U Lepoglavi izložba Mirele Varović “Tajanstveni život drveća”
Povodom Dana šuma, 21. ožujka, u lepoglavskoj knjižnici Ivan Belostenec u petak, 15. ožujka, otvorit će se izložba fotografija Tajanstveni...
Tjedan smijeha
Ljubomir Kerekeš u privatnom životu djeluje, filozofski rečeno, otuđeno. Kao da ne pripada niti vremenu niti prostoru u kojem se nalazi. Kao čovjek čija je profesija komedija, a život letargija. Stereotip? Valjda od ljudi koji se bave komedijom očekujemo da nemaju nikakve druge preokupacije nego uveseljavati druge. Oni valjda ne plaćaju režije i žive s Alicom u zemlji čudesa. Ili, pak, završavaju kao veliki depresivci i tragičari. Valjda nam se sviđa ta apsolutna suprotnost. Živjeli su je neki od velikih komičara, ali ne i Ljubomir Kerekeš.
Kerekeš je glumac i autor mnogobrojnih predstava, a točno od 12. veljače, sa sinom Janom i službeni producent Kerekeš teatra. Tog je dana Kerekeš teatar upisan u sudski registar kao pravni subjekt. Osnivači su Zoran Pribičević sa slikaricom i dizajnericom Dinom Raine.
I taman kad sam pomislila da je Ljubo Kerekeš spretno spojio biznis i teatar, već me demantira.
Prava se predstava može dogoditi, ona se ne može planirati
– Nisam ja nikakav biznismen. Osnovni je zadatak zadržati broj izvedbi i dinamiku gostovanja, kazališnog saobraćaja kao i do sada, što znači stotinjak predstava godišnje, od čega su čak njih 80 u gostima – govori nam Kerekeš u glumačkom salonu varaždinskog HNK, koji više podsjeća na salon za odmor liječnika u nekoj sterilnoj atmosferi bolnice, nego na „odmorište“ umjetnika. Sve je u savršenom redu. Niti jedan stolac niti za jedan centimetar udaljeniji nego ona dva prije njega. Televizor u kutu, dva trosjeda, slike s predstava u jednako savršenom razmaku kao i stolci. Nigdje naznaka kreativnosti. Nigdje niti glumaca. Svi su u podrumskom kafiću Rogoz gdje je upravo onakva atmosfera kakvu zamišljamo kad su kazalištarci u pitanju. Barem u našim stereotipnim glavama.
Komorna atmosfera glumačkog salona sigurno nije pridonijela maštovitosti razgovora o teatru komedije. Stoga malo nervoze koja se osjećala kod Kerekeša ne čudi. Tu bi se trebao odmarati i varaždinski dio ekipe Kerekeš teatra koji u HNK prima plaću. – Uz impozantan broj predstava s Kerekeš teatrom, naših 12 suradnika glumaca mora odraditi obaveze i u svojoj matičnoj kući. Uvijek nam je teško s križaljkom rasporeda, ali uspijevamo je sastaviti. – Teatar nema zaposlenika. Sve radimo sami – ističe.
Ljubomir Kerekeš u svoje je 54 godine na sceni proveo 34.
– Osjećam jednu vrstu, ne toliko zamora, već prezasićenosti velikim poslovima i ulogama. Zbog toga sam postao malo probirljiviji u biranju poslova. Teško da bih se danas odlučio na maraton kao serija „Zauvijek susjedi“ koji zahtijeva mnogo snage i još više koncentracije. Radim ono u što vjerujem da se doista isplati „zagristi“ – veli Kerekeš, koji je tijekom tih godina odigrao preko 70 velikih glavnih uloga, u teatru, filmu i serijama. – Čovjek se treba malo prišparati. Sada mi je prioritet moje „JA“, trezvenost i svijest o samome sebi. Čovjek Ljubomir Kerekeš – dodaje.
Kerekeš teatar su isključivo komedije. Autor gotovo svih predstava je upravo Kerekeš. – Komedije su zaštitni znak Kerekeša kao teatra i Kerekeša kao autora. Na neki način tu sam najbliže pučkom teatru, koji preferiram na svoj način. – Komedija je pitanje moje stvaralačke intime – prolazi kroz moju glavu i u jednom trenutku izlazi iz nje. Ulaskom u nju, kao da ulazim u neki film. Često znam reći i za komičarske, ali i druge uloge da nakon predstave, u toj nekoj nagloj trezvenosti, nisam niti svjestan što se događalo – kaže glumac.
Sada mi je prioritet moje „JA“. Čovjek Ljubomir Kerekeš
Predstave Ljubomira Kerekeša po nečemu su, barem koliko ja znam, jedinstvene – ljudi istu predstavu odlaze gledati desetke puta. Dovoljno je dva puta odgledati istu i da se osjećate kao da gledate skroz drugu predstavu. Postoje predstave koje su isti ljudi gledali i po tridesetak puta, čekajući što će Ljubo izvesti. Jer Ljubo nema nikakve planove. Ufura se i pukne.
