Hrvatska, zajedno s Maltom, drži prvo mjesto kao država s najdebljom populacijom u Europskoj uniji.

Poražavajući su to podaci koji su se mogli čuti na obilježavanju 2. Županijskog dana osviještenosti o debljini u Varaždinu, a kojeg su zajednički organizirali članovi Savjeta za zdravlje Varaždinske županije i Tima za liječenje pretilosti, barijatrijsku i metaboličku kirurgiju Opće bolnice Varaždin.

– U Hrvatskoj 65 % ljudi ima prekomjernu masu i pretilost, s tim da 42 % su oni s prekomjernom tjelesnom masom, a 23 % ih je pretilo. Alarmantan je podatak i kako je 30 posto djece u Hrvatskoj pretilo. Stoga je važno naglasiti da pretilost donosi svoje posljedice i u ranijoj fazi života. Ovdje nije riječ samo o estetskim promjenama na koje se ljudi obično fokusiraju, nego se radi o ozbiljnoj bolesti koja narušava cijeli organizam. Uz pretilost najčešće idu dijabetes, visoki tlak, masnoća u krvi, čak desetak karcinoma povezuje se s pretilošću – iznio je voditelj Tima za liječenje pretilosti, barijatrijsku i metaboličku kirurgiju Opće bolnice Varaždin Alen Pajtak, dr. med., spec. abdominalne kirurgije.

Nešto simpatično

Varaždinska nutricionistica Natalija Hoić ističe pak da na debljinu, kao i pretilost u Hrvatskoj još uvijek ne gledamo kao nešto vrlo problematično.

– Mišljenje javnosti o takvom stanju uhranjenosti i dalje je pozitivno, vodeći se narodnim uvjerenjem da su punašni ljudi primjer zadovoljnih i dobro zbrinutih pojedinaca. Takvo stajalište duboko je ukorijenjeno u razmišljanje našeg stanovništva zbog čega se preporuke o promjeni životnih navika često olako shvaćaju i brzo odbacuju. Podaci koji opisuju prehrambene navike Maltežana nisu u velikom odstupanju od onih za Hrvatsku. Zajedničko Malti i Hrvatskoj je upravo odstupanje od tradicionalne prehrane, kao i mediteranske prehrane te prihvaćanje tzv. zapadnjačke prehrane koja obiluje zasićenim mastima i rafiniranim šećerima. Navedena prehrana se uglavnom temelji na jednostavnim ugljikohidratima u obliku tjestenina, pekarskih proizvoda, slastica, polugotovih i gotovih obroka što dovodi do nedostatnog unosa vlakana i povećanog unosa masti. Uz povećan unos mesnih prerađevina koje obiluju soli i koje predstavljaju nekvalitetne izvore, dok su kvalitetni izvori bjelančevina riba i biljni resursi zanemareni što je negativna karakteristika s obzirom na mediteransko priobalje kojem obje zemlje pripadaju – objašnjava univ. bacc. nutr. Natalija Hoić.

Dodaje da Hrvati u najmanjoj mjeri obraćaju pažnju na unos voća i povrća te pravilnu hidraciju – unos vode.

Balans

– Obje komponente imaju iznimno veliku ulogu u pravilnoj prehrani, a često se shvaćaju olako iako predstavljaju pravi primjer kako najjednostavnije male promjene mogu u potpunosti promijeniti prehrambene navike pojedinca. Iako je porcija salate uz obrok pohvalna navika kako bi zadovoljili preporuke za unos povrća potrebno je konzumirati isto u svakom obroku. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji dnevne preporuke za unos povrća iznose 3 serviranja (ne uključujući krumpir, batat i ostale škrobne namirnice) te 2 serviranja za voće. Povrće i voće nam donosi nebrojeno prednosti poput vitamina, mineralnih tvari i brojnih biološki aktivnih komponenti hrane koje međusobno djeluju sinergistički i čuvaju naše zdravlje. Osim toga povećavaju volumen samog obroka, sadrže nama neophodnu tekućinu i vlakna koje osiguravaju da se proces probave nesmetano odvija u našem tijelu. Adekvatan unos tekućine najčešće je u potpunosti zanemaren iako je voda medij svih metaboličkih procesa u našem tijelu. Za čašom tekućine najčešće posežemo kada osjetimo žeđ, iako ono predstavlja znak da je dehidracija već nastupila. Dehidracija, čak i u maloj mjeri, može prouzrokovati glavobolju, opći umor i pad koncentracije. Važno je prepoznati signale koje nam šalje naše tijelo. Često žeđ i nedostatak tekućine interpretiramo kao neutaživu glad što rezultira posezanjem za neplaniranim obrokom čime u globalu nismo unijeli dovoljne količine potrebne tekućine, a doprinijeli smo energijskom unosu – objašnjava.

