MISTIČNO MJESTO

cu, malo mjesto pokraj Novog Marofa, iznenađenje vas očekuje na svakom koraku. Ne samo da u ovom kraju obitavaju vile, mitska bića čije su najdraže jelo medenjaci, nego ćete svakoga jutra i večeri čuti kako se mjestom prolama zvuk zvona.

Ne pokreće se to zvono automatski, jer elektrifikacija je zaobišla zvonik u Kamenoj Gorici. Svakoga dana u to staro zdanje stiže gospođa Slava Pupek, jedna od posljednjih zvonarica u Hrvatskoj. Ne treba ništa drugo nego svoje ruke da bi pokrenula zvono staro više od dva stoljeća.

– Već niz godina gospođa Slava vrijedno i predano obavlja dužnost zvonara. Prije nje o tome se brinuo njezin suprug Franjo, koji je pak na toj dužnosti naslijedio svojeg oca Jurja i djeda Miška. Osim što svako jutro zvonom poziva mještane na molitvu, zvono redovito pokreće i u obranu od olujnih oblaka kako tuča ne bi uništila usjeve na poljima i urod u vinogradima – otkriva etnolog Tibor Martan.

Nekada je zvono, kaže, oglašavalo i pojavu požara te tako mještane pozivalo da što prije stignu u pomoć. Danas, u 21. stoljeću, dužnosti zvonara su ipak drugačije.

– Gospođa Slava vrlo srdačno dočekuje svakog posjetitelja zvonika i rado govori o njegovoj povijesti, kao i o legendama koje se vežu za zvono u zvoniku – ističe Martan. Upravo je on prošli mjesec u Kamenoj Gorici održao kraće izlaganje o narodnim običajima toga kraja, dok je Slava Pupek posjetitelje upoznala s poviješću zvonika i tehnikama zvonjenja. Toga dana su se u Kamenoj Gorici napokon pokazale i vile, koje su djecu i odrasle posjetitelje darivale medenjacima.

Za druženje s mitskim bićima i povratak u prošlost zaslužna je ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Lidija Zečević, koja je zbog brojnih kulturnih posebnosti Kamene Gorice organizirala Vilinsko igrišće. A posebnosti su doista na svakom koraku…

Legenda kaže da su vile susretale djevojke kada bi izgonile svinje na ispašu

– Zvonik-kapela u Kamenoj Gorici ostatak je kasnosrednjevjekovne utvrde koja je bila u obrambenom sustavu u vrijeme prodora Tatara. Unutar zvonika danas je uređen prostor za liturgiju, a na zvoniku je vrlo lijepo i staro zvono teško 279 kilograma, koje je lijevano u Zagrebu 1811. godine. Najvjerojatnije ga je salio poznati zagrebački zvonoljevac Antun Schifferer – navodi Tibor Martan.

Otkriva da je, prema jednoj legendi, zvono doneseno iz srednjevjekovnoga kaštela Grebengrada, gdje je postojala kapela svetog Stjepana.

No za Kamenu Goricu i okolna mjesta vežu se i vjerovanja u mitska bića, posebice u vile.

– Vile su susretale djevojke iz Kamene Gorice kada bi izgonile svinje na ispašu u okolicu Petračeve pećine. Vile bi često puta iz krda izabrale jednu svinju te bi je zvale k sebi i hranile. Svinja bi ubrzo sve više vremena provodila s vilama ,pa bi se naposljetku i prestala vraćati krdu i kući. Ne zna se zašto su vile napustile Petračevu pećinu, ali kadu su ljudi po njihovom odlasku ušli u spilju, pronašli su njihovo zemljano posuđe i otvoreno ognjište, komin – otkriva etnolog.

Vilinske poruke

Zahvaljujući Vilinskom igrišću, vile su se opet pokazale posjetiteljima. I ne samo to: svi zainteresirani su mogli naučiti kako od krep-papira i cvijeća izraditi vilinske vjenčiće i cvijeće. I dok su Štefanija Vuk i Ana Martan prezentirale izradu vjenčića, narodne pjesme izveli su članovi podmlatka KUD-a „Braća Radić“ iz Visokog pod vodstvom voditeljice folklorne sekcije KUD-a Jasne Jež. Učenice OŠ Novi Marof, pod vodstvom profesorice hrvatskoga jezika Sunčice Križan-Kadi, izvele su pak nekoliko pjesama pisanih kajkavskim narječjem.

Igrišće je završilo ispisivanjem vilinskih poruka na balone, koji su pušteni u zrak ne bi li ih vjetar odnio u vilinska obitavališta…

Etnomuzikolog Vinko Žganec

– Kamenu Goricu posjetio je tijekom svojeg istraživačkog rada i poznati etnomuzikolog Vinko Žganec. U tome mjestu boravio je 10. studenoga 1947. godine i tada je zapisao notni zapis s tekstom narodne pjesme Liepa naša mala Mara. Pjesmu mu je tada pjevala Marija Krklec, koja je rođena 1881. godine – otkriva Tibor Martan.

Izvor:
Foto: