Vratimo dignitet proizvodnji i zaustavimo inflaciju neproduktivnih zanimanja. Nove tehnike i tehnologije i optimizacija troškova su nužni jer radnici zaslužuju veće plaće i dobra radna mjesta i time ćemo vratiti Hrvate iz inozemstva, poručuju poslodavci u čijim tvrtkama ljudi imaju do 4.000 eura neto plaće.

Gospodarstvenici okupljeni u poslovno udruženje GIU Ingra-Det prošlog su tjedna u Donjem Kraljevcu, u krugu poslovnog kompleksa Tehnix, održali sastanak, a glavne teme bile su briga o radnicima u jeku globalne krize, a mogli su se čuti i prijedlozi te apeli upućeni Vladi. Cilj je, kažu u udruženju, da se gospodarstvo rastereti suvišnih državnih nameta kako bi radnici mogli imati veće plaće.

– Kolege radnici i njihovo znanje, vještine i kolegijalnost su temelj svake tvrtke, svake proizvodnje, a ujedno i gospodarstva u cjelini, koje je uslijed Brexita, nakon dvije pandemijske godine, rata u Ukrajini i naznaka daljih problema u sve većoj krizi. Da bi se stanje u gospodarstvu i na tržištu rada ustabililo, politika bi trebala shvatiti da ljudi od političkih priča ne žive. Ljudi žive od zadovoljstva radom i radnim okružjem, od osjećaja da mogu dobiti pravdu i napredak, a poslodavci koji su i do sad isplaćivali natprosječne plaće, a njihovi radnici dobivali i razne dodatke, poput primjerice, uskrsnica, božićnica, plaćenog smještaja i prijevoza, jednostavno su dosegli svoje gornje granice. Troškovi rada i materijala su otišli u nebo, rastu cijene energenata, a država je i dalje preskupa zbog svojih nameta i neorganiziranosti u europskom okružju – samo su neke od poruka koje su se mogle čuti na sastanku.

GIU Ingra-Det najstarije je udruženje koje okuplja hrvatske industrijske tvrtke s ciljem izvođenja investicijskih projekata u inozemstvu. Na sastanku su sudjelovali predstavnici uže grupe međimursko-podravskih poduzeća, još uvijek u opreznom malom sastavu poučeni covidom, kojeg su mnogi preboljeli.

Posla ima

– Situacija je neizvjesna, ne samo u Hrvatskoj, nego na globalnoj razini. Naravno, svi imaju pitanja i probleme, a mi se konzultiramo s ˝velikima˝ na tržištu i nudimo rješenja, imamo razne scenarije za razne situacije. Naša poduzeća i naši kolege izaslani radnici na svojim leđima nose teret krize, ali i politike koja se godinama ne mijenja u pravcu podrške izvozu i proizvodnji. Uspijevamo politici usprkos. Posla ima koliko hoćemo, ali zbog ulaznih troškova, koji su sve veći i očekivanja su da će još rasti, stanje je neodrživo. Sad treba investirati i agirati, kad se otvaraju mogućnosti povratka proizvodnje u Europu. I usprkos grubim sukobima mi smo optimistični da će prije preživjeti naša fleksibilna poduzeća nego manje sposobne birokratske tvorevine – naglasio je Zoran Andročec, direktor udruženja GIU Ingra-Det.

Većina poduzeća okupljenih u spomenuto udruženje radi u Njemačkoj dugoročno i na strateškim projektima sa svojim hrvatskim izaslanim radnicima. Spomenimo i da se plaće u poduzećima okupljenim u Ingra-Det koja rade Njemačkoj kreću do neta od 4.000 eura i još plaćenim svim troškovima, a u Hrvatskoj oko 1.500 eura, te da postoji i drugi i treći stup socijalnog osiguranja na inicijativu mnogih članica. Njemačka će privlačiti i dalje naše radnike, što je veći pad standarda i realne zarade u Hrvatskoj.

Zadržavaju ljude u Hrvatskoj

– Naši radnici nisu ljudi koji su otišli iz Hrvatske, oni i dalje hrane svoje obitelji, ali nažalost i skupu državu. Izaslane hrvatske tvrtke ne izvlače radnike iz Hrvatske, nego ih povećanim prihodom zadržavaju da s obiteljima ostaju živjeti u Hrvatskoj, to je idealni model – pojasnio je Andročec.

Gotovo svi sektori gospodarstva suočavaju se i s nedostatkom radne snage, a u Hrvatskoj mlade ljude više ne zadržavaju ni velike plaće. Nemali broj istraživanja dokazao je da ljudi odlaze zbog osjećaja nesigurnosti i nepovjerenja u državu i nemogućnosti napredovanja po zaslugama, a ne po pripadnosti stranci ili nekakvom zavičajnom klanu.

– Poslodavac ne može sam stvoriti cjelokupnu sigurnost svom radniku. Potreban je bolji socijalni sustav države te reforme u svim resorima, a posebice razvoj znanja, obrazovanja i unapređenje tehnike i tehnologije, a to je najbolje činiti skupno a ne pojedinačno – rekao je Andročec.

