Nogometaši iz varaždinskog kraja Lovro Cvek i Neven Đurasek stigli su kući iz ratom pogođene Ukrajine.

– Uh, šta smo sve prošli u ova tri, četiri dana – rekao je s olakšanjem Lovro Cvek, nogometaš ukrajinske Zoryje. Oni su kući stigli u nedjelju, 27. veljače, navečer.

– Kad vidiš svoje, predivan je osjećaj – dodao je Đurasek, igrač Dnjipra.

Naime, baš se Đurasek sa svojim Dnjiprom u Ukrajinu vratio u srijedu, 23. veljače, dan prije ruske invazije, s priprema iz Turske.

– Ma nitko nije vjerovao da će doći do rata. Dan prije invazije bezbrižno smo šetali gradom i išli na večeru. Ovo je najgora noćna mora – dodao je Đurasek kojeg je ujutro na dan ruske invazije probudila snažna detonacija.

– Žurno smo napustili kamp. Tako žurno da sam ostavio gotovo sve osobne stvari. Sve je ostalo tamo su i kopačke. Granata je pala možda 10 kilometara od Dnjipra, zbilja neugodan osjećaj– ističe Đurasek.

Sklonište

On i njegova momčad ubrzo su sklonjeni u hotel 120 kilometara od Dnjipra.

Cvek, igrač Zoryje, iz Zaporožje je krenuo prema Đuraseku i u malenom selu se našao s Đurasekom i trenerom Dnjpra Igrom Jovičevićom. Prvi plan bio je da se granice dokopaju preko grada Lavova. No, isti grad je odsječen jer je u Hmeljnickom bombardiran most.

Krenuli su tako automobilom u petak, 25. veljače u jutarnjim satima preko ukrajinskih sela prema Rumunjskoj.

U to vrijeme cijelo vrijeme su bili na vezi s najbližima.

– Oni su se više brinuli od nas. Mi smo bili ti koji smo ih morali smirivati i ostati hladne glave. Uvijek smo se odmah javili, no znalo se dogoditi da pukne veza – dodao je Cvek.

Na putu prema rumunjsko – ukrajinskoj granici, nisu stajali.

–Vozili smo u komadu 24 sata. Mijenjali smo se za volanom i cilj je bio što prije doći do rumunjske granice. Ista zona bila je sigurna, jedino su te lokalne ceste katastrofalne. Da nije bilo naših ukrajinskih kolega koje smo slijedili, mi bi se izgubili. Nije bilo prisutan strah, već nervoza – dodao je Đurasek.

Putem su jeli samo banane i čokoladice.

– Dobro smo se opremili vodom. Naravno, da smo bili nervozni, no to smo morali razbiti sa zezancijom jer inače bismo poludjeli – ubacio se Cvek.

Na granici su gužve bile ogromne, automobil koji im je osigurao klub ostavili su na njivi i pješice krenuli prema granici.

Potresne scene

– Ma brzo smo prošli ta četiri kilometara pješice, kao da smo potrčali, samo da se čim prije dokopamo Rumunjske. Na granici potresne scene. Ljudi plaču, muževi se opraštaju se od svoje djece i žena, te odlaze natrag braniti svoju zemlju – istaknuo je Cvek.

Na rumunjskoj strani čekao ih je autobus koji je organizirao rumunjski vratar Dnjipra i proslijedili su do Bukurešta. Od Bukurešta su avionom išli za Beograd, pa potom za Zagreb u koji su stigli u nedjelju, 27. veljače.

– Moram zahvatiti Dinamu koji nam je platio smještaj u hotelu te riješio avionske karte – istaknuo je Đurasek koji je još pod dojmom.

– Ovo što se događa je prestrašno. Čujem se sa suigračima i oni to je stvarno tragedija. S malenom djecom i ženama su svakodnevno u bunkerima kad se oglase sirene za uzbunu – dodao je Đurasek.

Cvek je također u kontaktu sa svojim suigračima.

– Evo javljaju mi da su ruski napadi započeli u Zaporožju. Nogomet je sada u drugom planu i nadam se da će ove strahote čim prije završiti kako bi se vratio u Ukrajinu jer to je zemlja predivnih ljudi – zaključio je Cvek.