Bespravno sagrađeni objekti

Nedorečenost zakona ostavlja puno prostora za manipulacije i subjektivna tumačenja koji će, pribojavaju se arhitekti, biti obilato iskorištavani. Zakon je rađen “zbrda-zdola”,  kaže struka,  s ciljem što većeg broja legalizacije bespravno izgrađenih objekata do srpnja i ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Apsurd – jeftijije je legalizirati nego platiti dokumente za gradnju

Brojka nelegaliziranih objekata u Hrvatskoj stalno varira. Jedan dan ministar Ivan Vrdoljak spominje 150.000, a već drugi dan se barata s nekoliko stotina tisuća. Čak se spominjalo zapošljavanje honoraraca koji bi obrađivali te silne predmete. Činjenica je, zapravo, da unatoč donesenom zakonu nitko zapravo ne zna o kolikom broju objekata je riječ.

Nelogičnosti zakona vidljive su i laicima

U prvih devet mjeseci od donošenja zakona, zahtjev je podnijelo stotinjak vlasnika objekata, dok je u listopadu u samo mjesec dana predano 7748 zahtjeva, a do danas njih čak 50.000. Budući da je zakonski rok za građevine koje imaju ispravu o rušenju – kojima je novim zakonom ipak pružena šansa za legalizaciju 31. prosinca – pretpostavlja se da je uglavnom riječ o tim objektima. Ministarstvo je išlo toliko daleko da je čak dozvolilo predaju zahtjeva bez kompletne dokumentacije.
Tako su se redovi na šalterima nadležnih institucija, između Božića i Nove godine produživali paralelno s isticanjem roka. – Kad rok prođe, milosti nema – oštra je ministrica Koren.

Zakon “zbrda-zdola”

Ostalima koji žele legalizirati bespravnu gradnju zadnji je rok za prijavu 31. lipnja, samo dan prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Zbog te je „koincidencije“ struka zaključila da je zakon donesen „na silu“, “zbrda-zdola”, samo kako bi se ispunile obveze spram EU.
Od svih nelogičnosti, u na brzinu odrađenom zakonu, najvećom se čini ona da će legalizacija na kraju stajati jeftinije nego odgovorna gradnja sa svom potrebnom dokumentacijom. Ili, kako kaže Velimir Dušak, arhitekt tvrtke „Arto“, legalizacija je odličan zakon za sve one koji su godinama imali bespravne građevine, za koje nisu plaćali niti lipu u državnu blagajnu, a sada isti taj objekat bez problema mogu legalizirati.

Preširoka “siva zona”

Dušak je, također revoltiran jer se degradira arhitektonska struka, koja izdaje prvu procjenu. – Na kraju ćemo arhitekte svesti na agente za legalizaciju – ističe. – Zapravo nema prevelikih ograničenja i gotovo sve se može legalizirati, a ako imaš dobru vezu, onda sve. Bedasto je uopće navoditi što se navodno ne može jer uz dobru vezu ništa nije nemoguće. Najgore je što je zakonom moguće politički manipulirati.  Kao arhitekt se grozim toga. Legalizira se nešto što nagrđuje prostor, osobito one ružne kućerine ne moru. Vi ih, kao, ako su preblizu moru, ne možete legalizirati, ali ako vam Ministarstvo izda potvrdu… e, onda može. Siva zona je preširoka. Velim, premalo je ograničenja.

Gotovo sve se može legalizirati ako imaš dobru vezu

Koja je onda svrha arhitekata kad svatko može graditi gdje, kako i što želi. I kao da to nije dovoljno nego nas stavljaju u poziciju da radimo nešto čemu se oštro protivimo. Iscrtavamo i pomažemo u legalizaciji. To je poniženje – raditi nešto suprotno uvjerenjima. Predsjednik Komore dao je prijedlog da arhitekt onda barem, ajmo reći, „amenuje“ projekt i može dati takozvane prijedloge za obvezne preinake. Prijedlog, naravno, nije prošao – ljut je i ogorčen naizgled smireni arhitekt.

Klijeti problem

Vjeruje da će ljudi još nekako i „progutati“ legalizaciju kuća u kojima žive dok će problem biti s vlasnicima klijeti kojih je u ovom kraju nebrojeno. – Mi idemo s minimalnom cijenom, ali vlasnicima klijeti je i to puno. Mora se priznati da je Zakon po cijenama prihvatljiv. No našim ljudima nikako nije jasno zašto bi morali legalizirati klijet. Od, primjerice, 5000, njih 500 će legalizirati. Probajte doći s bagerima i rušiti ih. Evo vam seljačke bune. Matija Gubec bu se digel z groba – kaže Velimir Dušak.
Zakon, kao što smo već naveli, ide na ruku bespravnim graditeljima. Konkretno, onaj tko ide graditi kuću od, primjerice, 200 kvadratnih metara, platit će skuplje sve doprinose nego njegov susjed koji je do jučer živio u nelegalnom objektu. I to zbog cijene komunalnih i vodnih doprinosa. Kao prvo, općine same odlučuju o visini cijene komunalnih doprinosa, a sada su ih mnoge općine drastično smanjile u cilju što većeg broja legaliziranih objekata.

