Povežite se s nama

Život i društvo

FOTO Udruga “Životni zov”: Brinemo se o 80-ak mačaka u Varaždinu, bespomoćni smo jer ih više nemamo gdje smjestiti

Objavljeno:

- dana

I dok naveliko najavljivan projekt izgradnje skloništa za mačke na prostoru Beli kipi kod rijeke Drave još uvijek postoji samo kao ideja, više od godinu i pol od njegova predstavljanja Udruga “Životni zov” još je uvijek jedina organizacija u Varaždinu koja se brine o napuštenim mačkama.

Na konferenciji za medije održanoj u veljači prošle godine tadašnja zamjenica gradonačelnika Sandra Malenica, tadašnji direktor Čistoće Davor Skroza i tadašnji predsjednik Gradskog vijeća Damir Habijan rekli su da se početak realizacije projekta očekuje krajem prošle ili početkom ove godine, no to se nije ostvarilo, iako je zakonska obveza jedinice lokalne samouprave da osigura sklonište za životinje, u ovom slučaju mačke jer, što se tiče pasa, konce u rukama drži Udruga “Spas”.

Zbrinjavanje životinja

Udruga “Životni zov” službeno je osnovana u veljači 2020., a jedine dvije stalno aktivne članice trenutno su Jasenka Gott i Martina Grabar, uz nekolicinu vrijednih volontera koji im pomažu. S aktivnijim radom započele su otprilike pola godine prije osnutka Udruge, a obje se odmalena bave zbrinjavanjem napuštenih životinja. Naposljetku su se odlučile samo za mačke jer za njih u gradu nije bilo nikakvog skloništa, rekla je Jasenka Gott.

U njezinoj vikend-kući, koja je u početku bila jedini smještaj, trenutno se nalazi 60-ak mačaka, a još ih je 20-ak na uređenim hranilištima.

– Počeli smo od nule, bez ijednog transportera, da bismo danas imali 10-15 transportera i kaveza, a prostor je bio samo moja vikend-kuća. Nedavno smo napravili četiri otvorena boksa s drvenim kućicama, u kojima trenutno imamo 18 zbrinutih mačaka, a pri kraju je grijani zatvoreni prostor od 24 kvadrata, gdje ćemo smjestiti male mačke i one koje su najhitnije. Međutim, to nije adekvatan smještaj jer moramo imati prostor za izolaciju, prostor gdje su odvojene mačke dobnih granica, bolesne, ovakve, onakve, ali moramo biti zadovoljni i s ovim s obzirom na to da prije nismo imali ništa – ispričala je Jasenka Gott, dodavši da su lani od Grada i Županije dobili malu, ali vrijednu financijsku pomoć, a ove godine od Grada nešto veću, što im je pomoglo da pokriju veterinarske troškove i započnu s izgradnjom navedenih prostora.

Apel građanstvu

S obzirom na to da se dnevno brinu o 80-ak mačaka, ta jednokratna pomoć Grada nije im ni blizu dovoljna, pa konstantno ulažu vlastita sredstva, a vrlo su zahvalni i građanima na donacijama, bez kojih sve što su postigli ne bi bilo moguće.

– Moram reći da se građani sve više uključuju. Trebalo je vremena da doznaju za nas, ali svejedno, probudila bih Varaždince jer vidim da dosta donacija stiže od svih iz okolice, a iz Varaždina puno slabije – ističe Gott.

Osim u donacijama, Udruzi “Životni zov” pomoć je potrebna i u ljudstvu. Apeliraju na ljude dobre volje da im dođu pomoći, prije svega baviti se mačkama, ali i uskočiti oko marketinga, promidžbe, nabave materijala za dogradnju prostora, dati pokoji savjet… Ako pak netko želi pomoći, ali nema vremena, i donacija u vrijednosti od jedne kave od velike je pomoći.

– Što se tiče donacija, ljudi su ponekad skeptični jer su imali jako neugodnih iskustava s udrugama. Međutim, nas svatko može pratiti, tražiti informacije u svakom trenutku, sve ćemo vam pokazati i dati. Ne želimo probleme jer nam je u interesu da stvarno zbrinemo što veći broj mačaka. Prvenstveno nam nedostaje hrane, koje na dnevnoj bazi trošimo velike količine – otkriva Gott.

Apel Gradu

Ipak, najveći problem je smještaj. Ove godine, govori Gott, više je napuštenih mačaka nego prošlih godina. Njih dvije problem ne mogu riješiti same.

– Broj koji smo mi zbrinuli zvuči puno, ali mislimo da ih ima puno više, oko 500, koje mi, nažalost, ne možemo nigdje smjestiti. Problem je kod tvornica i tvrtki… mnogo je mačaka koje se iz godine u godinu razmnožavaju, nisu sterilizirane i završavaju pod kotačima, pojedu ih lisice ili umru od bolesti, i to u velikim mukama. Mislili smo da se to smanjilo zbog apela da građani steriliziraju svoje mace, ali prevarili smo se – objašnjava Varaždinka te dodaje da i druge udruge u Hrvatskoj i svi koji se time bave pucaju po šavovima.

– Onda sjednete i razmišljate koju mačku danas mogu preuzeti, koju ne mogu, gdje da ih smjestim, gdje da nađem komadić prostora. Mačka s ceste ne može odmah među ostale; mora neko vrijeme biti u izolaciji da se vidi u kakvom je stanju i da ne bismo ugrozili ostale mačke. A svaki dan imamo dojava nebrojeno puno… – bespomoćna je Gott.

Tu trebaju pomoć prvenstveno od Grada, navodi. Za početak to ne treba biti ogromno zdanje, već je dovoljna neka kuća koja se može preurediti za te potrebe. Zašto je projekt od početka priče stao, ne znaju, kao ni jesu li sredstva osigurana ili ne.

– Priče su bile velike, azil je već odavno trebao biti izgrađen. Mi sad pregovaramo s njima da vidimo što se dogodilo i čekamo termin za sastanak da nas se sasluša. Varaždin se predstavlja kao grad kulture, cvijeća i baroka, brinemo se o svemu. Zašto ne bismo bili i grad koji se brine o napuštenim životinjama? – dodaje i ujedno apelira na građane da pomognu tako da kada pronađu malu mačku, ne ostave je na cesti, već da je smjeste kod sebe barem na dan-dva jer Udruga često nije u mogućnosti istog trena doći po životinju, najčešće zato što je nemaju gdje smjestiti.

Za koji dan već će se organizirati i pronaći neki drugi privremeni smještaj te pokriti veterinarski troškovi i troškovi hrane.

Udomljavanje

No, da bi mogli stalno zbrinjavati nove mačke u uvjetima koje imaju, najprije moraju neke od njih udomiti.

– Molimo građane da se jave za udomljavanje, to ide jako slabo. Jednu udomimo, tri dobijemo. Jednu udomimo, dvije dobijemo. Pa dvije udomimo, četiri dobijemo, i tako stalno. Oko hranilišta su ljudi također skeptični. Ako ne možete udomiti, napravite zimske kućice, ostavite im posudice s hranom. To je za prvu silu jako dobro, a mi ćemo ih kastrirati ili sterilizirati, to je obvezno. Razmišljanje da će se ti mačići i mačke sami snaći u prirodi i preživjeti, to više ne stoji. Vremena su se promijenila, one to više nisu u stanju… preživjet će možda dvije-tri godine i nakon toga se razboljeti. Osim toga, ljudi misle da će mačke zagaditi prostor, no upravo je suprotno. One će ga čistiti, brinuti se o tome da se oko zgrada, kontejnera i kanti ne skupljaju miševi i štakori. One će okoliš održavati čistim, ali trebaju našu pomoć – zaključila je Jasenka Gott.

Edukacija građana s fokusom na mlade

Između ostaloga, plan Udruge je edukacija građana svih dobi, s fokusom na mlade.

– Dobili smo nekoliko poziva iz osnovnih i srednjih škola. S nekima sam razgovarala i održala mala predavanja, to je početak. No, definitivno bismo se htjeli fokusirati na mlađu dobnu skupinu jer treba usaditi tu ljubav prema životinjama i dobar odnos prema njima, da ne budu grubi, da im ne rade zlo, nego da se brinu o njima i pomažu im – otkriva Gott.

Život i društvo

Proslavili Praznik rada i ispratili voćanske branitelje na hod do Vukovara

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Svetom misom kod kapelice sv. Josipa u zaseoku Kraljsko/Martani u Donjoj Voći mještani Općine Donja Voća odali počast bratu, sinu, suborcu i sumještaninu Josipu Martan, ali prisjetili se i svih poginulih i nestalih hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za ono u što su vjerovali.

Nakon mise, za sve sumještane, Udruga branitelja „Voća“ organizirala druženje i podjelu graha na Sportskom Parku Hrvatskih branitelja u Donjoj Voći. Zajedničkim druženjem mještani su obilježili Praznik rada, ali i ispraćaj voćanskih branitelja koji su krenuli pješke put Vukovara.