Drži da je najčešća greška koju ljudi rade preskakanje obroka u vidu manjeg energijskog unosa i bržeg smanjenja tjelesne mase.

Pogreške

– Preskakanje doručka ili bilo kojeg obroka ili zamjena istog kratkom kavom postali su uobičajeni obrasci prehrani koji nakon cjelonoćnog sna ili duljeg posta izgladnjuju naše tijelo te upravo to nejedenje organizam doživljavamo kao stresnu situaciju. Dolazi do povećanog lučenja kortizola – hormona stresa čija je najznačajnija zadaća osigurati dovoljno energije u “opasnim” trenucima. Kada preskačemo obroke i izgladnjujemo naš organizam, uz okolišne stresore, razina kortizola je dugotrajno povišena, on sudjeluje u signalizaciji masnom tkivu da što više “čuva” masne stanice kako bi poslužile u ekstremnim uvjetima kao izvor energije, a kao posljedica pojavljuje se povećanja žudnja za ugljikohidratima i mastima. Također dolazi do značajnog pada razine glukoze u krvi što dovodi do razdražljivosti, blijedila, znojenja i brojnih drugih negativnih simptoma. Istraživanja ukazuju da preskakanje doručka značajno povećava rizik od kasnijeg prejedanja ili posezanja za slasticama, a dugotrajno preskakanje obroka dovodi se u korelaciju s povećanjem abdominalnog adipoziteta i povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti – objašnjava Hoić.

Naravno, nije lako pravilno se danas hraniti s obzirom na užurbani način života.

– Najčešće se kao najjednostavniji izbor čini pecivo iz pekare ili najpraktičnije je gotovo jelo na polici supermarketa. No, jednostavnost i praktičnost kojoj treba težiti se nalazi u lokalnim i sezonskim namirnicama koje su lako dostupne, a obiluju nutrijentima koji su prava potpora užurbanom životnom stilu punom obaveza. Pravilna prehrana nije i ne mora biti komplicirana i izazovna. Ključ je planiranje i svjesnost o obrocima koje jesmo i koje ćemo konzumirati. Priprema doručka za naredni dan ne oduzima ništa više vremena od odlaska u pekaru, a našem organizmu će doručak poput lagane salate s tunom ili jogurta sa žitaricama i voćem činiti značajnu razliku. Potrebno je obratiti pažnju da u svakom obroku kombiniramo namirnice iz svih skupina jer upravo kvalitetne bjelančevine u kombinaciji sa zdravim masnoćama i cjelovitim žitaricama uz voće osiguravaju adekvatan unos vlakana, doprinose regulaciji apetita te sprečavaju nagle promjene u glikemiji. Različiti zaslađeni sokovi, napitci i grickalice ne mogu zamijeniti kvalitetan obrok no svejedno značajno doprinose energijskom unosu te često upravo njihovom konzumacijom, koje u većini slučajevi nismo ni svjesni, unosimo više energije nego što nam je potrebno što rezultira debljanjem. Konzumaciju navedenih namirnica potrebno je smanjiti na što manju moguću količinu. Povećanje unosa povrća, voća i ribe jedno je od ključnih preporuka koje je neophodno konstantno naglašavati. Navedene namirnice visoke su nutritivne gustoće što znači da sadrže visoke količine različitih nutrijenata s obzirom na njihovu energijsku vrijednost – govori Hoić.

Nesrazmjer

Sve više je ljudi pretilo jer zbog nesrazmjera između unesene i potrošene energije.

– Hrana nam je dostupna na svakom koraku, a naše predispozicije koje nas prate još iz evolucijskog doba preferiraju hranu slatkog i punog okusa odnosno bogatu mastima i šećerima koja je našim precima osiguravala opstanak, a nije bila tolika česta i dostupna. Sada kada nas okružuje izobilje naše evolucijski determinirane preferencije okusa ostale su iste te tu svakako treba postupiti racionalno i razmisliti prije konzumacije hrane. Posebice kod “brzih obroka s nogu” ili grickalica koje često ne percipiramo kao obrok. Upravo ti obroci najčešće su bogati tzv. praznim kilokalorijama što znači da često iako nismo svjesni prekoračimo naš potreban energijski unos – čime se u konačnici debljamo, a unosimo malo nutrijenata poput vitamina, mineralnih tvari i drugih komponenata hrane s pozitivnim učinkom na naše zdravlje. U današnjem svijetu upravo dostupnost i lakoća pripreme polugotovih obroka su iznimno primamljivi te prijedlozi serviranja na pojedinim namirnicama daju iluziju o pravoj energijskoj i nutritivnoj vrijednosti pojedine namirnice. Stoga je važno obratiti pozornost na nutritivne deklaracije koje se nalaze na samim namirnicama, posebice ako je riječ o polugotovim i gotovim proizvodima. Čitanje i razumijevanje deklaracije ima doprinos u poboljšanju kvalitete prehrane jer omogućuje uvid u popis i količinu sastojaka proizvoda, podatke o energetskoj vrijednosti te količini pojedinih nutrijenata. U prerađenim namirnicama svakako treba posebnu pažnju obratiti na sadržaj zasićenih masti, rafiniranih šećera i sol koji u prekomjernim količinama značajno povećavaju rizik od razvoja debljine i brojnih kroničnih nezaraznih bolesti – ističe Hoić.