Poslodavci su u bitnome složni, a pitanje je kako unaprijediti udruženje da može obavljati više projekata i biti bolje opremljeno znanjem, inženjerima, managementom i financijama. Primjerice Dragutin Novak, prvi čovjek međimurske tvrtke Elting, upozorio je još jedan problem – nedostatak i cijena materijala, koji pokušava kompenzirati ulaganjem u vrhunsku automatiziranu i robotiziranu proizvodnju.

Cijene materijala

– Situacija je daleko od idealne, cijene metala porasle su i do 100 posto, a građevinski sektor suočava se i s problemom nestašice pojedinih materijala. Mi zato nabavljamo sve potrebne materijale i prije i odmah nakon ugovaranja poslova tako da nam je poslovanje stabilno. Stoga nam je glavni fokus na vrijednim kolegama radnicima. Svjesni smo da je zadovoljan radnik najbolji radnik i mi im nastojimo pružiti uvjete kakve zaslužuju. Uz plaću, vrlo je bitna i radna atmosfera. Obiteljska smo tvrtka i nastojimo da takvo ozračje bude i u poslovanju, od pogona do gradilišta – rekao je Novak.

Važno je da svaka kriza iznese i jedno pročišćenje sustava, da otpadnu neadekvatni i nelojalni, što u sadašnjoj situaciji imamo sa strane rada na crno i izbjegavanja poreza i doprinosa, i od hrvatskih i njemačkih poduzeća, objašnjavaju poslodavci.

Srećko Osrečak, prvi čovjek SDMS-a, koji radi u posebnim sektorima aeronautike, osvrnuo se na dobre dosadašnje rezultate.

– Ostvarili smo izvrsne uspjehe i sad ih trebamo pretočiti u rast i akvizicije.  Ostavljeni smo bez državnih potpora pa se trebamo osloniti na vlastite snage i kapacitete i strateški dalje djelovati u pravcu tehnike, tehnologije i digitalizacije– rekao je Osrečak.

Sličnu problematiku izložili su i Alen Sabol iz ludbreške tvrtke Oprema PIT, Branko Martinec, direktor tvrtke Econ i Zvonimir Ovčar iz međimurske obiteljske tvrtke Izgradnja, a Mladen Vidović, jedan od direktora tvrtke Inoxmont VS iz Sigeca Ludbreškog, rekao je i kako je sve veći problem neusklađenost obrazovnog sustava i potreba gospodarstva. Uz kreditiranje i ulaganje u kolege radnike, motiviraju kolege da obogaćuju sebe i poduzeće izazovnim radom u inozemstvu, preko kojeg proputuju svijet i upoznaju ljude i kulturu, kao sada na vrhunski zahtjevnom objektu u Urugvaju.

Nelojalna konkurencija

Uspješan član udruženja je iz Bosne i Hercegovine, Harun Bajramović, europski direktor bivše velike Vatrostalne iz Zenice, sada Fuel Boss-a, koji je naglasio strukturne opasnosti budućih stečajeva u Njemačkoj i probleme financiranja, zbog čega je potrebno stručno dokumentirati svaku smetnju u izvršavanju ugovora i biti inteligentno fleksibilan u raspoređivanju kolega na profitne centre.

– I tu vidimo potrebu da naše države zaštite prema Njemačkoj investicije svojih poduzeća i naplate trošak rada kolega te otvore kreditne linije podrške u tom smislu – rekao je Bajramović.

Još jedan problem je i nelojalna konkurencija koja se često skriva iza raznih agencija koje radnicima nude uvjete koje im na kraju nisu u stanju ispuniti. Često su to i tvrtke koje rade mimo hrvatskih, njemačkih, austrijskih propisa, pa ih na kraju dočekaju porezne uprave i drugi problemi.

Zaključak sa sastanka je da se uputi apel Vladi da se napokon napravi reda na tržištu rada, da se odlučno bori protiv rada na crno, da se makne teret nameta s leđa poslodavaca, kako bi svojim radnicima mogli isplaćivati veće plaće. Toliko je izuzetaka i povlastica dano, da bi se mogao sasvim ukinuti porez na osobni dohodak, i tako država živi od PDV-a. Također, zaključeno je da je nužno prilagoditi obrazovanje potrebama industrije i tehnologije. Svijet ne bi primijetio da se deset godina ne produciraju ekonomisti i pravnici u Hrvatskoj, ali će vidjeti dobrog matematičara i inženjera, kažu okupljeni u GIU Ingra-Det.

– Plaće radnika ne slijede troškove života, a socijalni sustav posustaje i propada. Nama je cilj da ljudi koji su kod nas zaposleni budu zadovoljni i imaju primanja dostojna za život. Stoga apeliramo na Vladu da smanji svoje troškove, da se odrekne nameta u korist hrvatskih radnika. To je najmanje što za njih politika može učiniti – zaključili su poslodavci.