Protektirani prekršitelji

Usto, dojučerašnji bespravni graditelj ima protekciju plaćanja na dvogodišnje rate. Legalni graditelj nema ni jedno niti drugo. A ako mu se baš i ne plaća, moguće je i to. Naime, kad preda papire za legalizaciju bespravno sagrađenog objekta, plati kaznu ili kako se službeno zove nadoknadu (jer je bespravno gradio), arhitekt napravi procjenu, a geodet odradi svoj posao – bespravni je objekat postao legaliziran. Potom s općinom ispregovara komunalni doprinos i to je to. No naš je sugovornik skeptičan. – Jasno je da će se javljati oni koji će platiti ove nužne dijelove, dobiti legalizaciju, ali na koncu neće platiti komunalni doprinos.
To je sada drugi problem. On je legaliziran. Ne znam kako će ih država prisiliti na plaćanje komunalnog doprinosa, a već će biti legalizirani. Onaj, pak, koji ide graditi bez uplate ne može početi gradnju – kaže. Također, ništa se ne može legalizirati što je građeno poslije lipnja prošle godine. – Evo, znam čovjeka koji je nedavno napravio prekrasan tavanski stan. Kako dokazati da je to bilo prije šest mjeseci – na ortokarti se to ne vidi – pita se Velimir Dušak. Budući da ima nelogičnosti, koje zamjećuju i laici toliko da bi se cijeli zakon morao mijenjati, spomenut ćemo samo one koji građane, sudeći prema upitima, najviše zanimaju.

Nepravedne kazne

Primjerice, ako ste imali dozvolu za gradnju kuće 8 x 8, a sagradili ste 8 x 9, metar više platit ćete kaznu za cijeli objekt jer nije rađen prema propisanoj dozvoli. Ukoliko, pak kraj te kuće bespravno sagradite garažu 5 x 5 platit ćete manju kaznu jer je riječ o drugoj kategorizaciji objekta, za koju je usto dozvola puno jeftinija. Nelogičnostima bismo mogli popuniti cijele novine. Primjerice – zatvorene terase.
Ministrica to tumači ovako: (a za sve ove nelogičnosti krivo je upravo to što se zakon može tumačiti kako kome odgovara – subjektivno.) Ako imate lođu i stavite neke pomične rolete, to ostaje lođa, a rolete samo služe kao zaštita od sunca i ne morate to legalizirati. Ali ako u tu lođu stavite krevet pa ona ima namjenu sobe ili produžetka dnevnog boravka, e onda morate.
Naš arhitekt se pita: – Gdje je tu granica? Pa ja si metnem ligeštul i spavam na njemu. To onda znači ipak nije spavaća soba – ironičano zaključuje.
Pred par dana se predlagalo uvođenje kontrolnog inženjera. Dakle, država bi zaposlila priličan broj ljudi (što je pohvalno, ali u ovom slučaju, usudimo se reći, glupo) koji bi provjeravali je li predviđena građevina rađena po propisima. Ovo jako ljuti… – Pa, ljudi, arhitekti već ionako rade nadzor. Kao i u cijelome svijetu, ali ne… mi uvodimo kontrolore. Onda moramo uvesti i onoga tko će njih kontrolirati. Kontrolora kontrolora. Struka smatra taj zakon lošim – maksimalno ide u korist prekršiteljima i državi koja će ubirati novac, a nimalo struci i široj zajednici – ogorčen je Dušak.
Zaboravili smo „mahere“ koji su odmah uočili potencijal velike zarade. Danas se čak i osnivaju firme koje će odrađivati samo legalizaciju. Zaposlite arhitekta i geodeta i na tržištu ste. Uz njih dvojicu sve se obavi u jednom mahu. To što idu ispod cijene opet ide u korist prekršiteljima. Divan zakon za ljude u tko zna koliko dugoročnom prekršaju.

Zašto rušiti ako se može legalizirati -dovoljne su minimalne korekcije zakona

– Mi smo za to da se uvede red, a ne da se ruši – govori načelnik općine Nedelišće Mladen Horvat o kućicama sagrađenim uz obalu zaštićenog područja Mura – Drava. Kućice, prema provedenoj anketi među Varaždincima, ne samo da ne nagrđuju prostor već, štoviše, pridonose atrakciji obale rijeke, smatraju naši sugovornici. Premda to područje ulazi u jednu od rijetkih kategorija gdje je legalizacija nemoguća, kao što smo već rekli, sve se može legalizirati. Ako mogu Kornati… Dovoljna je samo potvrda Ministarstva i možda neke minimalne dopune zakona. U ozbiljnoj bi državi ovo bilo smiješno, ali u Hrvatskoj gdje svaki zakon nakon izmjena i dopuna više gotovo ne sliči originalno predloženom, nema razloga za smijeh.

Treba uvesti red
Budući da se svi s kojima smo razgovarali slažu da bi bila „grehota“ srušiti kućice, njih oko 500, čiji vlasnici uostalom uređuju i okoliš koji bi, pretpostavljamo, u suprotnome bio još samo jedna zapuštena obala rijeke, valjalo bi učiniti sve kako bi se i njima dala šansa za legalizaciju.
– Spremni smo razgovarati i legalizitati ono što bi se moglo legalizirati. Čemu odmah rušenje?  Idemo donijeti detaljan plan kako se većina njih ne bi trebala rušiti već da sve dovedemo u red. Prvo bi se trebalo poštovati pravilo o objektu koji nije bliži od osam metara od vode – zbog staništa riba i ptica. Potom napraviti šetnicu, pa uspostaviti neku komunikaciju, uvesti kanalizaciju, dovesti struju. Jako puno posla. Što se tiče pravila o udaljenosti od vode tu bi valjalo biti fleksibilan pa objekte koji se uklapaju (a većina njih je montažnih), jednostavno pomaknuti. Betonaža bi se pak mogla srušiti i izgraditi ista kuća, malo udaljenija od vode – slaže se sa zagovornicima legalizacije načelnik Horvat.

Vlasnici – sufinancijeri
No opet naglašava da se raditi može jedino uz detaljne planove. Usto smatra da bi već sama izrada plana bila skuplja od onoga što bi općina zaradila na legalizaciji. Tako da, naravno, bez financijskog ulaganja vlasnika i HEP-a te Hrvatskih voda kao vlasnika jednog dijela parka, ništa. – Ovo stanje trebamo i mogli bismo zajedno dovesti u red. Sada treba reći stop gradnji i vidjeti što ćemo s ovime što je izgrađeno. Po mojoj procjeni to se može urediti, ali uz prilično novaca. Dakle, vlasnici moraju biti spremni sufinancirati cijeli projekt. Sve se mora dovesti u red i postaviti jasna pravila za ubuduće. Svaki vlasnik treba jasno znati što smije, a što pak ne. Sve bi se moralo pismeno regulirati kako bi svatko od vlasnika koji su gradili, bilo na privatnoj ili na državnoj zemlji, imao jasnu sliku što ga čeka. No svaki novi pokušaj divlje gradnje treba u začetku spriječiti – rezolutan je Horvat.

Idealno za turizam
Većina kućica spada pod općinu Nedelišće dok je nešto malo i u Ludbregu. No i čelnici Ludbrega slažu se s idejom  Mladena Horvata.
Načelnik Horvat u vikendicama i destinaciji vidi perspektivan projekt. Kao što kaže – atraktivnu destinaciju. No u svemu ga ponajviše koče ekološke udruge. – Čak i Hrvatske vode kad grade nasip na ovom vrlo plavnom području, čekaju i po godinu dana na dozvole zbog ovog ili onog staništa. Svaka čast i ne podcjenjujem prirodu, i jesam da se zaštiti sve što se može, ali prioriteti moraju postojati. Ne možemo zbog jednog leptira zaustaviti gradnju nasipa, mosta, ili nečega što bi donijelo korist cijeloj zajednici. Naravno da ondje ne bi bile samo vikendice već, s obzirom na interes za taj kraj, treba napraviti i popratne turističke sadržaje, igrališta, dovesti ribolovna društva…Onda bi većina sadašnjih objekata mogla ostati, a za nove bi se točno propisalo kakvog sadržaja mogu biti i gdje – odlučan je Horvat.
Kućice na Dravi, šarolike arhitekture koje su se nekako prirodno uklopile u okoliš, na radost njihovih fanova, što se tiče volje načelnika, ostaju. Razmišlja o sastanku s vlasnicima kako bi se vidjelo tko je i koliko spreman uložiti novac u ovaj skupi projekt. Da mu ovo nije tek sada palo na pamet pokazuje i odluka s Općinskog vijeća Nedelišće iz 2007.  godine o „pristupanju detaljnome planu rekreacijske zone s pratećim ugostiteljsko-turističkim sadržajima. U okvir te slike kućice se savršeno uklapaju.

Izvor:
Foto: