Tjedan smijeha

Ljubomir Kerekeš u privatnom životu djeluje, filozofski rečeno, otuđeno. Kao da ne pripada niti vremenu niti prostoru u kojem se nalazi. Kao čovjek čija je profesija komedija, a život letargija. Stereotip? Valjda od ljudi koji se bave komedijom očekujemo da nemaju nikakve druge preokupacije nego uveseljavati druge. Oni valjda ne plaćaju režije i žive s Alicom u zemlji čudesa. Ili, pak, završavaju kao veliki depresivci i tragičari. Valjda nam se sviđa ta apsolutna suprotnost. Živjeli su je neki od velikih komičara, ali ne i Ljubomir Kerekeš.

Kerekeš je glumac i autor mnogobrojnih predstava, a točno od 12. veljače, sa sinom Janom i službeni producent Kerekeš teatra. Tog je dana Kerekeš teatar upisan u sudski registar kao pravni subjekt. Osnivači su Zoran Pribičević sa slikaricom i dizajnericom Dinom Raine.

Biznis i teatar?

I taman kad sam pomislila da je Ljubo Kerekeš spretno spojio biznis i teatar, već me demantira.

Moglo bi Vas zanimati:

U Lepoglavi izložba Mirele Varović “Tajanstveni život drveća”

Povodom Dana šuma, 21. ožujka, u lepoglavskoj knjižnici Ivan Belostenec u petak, 15. ožujka, otvorit će se izložba fotografija Tajanstveni...

Prava se predstava može dogoditi, ona se ne može planirati

– Nisam ja nikakav biznismen. Osnovni je zadatak zadržati broj izvedbi i dinamiku gostovanja, kazališnog saobraćaja kao i do sada, što znači stotinjak predstava godišnje, od čega su čak njih 80 u gostima – govori nam Kerekeš u glumačkom salonu varaždinskog HNK, koji više podsjeća na salon za odmor liječnika u nekoj sterilnoj atmosferi bolnice, nego na „odmorište“ umjetnika. Sve je u savršenom redu. Niti jedan stolac niti za jedan centimetar udaljeniji nego ona dva prije njega. Televizor u kutu, dva trosjeda, slike s predstava u jednako savršenom razmaku kao i stolci. Nigdje naznaka kreativnosti. Nigdje niti glumaca. Svi su u podrumskom kafiću Rogoz gdje je upravo onakva atmosfera kakvu zamišljamo kad su kazalištarci u pitanju. Barem u našim stereotipnim glavama.

Komorna atmosfera glumačkog salona sigurno nije pridonijela maštovitosti razgovora o teatru komedije. Stoga malo nervoze koja se osjećala kod Kerekeša ne čudi. Tu bi se trebao odmarati i varaždinski dio ekipe Kerekeš teatra koji u HNK prima plaću. – Uz impozantan broj predstava s Kerekeš teatrom, naših 12 suradnika glumaca mora odraditi obaveze i u svojoj matičnoj kući. Uvijek nam je teško s križaljkom rasporeda, ali uspijevamo je sastaviti. – Teatar nema zaposlenika. Sve radimo sami – ističe.
Ljubomir Kerekeš u svoje je 54 godine na sceni proveo 34.

– Osjećam jednu vrstu, ne toliko zamora, već prezasićenosti velikim poslovima i ulogama. Zbog toga sam postao malo probirljiviji u biranju poslova. Teško da bih se danas odlučio na maraton kao serija „Zauvijek susjedi“ koji zahtijeva mnogo snage i još više koncentracije. Radim ono u što vjerujem da se doista isplati „zagristi“ – veli Kerekeš, koji je tijekom tih godina odigrao preko 70 velikih glavnih uloga, u teatru, filmu i serijama. – Čovjek se treba malo prišparati. Sada mi je prioritet moje „JA“, trezvenost i svijest o samome sebi. Čovjek Ljubomir Kerekeš – dodaje.

Zaštitni znak

Kerekeš teatar su isključivo komedije. Autor gotovo svih predstava je upravo Kerekeš. – Komedije su zaštitni znak Kerekeša kao teatra i Kerekeša kao autora. Na neki način tu sam najbliže pučkom teatru, koji preferiram na svoj način. – Komedija je pitanje moje stvaralačke intime – prolazi kroz moju glavu i u jednom trenutku izlazi iz nje. Ulaskom u nju, kao da ulazim u neki film. Često znam reći i za komičarske, ali i druge uloge da nakon predstave, u toj nekoj nagloj trezvenosti, nisam niti svjestan što se događalo – kaže glumac.

Sada mi je prioritet moje „JA“. Čovjek Ljubomir Kerekeš

Predstave Ljubomira Kerekeša po nečemu su, barem koliko ja znam, jedinstvene – ljudi istu predstavu odlaze gledati desetke puta. Dovoljno je dva puta odgledati istu i da se osjećate kao da gledate skroz drugu predstavu. Postoje predstave koje su isti ljudi gledali i po tridesetak puta, čekajući što će Ljubo izvesti. Jer Ljubo nema nikakve planove. Ufura se i pukne.

– Kroz život hodam kao mali, jednostavan čovjek velikog srca i volim takve ljude oko sebe – odgovara na pitanje odakle crpi uvijek novu inspiraciju.

– Nikada nisam izbjegavao marginalne sredine jer u njima se krije životna istina. Jednako kao što se kazališna istina ne krije u premijerama, kravatama i toaletama nego prije svega u glumcu i istinskom kazališnom čovjeku. To je čovjek koji živi kazalište, a srž i bit tog života je pitanje svijesti i savjesti. Ni u kom slučaju pitanje forme i doslovnog profesionalizma. Životna se istina, pak, krije na štandu na placu ili za šankom u birtiji. Najmanje za saborskom govornicom. Ovaj posao možete raditi samo s ljudima koji su glumci po profesiji, a ne „glumci“. Prava se predstava može dogoditi, ona se ne može planirati. Puno se kazališnih tajanstvenosti mora poklopiti da bi se rodila dobra predstava – zaključio je Ljubomir Kerekeš. I otišao.

Tjedan smijeha

Kerekeš je idejni začetnik Tjedna smijeha čije peto izdanje za nekoliko dana počinje u HNK. Za ovaj projekt Kerekeš teatra, kojeg ne bi bilo bez pripomoći Pipa Perutnine, Derme PZC-a i Pana, rasprodano je 80 posto karata. Kerekeš inzistira zahvaliti ljudima koji prepoznaju njegovo kazališno pismo i izražaj.

Izvor:
Foto: