na vlastito sjeme ili na drugo lokalno dostupno sjeme prema vlastitom izboru i da odlučuju o usjevima i vrstama koje žele uzgajati”.

Pitamo se i zašto se upravo sada ubrzano donosi novi Zakon o sjemenju kada na EU razini traje reforma europskog zakonodavstva o sjemenu s kojim ćemo se morati i mi uskladiti.  Prvi nacrt novog europskog zakona o sjemenju bit će poznat već u siječnju, a javne konzultacije najavljene su za travanj. U sklopu te procedure izrađene su prethodne studije iz kojih je već sada vidljivo da EU planira jasno razgraničiti tržište i komercijalno korištenje sjemena od razmjene među proizvođačima i uzgoja za vlastite potrebe. U hrvatskom prijedlogu zakona radi se upravo suprotno. Hrvatska nije izradila neovisnu studiju koja govori o tome koliko proizvođača uzgaja sjeme za vlastite potrebe, rade li oni to zbog ekonomske ugroženosti, u kojoj je mjeri u Hrvatskoj razvijena infrastruktura uslužne dorade i je li ona lako dostupna svim proizvođačima. Nema ni procjene rizika od biljnih bolesti koja bi potvrdila da je veći nego u ostalim zemljama EU i time opravdala donošenje strožih mjera nego to imaju ostale zemlje.

Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača, Udruga obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Život i Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” od samog početka upozoravaju na loše i neutemeljene stavke prijedloga Zakona, te pripremaju javnu kampanju za brisanje spornih i štetnih odredbi članaka iz Zakona. Trebat ćemo i vašu pomoć i vaše sudjelovanje u ovoj kampanji – pa ako pravo na sjeme smatrate bitnim, pratite naše daljnje aktivnosti i pridružite nam se na www.biovrt.com!