U utorak, 9. ožujka, u Kuli stražarnici održat će se otvorenje izložbe Dražena Eisenbeissera pod nazivom „Nastajanje u nestajanju“.

Zbog epidemiološke situacije neće biti službenog otvorenja, ali autor će za eventualne upite biti u Galeriji HDLU u utorak od 17 sati i 30 minuta.

Izložba ostaje otvorena do 23. ožujka.

Osvrt na izložbu „Nastajanje u nestajanju“ Tanje Špoljar

Ima nečeg mističnog i zavodljivog u slikama Dražena Eisenbeissera: prostorima bez ljudi, života u tragovima, prizorima ruševina, prozora, vrata, krovova, gradskih veduta kojima je godinama posvećen. U ovoj seriji odlazi još dalje, svoj pogled okreće prirodi, i to jednom motivu, jednom drvetu: dravskoj vrbi opsekači. Na prvi pogled, riječ je o vjernim prikazima koji teže iskazati činjenično stanje i nastaju kao prijenos viđenog, i fotografijom zabilježenog, na papir. Uvijek u istom tonu sepije, tehnikom krede na papiru, vrbe stoje pred nama, točno onakve kakve jesu, bez prevelikog uplitanja autora i želje da ih slikarski rastvori ili kroz njih iskaže svoje stanje u trenutku slikanja. No sve je to varka jer one govore i o tome: osjećamo trenutak autorova pogleda i poteza, tišinu tog događaja. Dugogodišnja posvećenost ovom motivu i tehnici otkrivaju nam autorovu sklonost jednoj vrsti meditativnog istraživanja, kontemplaciji ljepote, mantranju energije koja se nalazi u srži svega fizičkog, tvarnog. Kao da vježba balans i strpljivost, njegove su vrbe spoj tišine i jeke, svijetla i tame, gustoće i praznine, ljepote i propadanja. Kontrast zemljane boje sepija krede i čestog motiva snijega dodatno naglašava sve prethodno spomenute dualnosti. U prirodi sve pulsira i vibrira, a tehnika kojom Dražen slika idealna je da uhvati i zabilježi to: kratki, spiralni potezi kredom stvaraju beskonačne mreže isprepletenih linija koje nam na kraju otkrivaju motiv. Zavisno koliko je mreža gusta, toliko svjetla propušta na papir, a tu mrežu kontrolira autorova ruka. Nikad nije riječ samo o dekorativnom prikazu, već o pažljivom istraživanju forme kroz bezbrojne zapletene linije koje na kraju tvore cjelinu. Ako se približimo, osjećamo pulsiranje i vibriranje te mreže, a kada se udaljimo dobivamo dojam tišine, fiksiranosti trenutka, momenta zabilježenog u vremenu, gotovo kao da je riječ o starinskoj tehnici sepija fotografije. No je li autorova želja zabilježiti faktično stanje, vrbu onakvu kakva jest ili ga ipak zanima nešto što je iza te mreže poteza, što je iza forme?

Fascinacija ljepotom vidljivom u životnim mijenama i ciklusima, onom vrstom koja je prisutna i u propadanju, koju ne vidi svatko, proizašla je iz autorovog načina promišljanja života. Činjenica da odabire baš motiv vrbe da bi to iskazao i nije začudna. Predanost motivu drveta i prirode spoj je fascinacije njihovom ljepotom – vizualnog i onoga što predstavljaju – simbolike. Drvo i drveće u svim je kulturama igralo važnu ulogu i bilo je manifestacija svetog, veza između neba i zemlje, a simboliziralo je i kozmos…

… Motiv vrbe sinteza je autorove sposobnosti da u svemu vidi ljepotu te metafizičke i transcendentalne dimenzije njegova slikarstva. Nije slučajno da autor odabire vrbe opsekače, drvo kojem čovjek sječe mlade grane no ona ih ponovno tjera, drvo koje Drava premješta, no ono se neumorno hvata za sprudove. Drvo koje truli iznutra, no opstaje. Ono zasigurno nije najljepše drvo koje viđamo u Podravini, no upravo je zato i privuklo autora. Priroda u kojoj se ogledaju mijene, i one godišnjih doba, i one života i smrti, jasan je izraz ljepote i duhovnog koji zanima autora…

… Cjelokupni opus Dražena Eisenbeissera, kao i ova serija, ne želi biti doslovan prijevod njegove životne filozofije u likovni jezik. I ide dalje od puke simbolike jer priča u onim tišinama, prazninama, točkama gdje se energije u slici spajaju. Energije koje su uvijek potpuno suprotne pa stvaraju naboj između zanosa i smirenosti, tišine i pulsiranja. Kore drveta i snijega. A sam autor kaže da je ova vrsta sepija krede najbolja za slikanje onog sto nestaje i što postaje zemlja (sa zemljom slikaš zemlju).

Slike su ovdje da bi pokazale ljepotu i prolaznost. Vrijeme, ali kao put u vječnost. Slike koje su ovdje govore tišinom i svojim prazninama. Moć tišine i praznina, nastajanja u nestajanju.

O autoru Draženu Eisenbeisseru

Dražen Eisenbeisser rođen je 1957. u Koprivnici.

Samouki je umjetnik. Njegovu prirodnu nadarenost usmjerili su njegovi slikarski mentori – akademski slikari iz Koprivnice (Romano Baričević, Željko Mucko), a posebice mu je poticajan bio profesor Zlatko Kauzlarić – Atač.

Do sada je imao 30 samostalnih izložbi te više od 40 grupnih izložbi. Godine 2017. izlaže u Londonu u svjetski poznatoj „Mall Galleries/Federation of British Artists“ gdje postiže izuzetno veliki uspjeh (izložbena komisija jednoglasno je odlučila izložiti radove Dražena Eisenbeissera, a izabran je između četiritisuće kandidata), te je pozvan da za dvije godine dođe izložiti nove radove.

Član je HDLU Varaždin i Atelieri Koprivnica. Živi i radi u Koprivnici.