Sara Kolak je podbacila na Svjetskom prvenstvu i točka. To će vam reći vjerojatno i ona sama.

Ljudi vole imati romansirane slike svojih idola, vole ih pamtiti kad su bili na vrhuncu slave. Žmire pred njihovim neuspjesima i jednostavno si ne žele priznati da njihov idealizirani lik nije savršen.

Da se razumijemo protiv same Kolak, čuda iz Ludbrega osobno nemam ništa. Riječ je o pozitivnoj, vedroj ženi i prije svega vrhunskoj sportašici.

Sama zna i njezini najbliži čega se sve morala odreći i koliko je morala trenirati da bi postala vrhunska, naročito u individualnom sportu. Sara je čudo postala prije sada već šest godina kad je osvojila zlato na Olimpijskim igrama u Riju. Godinu dana kasnije osvojila je 4. mjesto na Svjetskom prvenstvu.

Čudo

Zbilja je šokirala svijet tada 21-godišnja Ludbrežanka upisavši se zlatnim slovima u svjetsku sportsku povijest. Tih 66,18 metara u Riju, koliko je letjelo njezino koplje za zlato, pamtit će svi koji vole i prate sport.

Ludbreg joj je priredio doček za pamćenje i svi su bili oduševljeni.

No, na samom vrhu nije lako ostati godinama i oni koji to uspiju zbilja su najveći.

Najveća je tako Sandra Perković (dva olimpijska zlata, dva svjetska zlata, dva svjetska srebra i svjetska bronca te pet europskih zlata) koja je godinama u samome vrhu svjetske atletike u bacanju diska.

Sara Kolak, iako mnogi misle da je, nije jedna od najvećih hrvatskih atletičarki.

Svijet voli pobjednike

I ne treba ni biti. Naravno, na njezinu karijeru, koja je zadnje četiri godine u silaznoj putanji, utjecale su dvije teške ozljede, vraćanje nakon tih ozljede i promjene trenera.

Ove sezone polako se vraćala. Hitac u nizozemskom Leidenu (62,62 metra) upućivao je bi mogla izboriti finale Svjetskog prvenstva. Ponavljam finale, a ne medalju.

No, nije. Imala je tri pogrešna hitca i da nije prestupila njezino koplje bi išlo oko 59 metara. Znači manje nego li je bacala ove sezone.

Zato će ona vjerojatno reći da je podbacila.

Glavu gore

Nije smak svijeta i ona će se sigurno vratiti još bolja s hitcima za finala velikih natjecanja. Hoće li to opet biti za zlatne medalje? Nebitno jer ona ima zlato s Olimpijskih igara, tako misle svi.

Iako bi se mnogi laici s time zadovoljili, nju kao sportašicu sigurno to ne zadovoljava i ne želi biti upamćena da je samo bljesnula i osvojila zlato Olimpijadi.

Ona želi sigurno više, a to je postati jedna od najvećih hrvatskih atletičarki u povijesti.