Gradu Varaždinu trebalo je čak pet mjeseci da vijećnici Silviji Cupar odgovori na pitanja vezana uz sudbinu židovske imovine na gradskom području!
To zapravo i ne čudi jer su stvaranjem socijalističke Jugoslavije jednom oduzeti stambeni i gospodarski objekti te zemljišta Židova prešli u druge e ruke.
Sve po Zakonu
Iz odgovora vladajućih u Gradu može se iščitati da je jako malo imovine Židova dosad vraćeno stvarnim vlasnicima. Štoviše, ta je tema godinama bila tabu u istraživanju povijesti, a prvi korak u rješavanju problema vezanih uz oduzetu imovinu bilo je donošenje Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba. Riječ je o zakonu koji je donesen 1990. godine i kojim je bilo zabranjeno raspolaganje nekretninama stečenima nacionalizacijom.
– Pitanje povrata imovine oduzete u razdoblju nakon 1945. godine, pa tako i one židovske, regulirano je Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Ovim zakonom reguliran je povrat imovine koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima. Dakle, ovim zakonom nije predviđen povrat imovine ili obeštećenje vlasnika kojima je imovina oduzeta 1941. godine, odnosno za vrijeme Drugoga svjetskog rata, pa se o židovskoj imovini rješava kao o svoj drugoj imovini koja je prenesena u društveno vlasništvo – ističe se u odgovoru koji je potpisao Vlado Podbrežnički, dipl. ing. građ., privremeni pročelnik Upravnog odjela za gradnju i komunalno gospodarstvo.
U skladu s navedenim zakonom, zahtjev za povrat imovine mogli su podnijeti samo državljani Republike Hrvatske do odluke Ustavnog suda iz 2000. godine, kada je otvorena mogućnost podnošenja zahtjeva strancima.
– Nakon toga podneseno je nekoliko zahtjeva za povrat imovine od strane vlasnika ili njihovih nasljednika koji su državljani Države Izrael. Takvi zahtjevi podneseni su za imovinu u Ulici Tome Blažeka i Optujskoj ulici. Od ostalih podnesenih zahtjeva nije moguće izdvojiti zahtjeve koji se odnose na imovinu židovskih obitelji jer je to podatak osobne naravi i ne navodi se u dokumentaciji – tvrde u Gradu.
O podnesenim zahtjevima postupke su vodili uredi državne uprave, a u posljednje tri godine ti postupci preneseni su u nadležnost županijskih ureda. Zakonom su regulirani uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi bivši vlasnici ili pak njihovi nasljednici mogli dobiti povrat imovine koja im je oduzeta u naravi ili ostvariti pravo na naknadu. – Člankom 77. navedenog zakona utvrđeno je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovinu za koju zahtjev nije podnesen ili je pravomoćno odbijen. Na konkretno pitanje u čijem je vlasništvu poslovni prostor na uglu Šenoine i Kukuljevićeve ulice u kojem je trgovina Konzum (riječ je o čk. br. 1455 k. o. Varaždin, na kojem je upisano ukupno pet etažnih dijelova, od kojih su četiri u privatnom vlasništvu, a peta etaža je u vlasništvu Republike Hrvatske), to je u naravi predmetna trgovina u kojoj je u zakupu Konzum – ističe Podbrežnički.
”Čiste ruke”
Napomenuo je da je iz kratkog pregleda propisa o denacionalizaciji vidljivo da Grad Varaždin nije “prisvojio židovsku imovinu” ni u razdoblju prije 1990. godine, kad se s tom imovinom raspolagalo jednako kao i sa svom drugom imovinom u društvenom vlasništvu, a posebno ne nakon donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.
– Moramo naglasiti da je teško govoriti o konkretnim slučajevima jer se radi o osobnim podacima osoba odnosno obitelji, koji se ne navode i nisu od utjecaja na postupak, koji se jednako vodi za imovinu židovskih, ali i ostalih obitelji kojima je imovina oduzeta nakon Drugoga svjetskog rata – zaključuje Vlado Podbrežnički.