Dr. sc. Andrija Sabol iz Čakovca zaposlen je na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, gdje u svojstvu docenta predaje šest kolegija, u kojima se bavi strategijskim menadžmentom, financijama poduzeća i održivim razvojem.

Jedan kolegij kao vanjski suradnik izvodi i na varaždinskom Fakultetu organizacije i informatike. Voditelj je smjera Analiza i poslovno planiranje, a članom je Katedre za ekonomiku poduzeća. Tijekom studija dobio je pet dekanovih nagrada.

Kad ne radi, ovaj 35-godišnji Čakovčanin uživa u društvu supruge Ivane i uskoro jednogodišnje kćeri Mure, kao i druženju s prijateljima te hobijima koji uključuju trčanje, filmove, serije i kuhanje. Prilikom odabira fakulteta uspješno je položio prijamne ispite za studij povijesti umjetnosti i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, studij politologije na Fakultetu političkih znanosti i studije ekonomije na ekonomskim fakultetima u Zagrebu i Rijeci.

– Kako sam u srednjoj školi dvaput na državnom LiDraNu sudjelovao s predstavom koju sam napisao s dvojicom prijatelja, razmišljao sam i o Akademiji dramske umjetnosti, no smatrao sam da ekonomija nudi širi dijapazon mogućnosti i mislim da nisam pogriješio.

Pošto sam diplomirao, radio sam u Javnoj ustanovi za razvoj Međimurske županije REDEA, a potom sam se javio na natječaj za radno mjesto na Ekonomskom fakultetu, gdje sam, eto, već više od 11 godina. Priznajem da je usklađivanje privatnog i poslovnog života na relaciji Čakovec-Varaždin-Zagreb izazovno, no nekako se izgura. Kći i supruga definitivno su pritom izvrsne motivatorice – uza smijeh ističe Andrija.

Na fakultetu pak na prvo mjesto stavlja – studente!

– Primarna odgovornost nastavnika je kvalitetno odgojiti mlade umove tako da ih se pouči razmišljanju! Podaci i učenje napamet najmanje su bitni. U našoj ekonomiji važno bi bilo razviti holistički, interdisciplinarni pristup, jer smo prespecijalizirani. Na predavanjima volim ležerniju, slobodniju atmosferu, ali i poštovanje s obiju strana – otkriva dr. Sabol.

Nedostatak vizije?

Velikom prijetnjom za međimurska poduzeća smatra teško odricanje vlasnika od kontrole nad upravljanjem poduzećem, koju bi ionako imali, no uz dodatno znanje koje im stručnjak može staviti na raspolaganje.

– Međimurje ima jako velik potencijal, no puno se toga događa po inerciji, nema neke vrlo jasne strateške vizije – ni na razini općina i gradova, ni na razini županije. Što se same kvalitete života u Čakovcu tiče, to je grad po mjeri čovjeka, no svakako mu nedostaje urbanističko planiranje, zelenih površina, igrališta za djecu i za kućne ljubimce, vrtića… Potrebno je više ulagati u infrastrukturu koja ljudima olakšava život te ga čini ljepšim. Kad je u gradu izgrađen posljednji javni vrtić?

Problem je i neučinkovita javna uprava – jednostavno imamo previše jedinica lokalne samouprave. Na području Međimurja dovoljne bi bile tri, vezane uz gradove. U upravi je zaposleno previše ljudi s premalo odgovornosti. Manje ljudi može napraviti isti ili bolji posao, no to je opet pitanje političke volje i znanja – zaključuje dr. sc. Sabol.

Eurozona, poduzetništvo, uprava…

S njim smo razmijenili i pokoju misao o aktualnim temama, kao što je ulazak Hrvatske u eurozonu.

– Ulazak u eurozonu po nas je definitivno pozitivan, iako to možda neki ne razumiju. Naime, mi smo zapravo dosta “eurizirani”. Svi razmišljamo u eurima, kao što smo nekad u njemačkim markama. U suštini se neće puno toga promijeniti, osim što ćemo neko vrijeme preračunavati cijene.

Doći će i do određenog povećanja cijena kako se to dogodilo u svim zemljama koje su primile euro, međutim zajednička monetarna politika može nam donijeti samo dobro. Dvije su stvari pritom najvažnije: niže kamatne stope i otpornost na krize. Smanjuje se kamatni rizik, gotovo nestaje valutni rizik, povećava se atraktivnost naših obveznica na međunarodnim tržištima… Kod država koje su zadržale svoje valute radi se više o političkoj negoli ekonomskoj odluci – objašnjava Sabol.

Dotaknuli smo se i poduzetničke klime u Međimurju, odnosno pitanja plaća u Međimurju koje su redovito među prosječno najnižima u Hrvatskoj, iako situacija ide nabolje u zadnjih nekoliko godina.

– To je stvar ponude i potražnje – ako možete pronaći radnike spremne raditi za određenu plaću, ne postoji incentiv, odnosno poticaj za povećanje plaća, no to je strategijski pogrešno razmišljanje. Naime, radnik koji je dobro plaćen i koji ima sigurne uvjete, u smislu dugoročnih ugovora u radu, apsolutno je produktivniji.

U poduzetništvu na području Međimurja općenito nedostaje menadžerskih znanja, jer je većina uspješnih međimurskih poduzeća proizašla iz malih obrta koji su organski rasli zbog kvalitetnih proizvoda i usluga. Sad im nedostaju prava menadžerska znanja za dodatan iskorak te bi bilo dobro da zaposle menadžere u “pravom smislu” te riječi – ističe naš sugovornik.