Također, osim odraslih sve je više djece pretilo. Naravno, energiju koju hranom unosimo moramo negdje i potrošiti.

Prevencija

Sve se manje odraslih, ali i djece bavi nekom fizičkom aktivnošću.

– Ljudi zanemaruju zdravlje, uništavaju tijelo, um ne kretanjem i lošom prehranom. Dok si zdrav, prioritet nam je sve osim zdravlja. Kada dođe teška bolest, pokušavamo popraviti štetu što je često nemoguće. Nitko ne razmišlja o prevenciji i da se to sve moglo spriječiti ili odgoditi. Sve kreće u djetinjstvu. Roditelji danas sve manje vode djecu na igrališta, jer im je lakše dati djetetu mobitel u ruke nego da se zaprlja na igralištu. Tjedna satnica tjelesne i zdravstvene kulture je nedovoljna da sva djeca zadovolje minimalnu preporučenu količinu tjelesne aktivnosti. Roditelji i profesori bi trebali biti primjer, ali često to nije slučaj upravo zbog neznanja ili čiste lijenosti. Potrebno je djecu svakodnevno poticati kod kuće i u školi motivirati da odaberu tjelesnu aktivnost umjesto ekrana. Nitko neće obaviti posao odgoja djece i osim nas samih jer djeca gledaju primjer roditelja. Veliku ulogu igra i način prehrane kod kuće i u školi, gdje se zbog nedovoljnih financijski sredstava ili zbog nedostatka vremena za pripremu hrane često biraju brža i jeftinijima rješenja umjesto cjelovitih obroka. Sve to rezultira prekomjerno teškom djecom, a kasnije i o odraslim osobama – ističe Eugen Kanjir, bivši karatist, magistar kineziologije, kondicijski i fitness trener.

Dodaje da je ključna edukacija stanovništva, ali i veća uključenost cijele zajednice u problem.

– Politika bi trebala osigurati da svi imaju mogućnost baviti se aktivnošću kojom žele kroz sportske klubove ili aktivnosti na otvorenom. Vlada bi trebala dati povlastice onima koji se bave sportom, koji ne puše i koji se zdravije hrane po pitanju financiranja zdravstvenog i dopunskog osiguranja. Sve se to može financirati iz sredstava Europske unije. Poslodavci bi trebali to shvatiti te subvencionirati bavljenje rekreativnim sportom za svoje radnike. Zdravo stanovništvo je i radno efikasnije stanovništvo, smanjuje se broj bolovanja i zdrav radnik može odraditi kvalitetniji posao nego onaj koji je pretio – objašnjava Kanjir.

Od malih nogu

No, kako uopće potaknuti ljude da se bave fizičkom aktivnošću?

– Potrebno je podizati svijest o važnosti kretanja bavljenja tjelesnom aktivnošću. A to je navika koja se najbolje stvara dok su djeca još uvijek mala. Djeca se kroz sport i aktivnosti ne razvijaju samo fizički i psihički već se uče socijalizaciji i organizaciji, timskom radu, brizi o zdravlju te razvijaju mozak i pamćenje, ali i motoričke sposobnosti. Tjelesna aktivnost definitivno je navika koja služi poboljšanju našeg ukupnog tjelesnog i mentalnog zdravlja i kao takva trebala bi nam se i sviđati. Vrlo je bitno jer povećava samopouzdanje i samopoštovanje što je izrazito bitno za svakodnevni život.

Netko vježba zbog dobrog izgleda, netko zbog zdravlja, netko treći jer mu vježbanje pomaže da se nosi sa svakodnevnim stresom. Svaki od ovih razloga je jednako valjan i bitan, jer na kraju dana fizička aktivnost je samo alat kako bi se ostalih 23 sata u danu nakon treninga osjećali dobro, bili zdraviji i bez poteškoća obavljali svakodnevne obaveze – zaključuje Kanjir.