– Kroz život hodam kao mali, jednostavan čovjek velikog srca i volim takve ljude oko sebe – odgovara na pitanje odakle crpi uvijek novu inspiraciju.
– Nikada nisam izbjegavao marginalne sredine jer u njima se krije životna istina. Jednako kao što se kazališna istina ne krije u premijerama, kravatama i toaletama nego prije svega u glumcu i istinskom kazališnom čovjeku. To je čovjek koji živi kazalište, a srž i bit tog života je pitanje svijesti i savjesti. Ni u kom slučaju pitanje forme i doslovnog profesionalizma. Životna se istina, pak, krije na štandu na placu ili za šankom u birtiji. Najmanje za saborskom govornicom. Ovaj posao možete raditi samo s ljudima koji su glumci po profesiji, a ne „glumci“. Prava se predstava može dogoditi, ona se ne može planirati. Puno se kazališnih tajanstvenosti mora poklopiti da bi se rodila dobra predstava – zaključio je Ljubomir Kerekeš. I otišao.
Kerekeš je idejni začetnik Tjedna smijeha čije peto izdanje za nekoliko dana počinje u HNK. Za ovaj projekt Kerekeš teatra, kojeg ne bi bilo bez pripomoći Pipa Perutnine, Derme PZC-a i Pana, rasprodano je 80 posto karata. Kerekeš inzistira zahvaliti ljudima koji prepoznaju njegovo kazališno pismo i izražaj.
Izvor:
Foto:
Predstava Šapat duše autorski je projekt Tamare Kučinović koji se bavi problemom izbjeglištva kao jednim od ključnih političkih i etičkih problema s početka 21. stoljeća.
Namijenjena je odraslima te djeci od 11 godina na više, a pogledati ju možete u nedjelju, 19. svibnja u 17 sati na Sceni Rogoz.
Kako ispričati priču o onima kojima nije dopušteno da imaju svoju egzistenciju, sjećanje i povijest, zaustavljenima na mjestima koja su planirana za brisanje, s namjerom da se unište. Za njih nije predviđeno da imaju povijest i budućnost. Nemaju čak ni sadašnjost, iz vlastitog straha da ikakvo priznanje sadašnjosti ne potkopa njihovo pravo na povratak ili potragu za pripadanjem.
Prepušten osjećaju koji nosi u sebi i nebu nad sobom, devetogodišnji dječak Idris, glavno lice ove priče o ljudskosti, ujedno i narator, posjeduje moć koja je većini odraslih postala nedohvatljiva. Osjećajući da svi oni koji su se našli zaustavljeni na tom mjestu, oduzete vrijednosti moraju stvarati sami, iz dana u dan odraslima nevidljivom etičkom i dječjom upornošću, izvlači i povezuje sve te izgubljene sudbine koje vidi oko sebe u zajedništvo, te malo pomalo iz točaka boli i rasapa izlazi na svjetlo dana potisnuta nutrina i životnost koje su se morali odreći. Idris nekom dječjom otpornošću i intuicijom preokreće plan koji nikad nije ni imao namjeru da čovjeku pruži sreću, odbijajući da takvom mjestu preda svu egzistenciju ljudskosti…
REDATELJICA: Tamara Kučinović
SCENOGRAF: Davor Molnar
KOSTIMOGRAF: Davor Molnar
AUTORICA LUTAKA: Alena Pavlović
KOSTIMOGRAFKINJA LUTAKA: Alena Pavlović
SKLADATELJI: Ivana Đula i Luka Vrbanić
AUTOR VIDEO PROJEKCIJA: Damir Chytil
OBLIKOVATELJICA SVJETLA: Tamara Kučinović
Uloge:
IDRIS: Filip Eldan
BAKA: Sunčana Zelenika Konjević
TATA, SKROMNO MUDAR ČOVJEK S KOZOM: Nikša Eldan
YUSRA, ŽENA S NAJMEKŠIM GLASNOM NA SVIJETU: Sara Ipša
NEIZDRŽIVO USAMLJENI ČOVJEK, ISTETOVIRANI MANGUP: Marinko Leš
Trailer: https://www.youtube.com/watch?v=coLOJSj1AHs
Ulaznice su dostupne putem online prodaje ili na blagajni Kazališta.
Ovogodišnji Međunarodni dan muzeja u Muzeju Grada Preloga slavi se u velikom tonu, uz 85. godina ljubavi prema životu i umjetnosti najvećeg hrvatskog kolekcionara umjetnina Vladimira Malogorskog.
Stoga je u četvrtak, 16. svibnja, u Muzeju Grada Preloga otvorena izložba poznatog naivnog slikara i kipara Slavka Stolnika iz Zbirke Vladimira Malogorskog.
Muzej Croata insulanus Grada Preloga poziva sve zainteresirane da zavire u svijet raskošnih boja zagorskog umjetnika Slavka Stolnika, čije su izložbe u današnjici vrlo rijetke, a ipak omogućene zahvaljujući Zbirci Vladimira Malogorskog.
Izložba se može razgledati do 3. lipnja, a kakva je bila atmosfera na otvaranju pogledajte u galeriji fotografija: