Početak postupka za priključenje na javni sustav odvodnje – kanalizaciju naselja Novakovec
Međimurske vode poslal se obavijest o o početku postupka za priključenje na javni sustav odvodnje - kanalizaciju naselja Novakovec, na...
Danijel Drvenkar iz Orehovice likovnim se radom bavi još od djetinjstva.
U Varaždinu je završio Tekstilnu i tehničku školu – smjer dizajn. Član je Likovnog udruženja Čakovec i Likovnog udruženja donjeg Međimurja – članom je, kao jedan od najmlađih, postao sa samo 16 godina.
Pozornost šire javnosti zaokupio je još 2015. godine, kad je u sklopu čakovečke manifestacije Porcijunkulovo u centru Čakovca, kod gradske uprave, načinio 3-D uličnu sliku čakovečkoga Staroga grada.
– Ulična umjetnost posebna je vrsta kreativnoga izražavanja. Njezini su možda najpoznatiji predstavnici crtači grafita po zidovima različitih zgrada z gradovima. Osim oslikavanja zidova, grafiteri su pokazali da znaju crtati i po ulicama. Naime, mogu napraviti nevjerojatne slike uz pomoć lakova, koje pod određenim kutovima izgledaju trodimenzionalno. Takvi crteži mogu stvoriti dojam ponora, rupe, izgledati kao da iz asfalta prodire voda ili izlazi zmaj i slično – objašnjava Drvenkar.
Dodaje da je dosad isprobao razne crtaće i slikarske tehnike, no najviše su ga privlačila ulja na platnu, ali i, osobito u zadnje vrijeme, tehnika epoksi smole. Radi se o prilično skupoj, ali efektnoj slikarskoj tehnici kojom se mogu oslikati nevjerojatni prizori.
– Izlagao sam na mnogim skupnim izložbama udruženja čiji sam član, ali organizirao sam i nekoliko samostalnih na Pagu, u Varaždinu, Čakovcu, Prelogu, Dunjkovcu… Potonja mi je posebno draga, s obzirom na činjenicu da je organizator bila Udruga “Međimurska gruda”.
Naime, članovi “Grude” (osobito predsjednik Udruge Franjo Soldat) predložili su mi i da oslikam željezničko stajalište u Dunjkovcu u kojem je smještena njihova Povijesna zbirka “Štrekari”, na što sam i pristao. Naslikao sam parnu lokomotivu, pri čemu sam koristio univerzalne boje na bazi vode koje sam nanosio uz pomoć “penzlina”, odnosno soboslikarskoga kista za nanošenje boje, kao i kompresora. Svaka čast Udruzi na čuvanju međimurske baštine! – poručuje Danijel.
Dizajner je dobitnik raznih priznanja i nagrada, kao i sudionik nekoliko slikarskih kolonija. Zanimaju ga realni, no još više i nadrealni te apstraktni motivi. Njegova je kuća puna ručnih radova kojima je želio uresiti svoj životni prostor, a sređuje i vlastiti atelje.
– Smatram da je za umjetnika važno da ostane vjeran sebi. Sve ostalo poput materijala, zarade i sličnoga nije važno: to bi trebalo doći kao posljedica, a ne glavna motivacija! – poručuje osebujni umjetnik.
U petak, 3. svibnja, prigodnom će svečanošću i otvorenim vratima restauratorskih radionica biti obilježena 30. obljetnica osnivanja Restauratorskog odjela Ludbreg.
Restauratorski centar Ludbreg (danas Restauratorski odjel Ludbreg) osnovan je 1994. godine s ciljem spašavanja i privremenog smještaja evakuiranih kulturnih dobara iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske.
Smješten je u glavnu zgradu dvorca Batthyány, koju je 1992. godine Grad Ludbreg ustupio tadašnjem Ministarstvu prosvjete, kulture i športa na korištenje bez naknade, za potrebe zaštite kulturne baštine. Zgrada dvorca za tu je svrhu obnovljena te uređena kao središnja čuvaonica za pokretna kulturna dobra, s restauratorskim radionicama Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Predstavnici Bavarskoga zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika (Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege) pružili su veliku pomoć donirajući restauratorsku opremu i stručnu literaturu te novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, a financijska pomoć stigla je i od bavarske Vlade, Hypo – Zaklade za kulturu, Bavarskoga državnog ureda i nadbiskupskih ordinarijata München – Freising i Bamberg.
U restauratorskim radionicama su uz domaće radili i strani konzervatori-restauratori, njihovi suradnici i studenti te stručnjaci čija je djelatnost bila vezana uz konzervatorsku i restauratorsku djelatnost.
Opravdanost projekta obilježena je 1997. godine dodjelom namjenskog kredita Bayerische Landesbank i Bayerische Landesanstalt für Aufbaufinanzierung Hrvatskom restauratorskom zavodu, uz odgovarajuće odluke o jamstvu Vlade Republike Hrvatske, za cjelovitu obnovu dvorca Batthyány te za dodatno opremanje Restauratorskog centra, koji je iste godine ušao u sastav Hrvatskog restauratorskog zavoda.Restauratorski centar Ludbreg svečano je otvoren 4. svibnja 2000. godine. Intenzivirano je konzerviranje i restauriranje u ratu oštećenih umjetnina pohranjenih u prostorijama dvorca, a potom i drugih spomenika hrvatske kulturne baštine.
Uz radionice za restauriranje štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture, osnovan je 2003. godine i Odsjek za tekstil, a 2009. godine i Tekstiloteka – specijalizirana zbirka u kojoj se čuva i obrađuje ugrožena povijesna tekstilna građa.
U Centru su se održavali i brojni programi stručnog usavršavanja za konzervatore i konzervatore-restauratore (konferencije, seminari i radionice) te programi međunarodne suradnje, s ciljem unapređivanja konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.
U srijedu, 24. travnja, održano je službeno otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi?” koja predstavlja središnje događanje povodom 70. obljetnice postojanja muzeja Dvor Trakošćan.
Obilježavanju je prisustvovala i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, župan Anđelko Stričak, načelnik Općine Bednja Damir Poljak te brojni drugi uzvanici i građani.
– Dvorac Trakošćan je od samog početka prepoznat kao iznimno vrijedan spomenički kompleks kojeg je krasila vrsnoća samog graditeljskog sklopa, ali i jedinstvena povezanost s prirodom. To je ono što je Trakošćan učinilo tako atraktivnim, toliko posjećenim i tako posebnim među nizom dvoraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sam rad muzeja, ideja da se ovdje uspostavi muzejska zbirka, doprinijela je tome da se dvorac na najbolji mogući način cijelo vrijeme održavao i obnavljao. Vjerujemo da će, uz velike ambicije i planove sadašnje ravnateljice, u sljedećim godinama dvorac doživjeti značajna unapređenja, postati još atraktivniji i pristupačniji brojnim posjetiteljima – istaknula je ministrica Obuljen Koržinek.
Čestitke je uputio i župan Anđelko Stričak.
Ravnateljica Muzeja Goranka Horjan je istaknula da gotovo da nema turističke promidžbe Lijepe naše bez slike Trakošćana.
– Svaka obnova postava u Trakošćanu ima jednu zadanu komponentu, maksimalno uvažavati sačuvani interijer. Sadašnja muzeološka koncepcija prezentira život hrvatskog plemstva, odnosno nasljeđe obitelji Drašković, a jedan smo od rijetkih muzeja koji izlaže veliki postotak svog fundusa, gotovo 70 posto, dakle pristupačnost građe je na prvome mjestu – rekla je Goranka Horjan i dodala da muzej ima nekoliko zbirki koje sadrže vrhunska dostignuća umjetničkog obrta.
– Uvijek smo bili fokusirani na prezentaciju stalnog postava, međutim sve više se otvaramo i drugim događanjima i radionicama te cijela paleta aktivnosti svjedoči o 70-godišnjem radu Dvora Trakošćan – naglasila je ravnateljica.
Izložba „Tko tu koga ženi“ je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija i moći će se razgledati sve do 15. rujna.
Izložba prikazuje ugovorene brakove koji su sve do u 20. stoljeće bili sastavni dio socijalno-ekonomskih strategija plemićkih i velikaških obitelji i sredstvo stjecanja i potvrđivanja društvenog i materijalnog položaja te ostvarivanja političkih ciljeva. Autorica stručne koncepcije je kustosica Andreja Srednoselec, stručna suradnica Marina Bregovac Pisk, a likovni postav oblikovala je Ana Katurić.
Osim službenog otvorenja izložbe, za posjetitelje je priređen bogat glazbeni program, impresivan light show te se ukazala prilika za druženje s muzealcima, što je upotpunilo događanje. „Povezani kroz vrijeme”, kao slogan kojim Dvor Trakošćan želi obilježiti ovih 70 godina, ističe važnost kontinuirane povezanosti s prošlošću, oblikovanje sadašnjosti te zajedničko stvaranje budućnosti.