Piše: Irena Šestak, dipl. psihologinja, mentorica

Aktualna 2021. godina je jedna od svakako najizazovnijih godina 21. stoljeća. Toliko nepredvidivosti od potresa, pandemije uzrokovane bolešću COVID-19, online nastave, neizvjesnosti i nemogućnosti kontrole i predviđanja praktički ičega u bližoj budućnosti…

Stoga ne čudi da se mnoštvo djece i mladih, ali i odraslih osjeća nesigurno, prestravljeno, često anksiozno i/ili depresivno, nerijetko uz izražene simptome napadaja panike ili samoozljeđivanje.

Stresno doba

Moglo bi Vas zanimati:

Inspekcija rada kreće u nadzor prevencija nesreća, na meti građevina, šumarstvo, poljoprivreda…

Inspekcija rada u području zaštite na radu obavljat će inspekcijske nadzore u kojima će se utvrđivati jesu li poslodavci nakon...

Kada govorimo o mentalnom zdravlju, ne možemo zaobići definiciju – što je, zapravo, mentalno zdravlje? To je stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoj puni potencijal, može se nositi sa životnim stresorima, produktivno raditi i doprinositi zajednici. Ako se opet vratimo na sve s čim se trenutno suočavamo, ne čudi da je upravo mentalno zdravlje jako lako narušiti.

Mentalno zdravlje uključuje i fizičko, odnosno zdravlje općenito, pa je zbog toga važno voditi i brigu o fizičkom, a ne samo psihičkom i duševnom zdravlju. Vjerujem da svi znamo latinsku izreku “U zdravom tijelu zdrav duh!” (“Mens sana in corpore sano!”), ali mogli bismo je i obrnuti – kad je duh zdrav, i tijelo je zdravo!

Živimo u vrijeme kada je stres apsolutno nemoguće eliminirati iz naših života, ali opet postoje mehanizmi kako ga možemo, rekla bih i moramo, smanjiti za vlastito dobro, a to je fokusiranje na ono što nam je važno, okružiti se ljudima koji nas izgrađuju, naći vrijeme za sebe, za duhovni rast, fizičku aktivnost i opuštanje, mijenjati ono što nas rastužuje i donosi nemir, a kada to nije moguće, kada baš ništa ne možemo trenutno promijeniti, prihvatiti trenutačnu situaciju takvom kakva jest.

Budući da već 12 godina radim kao školska psihologinja, svakodnevno vodim mnogo razgovora s učenicima, roditeljima i učiteljima. Nasreću, stigma “Moram ići na razgovor kod psihologinje” sve je manja i sve se veći broj djece usuđuje potražiti pomoć (pa i sve više roditelja). Nerijetko se jave i djeca koja su odlikaši i koja se naizgled dobro nose sa svim izazovima. No, čak i ona trebaju podršku i riječi ohrabrenja.

Apeliram na roditelje da iskoriste vrijeme koje imaju s djecom, zato što jednom kada djeca dođu u razdoblje puberteta i adolescencije, sve će manje htjeti provoditi vrijeme s njima ili im se povjeriti, pa je stoga ono što u njih dotad usade od presudne važnosti. Nerijetko mi na razgovor dođu roditelji koji svoje dijete uopće ne poznaju, koji ostaju zabezeknuti kada im spomenem da im se dijete jako teško nosi s trenutačnom situacijom (bilo da je vezana uz obitelj i odnos između roditelja, bilo da se radi o neprihvaćenosti u školi ili izvan nje ili pak slabim ocjenama). Nerijetko roditelji umanjuju težinu tereta koji dijete nosi u sebi. Vjerujte, nekoj djeci je stručna služba ili neki nastavnik od povjerenja jedina osoba s kojom mogu iskreno porazgovarati. Živimo u itekako izazovnom stoljeću jer je sve veći pritisak i na roditeljima od poslodavaca. Nerijetko rade i po dva-tri posla te im ostaje jako malo vremena koje mogu provesti s obitelji, posebno kvalitetnog vremena, kada su roditelji posvećeni djeci u potpunosti, radi li se o sat vremena dnevno ili više.

Djeca se otuđuju

Na svakom roditeljskom sastanku i razgovoru s roditeljima apeliram da roditelji nađu barem 45 minuta do sat vremena dnevno za svoje dijete, jer će ono itekako brzo odrasti i bit će im žao što mu se nisu u potpunosti posvetili, upoznali ga, prihvatili kao individuu sa svim vrlinama i manama, svim jakim stranama i slabostima, svim strahovima i nesigurnostima, a djeci je upravo ta ljubav koja se najviše iskazuje kada provodimo vrijeme s nekim potrebna za normalan psihički rast i razvoj.

Iz dugogodišnjeg iskustva rada u savjetovanju uviđam da je sve više potrebe i za podrškom roditeljima kako bi se mogli nositi sa svim izazovima roditeljstva u 21. stoljeću. Mediji, društvene mreže i brojne aplikacije nerijetko zauzimaju mjesto i vrijeme u obitelji, djeca se otuđuju, roditelji nisu dovoljno educirani i upućeni u opasnosti koje vrebaju na internetu ili pak nemaju nikakav uvid u to gdje i kako djeca provode svoje slobodno vrijeme (a najčešće je to online u dopisivanju s često nepoznatim ljudima, nerijetko objavom ili slanjem fotografija neprikladnog sadržaja i sl.). Zbog toga je važna edukacija i roditelja i djece o opasnostima koje vrebaju na internetu, a danas postoji mnoštvo kvalitetnih portala koji roditelje mogu educirati i o tome, jer neznanje ne smije biti isprika za nereagiranje.

Još uvijek traju ljetni školski praznici – iskoristite ih za vrijeme sa svojim djetetom! Za kvalitetno provedeno vrijeme nije potrebno mnogo novca, samo dobra volja, možda bicikl, udobna obuća, boca vode i lako se organizira čak i neki izlet ili piknik u blizini, sukladno interesu vas i vašeg djeteta. Iskoristite vrijeme u prirodi, na zraku, u šetnji, planinarenju, razgovoru sa svojim djetetom… Jedino tako dijete možete upoznati i izgraditi odnos povjerenja. Tada, kada naiđe neki izazov, jer izazovi dođu, vaše vam se dijete neće bojati povjeriti i potražiti pomoć. A kada izazovi prijeđu vaše granice, nemojte se sramiti, bojati ili osjećati loše ako potražite pomoć i podršku psihologa, jer mi smo tu zbog vas. I ne zaboravite: “Dijete treba u strahopoštovanju primiti, u ljubavi odgajati, a u slobodi otpustiti!”