Povežite se s nama

Kultura

Vladimir Malogorski već 60 godina živi umjetnost, ali nikako da dočeka vlastitu galeriju

Objavljeno:

- dana

Iako su od hobija Vladimira Malogorskog, uspješnog poduzetnika i kolekcionara koji već 60 godina živi za umjetnost, trebali profitirati svi Varaždinci, to se, nažalost, nije dogodilo ni u godini njegovog velikog jubileja.

Podsjećamo, Vladimir Malogorski je jedan od najvećih živućih kolekcionara umjetnina u ovom dijelu Europe, a u njegovoj zbirci, koju je još 2003. godine inicijalno velikodušno darovao Gradu Varaždinu, nalazi se više od 1600 djela nastalih rukama 130 eminentnih umjetnika.

Od Stančića i Rabuzina, do Bukovca i Režeka

Međutim, umjesto da se zahvaljujući njegovoj gesti Varaždin već etablirao kao centar hrvatske naive i moderne, kulturna javnost i donator umjetnina gotovo 20 godina iščekuju da se zbirka adekvatno zbrine i izloži.
– Stvarno me žalosti da se na 60. obljetnicu bavljenja kolekcionarstvom moram najozbiljnije zapitati hoću li uopće u svojem rodnom gradu doživjeti otvaranje galerije koja će udomiti tri kolekcije umjetničkih djela izvedenih u različitim likovnim tehnikama. Kada je u svibnju 2021. godine bivša gradska vlast na čelu s Ivanom Čehokom donijela odluku da ispražnjeni prostor Gradske knjižnice i čitaonice “Metel Ožegović” prenamijeni za izlaganje Zbirke Malogorski, bili smo nadomak trajnom, sveobuhvatnom rješenju. Međutim, aktualna gradska vlast počela je tražiti novu lokaciju, na način da mi je ponuđen sporazumni raskid spomenutog Ugovora o donaciji, uz mogućnost da se sklopi novi s Gradskim muzejom Varaždin. To ne dolazi u obzir, jer je neprihvatljivo izlagati iznimno vrijedne umjetnine u nekom zapučku te gradske ustanove, na mizernom prostoru od 50-ak četvornih metara – ukazuje naš sugovornik čiji savjeti još uvijek zlata vrijede renomiranim galeristima i kolegama gospodarstvenicima, poglavito iz građevinske branše.
Govoreći, pak, o počecima stvaranja kolekcije, osvrnuo se na 1962. godinu, kada počinje skupljati slike.
– Moja strast prema likovnoj umjetnosti počela je još dok sam bio dječak. Imao sam privilegiju da djetinjstvo provedem u obiteljskoj kući odmah preko puta crkve Svetog Florijana. A baš ta barokna kapela bila je jedan od omiljenih motiva velikog varaždinskog umjetnika Miljenka Stančića. Upoznao sam ga kao dječarac i on je možda najzaslužniji za moju preokupaciju likovnom umjetnošću. Njegova neponovljiva djela jednostavno su me natjerala na taj put, a kasnije mi je kao poduzetniku baš umjetnost pružala utočište od svakodnevnih briga i stresa na poslu. Nije tu riječ samo o skupljanju slika, već i o privatnim druženjima s umjetnicima, povjesničarima i drugim ljubiteljima umjetnosti – objasnio je Malogorski.
U intervjuu za Regionalni tjednik otkrio nam je, između ostalog, kako je kod jednog zagrebačkog tapetara iz Vlaške ulice naišao na jednu u nizu Stančićevih slika s motivom crkve Svetog Florijana.
– Jedino na njoj bila je oslikana i moja obiteljska kuća u kojoj sam odrastao, doživio najsretnije trenutke života uključujući i vjenčanje. Kad sam vidio tu sliku, znao sam da je moram imati u zbirci, ona nema cijenu i ostat će zauvijek moja najdraža slika – veli Malogorski koji, osim Stančićevih, posjeduje svu silu slika majstora hrvatske naive.
Među njima su Ivan Generalić, Ivan Rabuzin, Slavko Stolnik, Mijo Kovačić i Ivan Lacković, potom autori hrvatske moderne kao što su Vlaho Bukovac, Ljubo Babić, Crnčić, Milivoj Uzelac, Svečnjak, Konjović, Berber, Mušić, Bečić, Vidović i Prica. Prikupio je i djela takozvanog “varaždinskog kruga”, od Stančića do Opačića i Režeka. Štoviše, njegovu zbirku hrvatske naive struka u zemlji i inozemstvu smatra najbogatijom i najcjelovitijom takvom zbirkom u Hrvatskoj!

Neprocjenjiva vrijednost

– U kolekciji je više od 450 djela Ivana Generalića i njegovih osobnih predmeta, a to je nešto što nema ni Muzej hrvatske naive u Hlebinama. U zbirci je i stotinjak djela Ivana Lackovića, preko 70 djela Slavka Stolnika, 50-ak djela Mije Kovačića i više od 60 djela Ivana Rabuzina. Radovi potonjeg bili su izloženi u Galeriji starih i novih majstora u Palači Sermage, u sklopu tematske izložbe povodom 90. godišnjice Rabuzinovog rođenja, te u drugim galerijama. Kao što sam već rekao, u zbirci imam bogatu arhivu osobnih stvari pokojnih umjetnika te štošta znam o zgodama (ali i nezgodama!) iz njihovog privatnog života. Stoga je razumljivo da ni jedan ozbiljan povjesničar umjetnosti, koji prije svega želi istraživati hrvatsku naivu, to jednostavno ne može napraviti bez moje pomoći – ističe Malogorski kojem je svojevremeno pošlo za rukom da, primjerice, svoj fundus Ivana Generalića u danu istovremeno kulturnoj javnosti predstavi na tri različite lokacije.
O tome koliko je Malogorski zapravo senzibilan, možda najbolje govori činjenica da šest desetljeća marljivo skuplja sliku po sliku, a da pritom nije prodao ni jednu koja je prošla njegov kućni prag.
– Kad sam počeo skupljati slike, zavjetovao sam se da slike koje jednom postanu dio zbirke, više neće iz nje izaći, osim u prikladnu galeriju. Od toga ne odustajem ni danas, pa moja djeca i unuci dobro znaju da im neku sliku mogu kupiti, ali nema šanse da im poklanjam one koje su prošle moj kućni prag. Tu moju “tvrdoglavost” i posvećenost stvaranju cjelina za svakog umjetnika prepoznali su veliki umjetnici poput Rabuzina, koji mi je nekoliko slika prepustio po povlaštenoj cijeni. Znao je da nikada neću zlorabiti njegovo povjerenje i preprodavati njegova djela – rekao je naš sugovornik koji pomalo gubi nadu da će trenutna garnitura vladajućih u Gradu Varaždinu pronaći prikladno mjesto za trajno izlaganje Zbirke Malogorski.

Kultura

Dani folklora u Maruševcu iz godine u godinu oduševljavaju

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U sklopu programa obilježavanja Dana Općine, u školsko-sportskoj dvorani Osnovne škole Gustav Krklec u Maruševcu održani su 21. Dani folklora u Maruševcu, u organizaciji Kulturno-umjetničkog društva Klaruš te uz pokroviteljstvo Općine Maruševec.

Uz Povorku Jure Zelenog, Dani folkora u Maruševcu tradicionalna je kulturna manifestacija koja iz godine u godinu oduševljava ljubitelje folklora. U ovogodišnjem je izdanju ugostila Kulturno-umjetničko društvo Bjelovar iz Bjelovara koji su se publici predstavili koreografijama „Ajde cure u kolo igrati“ i „I ja jesam posavačko dete“ i Kulturno-umjetničko društvo Tomislav iz Svetog Ivana Žabno s koreografijama „Kolovođo, kolovođo daj kolo povedi“ i „Žabničari, milo lane“ uz domaćine Kulturno-umjetničko društvo Klaruš iz Maruševca.

-Svoje ime, običaje i vrijedne ljude KUD Klaruš s ponosom predstavlja na folklornim manifestacijama diljem Lijepe naše, s nacionalno prepoznatljivom Maruševečkom nošnjom i Jurom Zelenim – istaknuo je na početku programa najznačajnijeg kulturnog događaja u Općini Maruševec tajnik KUD-a Klaruš Zlatko Peharda, dodavši kako su od prvog izdanja 2002. godine na manifestaciji nastupila 94 gostujuća društva s preko 3000 folkloraša koji su izveli više od 200 plesnih točaka u preko 60 sati programa.

Načelnik Općine Maruševec Mario Klapša naznačio je pritom kako ova manifestacija preko dvadeset godina obogaćuje kulturni život Općine Maruševec i slavljenički program u povodu obilježavanja Dana Općine i blagdana svetog Jurja.

Osim velikog broj proba koje su nužne za brojne smotre i nastupe širom Lijepe naše ali i izvan njenih granica u Sloveniji i Mađarskoj gdje su predstavljali našu tradiciju i kulturu ovoga kraja, u KUD Klaruš su unazad godinu dana za sav taj uloženi trud, vrijeme i pokoju ozljedu stigle i vrijedne nagrade i priznanja. Nagradu Varaždinske županije, odnosno Priznanje Župana Varaždinske županije u povodu obilježavanja Dana Varaždinske županije primio je Zlatko Peharda, plaketu Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Varaždinske Županije za izniman cjeloživotni doprinos na unapređivanju i promicanju vrijednosti kulturno-umjetničkog amaterizma Varaždinske županije uručena je pak predsjednici KUD Ani Rehvald, a KUD-u Klaruš je prije nekoliko dana, za iznimno djelovanje na promociji kulturne baštine Općine Maruševec, a povodom 25. obljetnice rada i postojanja dodijeljena i nagrada, odnosno Plaketa Općine Maruševec – istaknuo je načelnik Klapša te zaključio kako je sve navedeno pravi dokaz da je Općina Maruševec svojevrsni brend kad se govori o očuvanju tradicije i promociji kulture zahvaljujući najboljem KUD-u u Varaždinskoj županiji – KUD-u Klaruš.

Uz koreografije „Šečem, šečem drotičko“ mlađe dječje grupe, „Pod mostec“ starije dječje grupe, „Oj divojko Bunjevko“ prve folklorne postave KUD-a, „Dajte Juri vina da mu nebu zima“ grupe odraslih folkoraša, na 21. Danima folklora u Maruševcu KUD Klaruš je premijerno izveo koreografiju Pjerina Hrvaćanina uz glazbenu obradu Franje Plantaka – „Maruševečki majpan“ u kojoj su predstavljeni davno zaboravljeni svibanjski folklorni običaji maruševečkog kraja. Uvodnu pjesmu, Marijo svibnja kraljice, otpjevala je Danijela Kundija, dok je završna stara pjesma zapisana u Donjem Ladanju, Shajala nam zvezdica.

U raznolikom i nadasve bogatom folklornom programu izvedene su koreografije Hrvatskog zagorja (maruševečki kraj i okolica), Međimurja, Bilogore, Posavine, Moslavine te bunjevačkih Hrvata.

Pucanjem iz kubura Kuburaške udruge Maruševec najavljen je početak manifestacije, dok je kao popratni program pripremljena izložba Etnografske sekcije KUD-a Klaruš s fotografijama iz obiteljskih albuma mještana iz svih naselja Općine Maruševec koje su vrijedno prikupljali Anica Šimunec, Davor Gregur i Sanja Kolenko.

Nastavite čitati

Kultura

Restauratorski odjel Ludbreg već 30 godina spašava ugrožena kulturna dobra

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U petak, 3. svibnja, prigodnom će svečanošću i otvorenim vratima restauratorskih radionica biti obilježena 30. obljetnica osnivanja Restauratorskog odjela Ludbreg.

Restauratorski centar Ludbreg (danas Restauratorski odjel Ludbreg) osnovan je 1994. godine s ciljem spašavanja i privremenog smještaja evakuiranih kulturnih dobara iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske.

Smješten je u glavnu zgradu dvorca Batthyány, koju je 1992. godine Grad Ludbreg ustupio tadašnjem Ministarstvu prosvjete, kulture i športa na korištenje bez naknade, za potrebe zaštite kulturne baštine. Zgrada dvorca za tu je svrhu obnovljena te uređena kao središnja čuvaonica za pokretna kulturna dobra, s restauratorskim radionicama Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Predstavnici Bavarskoga zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika (Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege) pružili su veliku pomoć donirajući restauratorsku opremu i stručnu literaturu te novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, a financijska pomoć stigla je i od bavarske Vlade, Hypo – Zaklade za kulturu, Bavarskoga državnog ureda i nadbiskupskih ordinarijata München – Freising i Bamberg.

U restauratorskim radionicama su uz domaće radili i strani konzervatori-restauratori, njihovi suradnici i studenti te stručnjaci čija je djelatnost bila vezana uz konzervatorsku i restauratorsku djelatnost.

Opravdanost projekta obilježena je 1997. godine dodjelom namjenskog kredita Bayerische Landesbank i Bayerische Landesanstalt für Aufbaufinanzierung Hrvatskom restauratorskom zavodu, uz odgovarajuće odluke o jamstvu Vlade Republike Hrvatske, za cjelovitu obnovu dvorca Batthyány te za dodatno opremanje Restauratorskog centra, koji je iste godine ušao u sastav Hrvatskog restauratorskog zavoda.Restauratorski centar Ludbreg svečano je otvoren 4. svibnja 2000. godine. Intenzivirano je konzerviranje i restauriranje u ratu oštećenih umjetnina pohranjenih u prostorijama dvorca, a potom i drugih spomenika hrvatske kulturne baštine.

Uz radionice za restauriranje štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture, osnovan je 2003. godine i Odsjek za tekstil, a 2009. godine i Tekstiloteka – specijalizirana zbirka u kojoj se čuva i obrađuje ugrožena povijesna tekstilna građa.

U Centru su se održavali i brojni programi stručnog usavršavanja za konzervatore i konzervatore-restauratore (konferencije, seminari i radionice) te programi međunarodne suradnje, s ciljem unapređivanja konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje