U varaždinskoj Poliklinici za očne bolesti Rauš tijekom rujna trebala bi započeti primjena mikropulsnog lasera renomiranoga američkog proizvođača Iridexa, koji je razvio tu sofisticiranu tehnologiju.

Čudo tehnike

Kako doznajemo od Zlatka Šlezaka, dr. med. spec. oftalmolog., ovakav laser je uglavnom pogodan za liječenje komplikacija šećerne bolesti i venskih tromboza u mrežnici, kao i nekih drugih stanja kod kojih postoje kronične otekline u središnjim dijelovima oka te za bolest povišenog očnog tlaka – Glaukoma. Mikropulsnih lasera je malo u Hrvatskoj, i značajno se razlikuju od svojih prethodnika.

– Riječ laser nastala je od engleske skraćenice L.A.S.E.R., što u prijevodu znači “pojačavanje svjetla poticanim odašiljanjem zračenja” i sinonim je za uređaj koji stvara i emitira jednobojno svjetlo velike energije. Prvi laseri se primjenjuju od ranih šezdesetih godina, a danas se koriste u mnogim područjima kao što su industrija, zabavna elektronika i kozmetika. Značajna je njihova uloga i u vojnim aktivnostima, a prva primjena lasera u medicini bila je upravo u oftalmologiji. Radilo se o rubinskom laseru, koji je korišten za liječenje nekih komplikacija šećerne bolesti na oku – objasnio je voditelj Odjela za oftalmologiju i optometriju Opće bolnice Varaždin.

Prvi laseri bili su glomazni i teški, trebalo im je vodeno hlađenje, bili su nepraktični za primjenu i vrlo skupi. Danas je laserska tehnologija znatno napredovala, laseri su postali manji, prijenosni, te rade uglavnom na principu poluvodiča. Još uvijek ovi uređaji nisu jeftini, a i mnogi ljudi su u zabludi jer smatraju kako će nakon “laseriranja” njihove oči i vid odmah ozdraviti.

Izloženost mjere mikrosekundama

– Kod očnih bolesti laseri se uglavnom koriste za liječenje komplikacija šećerne bolesti i tromboze krvnih žila u mrežnici, koja je dio u kojem se stvara slika u unutrašnjosti oka. Laseri se mogu koristiti i za liječenje bolesti povišenoga očnog tlaka, glaukoma, za promjenu dioptrije oka, kao i kod nekih drugih bolesti i promjena. Postoji više vrsta lasera koji se primjenjuju u različite svrhe – ukazuje naš sugovornik.

No, kako zapravo djeluju laseri u liječenju očnih bolesti?

– Laserska zraka koja se usmjerava u oko zadrži se uglavnom u pigmentu koji se nalazi u mrežnici i tu se oslobađa njezina energija, što za posljedicu ima povišenje temperature i stvaranje veće ili manje lokalne opekline. Kolika se količina energije oslobađa ovisi o snazi laserske zrake koja je primijenjena, kao i o trajanju njezina djelovanja. Izloženost laserskoj zraci mjeri se u milisekundama, što znači u tisućitim dijelovima jedne sekunde. Ovakve opekline koje nastaju imaju za svrhu da se unište neke promjene koje su nastale kao posljedica očnih bolesti – objasnio je Šlezak.

Dodao je da je detaljnim ispitivanjima otkriveno da laserska zraka, osim što može poslužiti da se unište neke promjene u oku, istovremeno može i stimulirati mrežnicu na oporavak i bolju funkciju!

– Kako bi se to postiglo, treba izbjeći stvaranje opeklina i ožiljaka, koje su njihova posljedica. Tako nastali ožiljci sami po sebi smanjuju funkciju mrežnice, sužavaju vidno polje i mogu uzrokovati otekline ili stvaranje nabora na mrežnici – ističe ovaj liječnik svjetskog ugleda, koji je subspecijalizaciju iz bolesti stražnjeg segmenta oka obavio u inozemstvu pod mentorstvom prof. dr. Ferenca Kuhna iz Birminghama (američka savezna država Alabama) i Očne klinike Sveučilišta u mađarskom Pečuhu.

Dodao je da su spomenute posljedice laseriranja izravno potaknule znanstvenike na razvoj mikropulsnih lasera, kod kojih se izloženost laserskoj zraci mjeri u mikrosekundama, a to je još tisuću puta kraći vremenski interval nego kod klasičnih lasera.

– Vrijeme djelovanja laserske zrake je toliko kratko da ona stimulira mrežnicu na oporavak, ali se ne stigne osloboditi toplina, zbog čega se ni ne stvaraju ožiljci. U Poliklinici Rauš uskoro bi trebala započeti primjena mikropulsnog lasera renomiranoga američkog proizvođača Iridexa, koji je razvio tu tehnologiju, a i sam naziv MIKROPULSNI je njihov zaštićen naziv. Očekuje se da bi se s radom započelo tijekom rujna – rekao je Šlezak.

Uklanja i otekline

Štoviše, ovakav laser je uglavnom pogodan za liječenje komplikacija šećerne bolesti i venskih tromboza u mrežnici, kao i nekih drugih stanja kod kojih postoje kronične otekline u središnjim dijelovima oka. Može se koristiti i za liječenje povišenoga očnog tlaka, glaukoma, kada se kapljicama više ne postiže zadovoljavajuće sniženje očnog tlaka, ili s ciljem da se smanji količina potrebnih kapljica kako bi očni tlak bio zadovoljavajući. Prednost ovog lasera je u tome da se može više puta uspješno primijeniti kada prestane njegovo djelovanje nakon prijašnje primjene. Uz to, može se koristiti i za liječenje nekih slučajeva povišenoga očnog tlaka koji se ne mogu kontrolirati drugim načinima liječenja – zaključio je dr. Zlatko Šlezak.

Zbrinjavao i najsloženije ozljede oka

Spomenuta subspecijalizacija je Zlatku Šlezaku, dr. med. spec. oftalmolog., priznata od Ministarstva zdravstva RH. Stručno se usavršavao na klinikama u Velikoj Britaniji, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj i SAD-u. Završio je i desetak stručnih tečajeva uglavnom iz oblasti kirurgije oka. Uz to, pozvani je predavač na međunarodnim stručnim skupovima u Indiji, Iranu, Švedskoj, Sloveniji, Češkoj Republici, Singapuru i Španjolskoj. Bio je predavač na simpozijima o ozljedama očiju u sklopu više kongresa Europskoga vitreoretinalnog društva (EVRS) i Međunarodnog društva za ozljede očiju (ISOT). Stoga ne čudi da je dosad ostvario iznimno zapažene prezentacije na više od 30 oftalmoloških kongresa i stručnih sastanaka u Hrvatskoj i inozemstvu. Uza sve nabrojano, dr. Šlezak je angažiran kao instruktor za vitreoretinalnu kirurgiju u Gradskoj bolnici u poljskom Poznańu. Predavač je i dugogodišnji voditelj međunarodnih tečajeva iz vitreoretinalne kirurgije u Sofiji. Osim u Hrvatskoj, obavio je više zahtjevnih operativnih zahvata u bolnicama u Mađarskoj, Poljskoj i Bugarskoj. Podsjećamo, bio je zaposlen kao liječnik na Očnom odjelu Opće bolnice Varaždin od 1985. godine, završio je specijalizaciju 1987., a od 2000. godine obavlja operacije na stražnjem segmentu oka (pars plana vitrektomija), uključujući sveobuhvatno zbrinjavanje i najsloženijih ozljeda oka. Očni odjel Opće bolnice Varaždin jedina je neklinička ustanova u kojoj se obavljaju takvi zahvati. Tijekom 1995. i 1996. godine započeo je s ultrazvučnim operacijama sive mrene (fakoemulzifikacijom) kao jedan od vrlo malog broja stručnjaka koji su u to vrijeme u Hrvatskoj obavljali takve zahvate. Još 1992. godine obavio je prva presađivanja rožnice u Varaždinu i po tome je Očni odjel OB Varaždin godinama bio, uz zagrebačke očne klinike, jedini koji je bio licenciran za obavljanje takvih operativnih zahvata. Lasersku fotokoagulaciju mrežnice započeo je 1993. godine, a još prije završetka specijalizacije uspješno je obavljao operativne zahvate na oku poput klasične operacije mrene, manjih zahvata na vjeđama, neke kombinirane zahvate mrene te povišenoga očnog tlaka i druge.