Ovim zahtjevnim pothvatom odaju počast svim braniteljima s područja bivše Općine Ivanec poginulima u Domovinskom ratu, to više što je i njihov rođak Josip Martan, pripadnik Specijalne policije PU varaždinske „Roda“, i sam smrtno stradao 1991. godine u Hrvatskoj Kostajnici.

Tom prilikom, načelnica Općine Donja Voća Kočet staknula je sljedeće: „Naša obaveza je da nove generacije ne zaborave njihovu žrtvu, trud i suze jer nemamo se pravo kititi ordenjem prošlosti ako ne djelujemo sada za budućnost i zajedno težimo istom cilju za koji su se svi oni borili. Stoga, težimo svi zajedno da kreiramo zajednicu u kojoj nitko nije manje vrijedan, zaboravljen i potlačen jer je drugačiji. Dužni smo im to, svi zajedno. Danas poneki olako daju savjete koje ni sami ne bi prihvatili. Drže prodike bez imalo odgovornosti, a da i sami ne rade to isto. Licemjerno i ravnodušno! Neka nam naši sumještani, Slavko i Marijan Martan, budu vodilja da krenete od sebe i da svojim dijelima pokažete kako bi se i drugi trebali ponašati. Naši dragi Marijan i Slavko Martan, na ponos svih nas, sutra kreću na put od Ivanca do Vukovara i time će odati počast svim braniteljima s područja bivše Općine Ivanec. Neka ih na tom putu prati Božji blagoslov!“

Nastavite čitati

Život i društvo

Varaždinskom uraru Mariu Benkusu vrijedno priznanje za 55 godina obrtništva

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Vladimir Bais, predsjednik Udruženja hrvatskih obrtnika Varaždin, u utorak, 30. travnja, uručio je priznanje poznatom varaždinskom obrtniku Mariju Benkusu, čiji urarski obrt ima tradiciju od čak 55 godina.

Urarski obrt Benkus osnovao je još 1969. godine Zdravko Benkus, a nakon njegove smrti ovaj urarski obrt naslijedio je njegov sin – Mario.

– Obrt sam naslijedio od svog oca Zdravka 2012. godine, a posao sada nastavljaju moji sinovi – Mihael i Matija. Oni su uz svog djeda zavoljeli urarski zanat, pa obiteljski obrt nastavlja već treća generacija u našoj obitelji. U tih, više od pola stoljeća, urarski se zanat jako promijenio. U vrijeme kada sam počeo raditi kao urarski majstor još smo uvijek imali puno popravaka mehaničkih satova, a danas su oni rijetkost, tako da je već godinama naš primarni posao – zamjena baterija i remena. Danas je, posebice mladima, najvažniji izgled sata a ne njegova kvaliteta. Već osam godina nitko se ne školuje za to zanimanje. No, nadam se da urarstvo ipak ima budućnost, jer bi bilo žalosno da naš grad ostane bez urara – rekao je ovaj poznati varaždinski urar, jedan od samo troje urarskih obrtnika koji još uvijek rade u našem gradu.

Priznanje koje u sklopu obilježavanja 120. godišnjice organiziranog obrtništva u Varaždinu svojim članovima dodjeljuje Udruženje hrvatskih obrtnika Varaždin, Mariju Benkusu uručio je Vladimir Bais, predsjednik UHOV-a.

– Pokojni Zdravko Benkus bio je majstor čije su vješte ruke mogle popraviti svaku uru. Svojem obrtu dao je snažnu obiteljsku notu, pa je svoje znanje i vještine uspješno prenio na sina Marija, kojeg je odgojio u obrtničkom duhu. U vođenju obrta on bez iznimke, poštuje sva obrtnička načela, svaki posao mora biti obavljen na primjereni način, točno, kvalitetno i na vrijeme. Stoga je priča o urarskoj obitelji Benkus jedna od najljepših obrtničkih priča u gradu Varaždinu, jer je utemeljena na znanju i iskustvu, ali i na velikoj ljubavi prema satovima i obiteljskoj tradiciji. Posebno želim istaknuti kako je ovaj varaždinski obrtnik aktivan u našem udruženju, u kojem je sada član Skupštine – naglasio je Vladimir Bais, predsjednik Udruženja hrvatskih obrtnika Varaždin.

Udruženje hrvatskih obrtnika Varaždin varaždinskog urara Marija Benkusa predložilo je za dodjelu najviše nagrade Hrvatske obrtničke komore – statuu Zlatne ruke s poveljom.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje