Povežite se s nama

U fokusu

“Da su vatrogasci na Kornatima imali Walkie – Talkie uređaje umjesto mobitela, danas bi bili živi”

Objavljeno:

- dana

Tehničko obrazovanje i odgoj mladih neprekinuta je, konstantna aktivnost Radiokluba Ludbreg koji kroz tečajeve za konstruktore, radiogoniometriju i druge, nepunih sedam desetljeća stvara radioamatere koji postižu vrhunske rezultate.

Bežična komunikacija

Zadnji višemjesečni tečaj za petoricu novih radio-operatora “P” razreda završen je u travnju ove godine, a kako doznajemo od tajnika Željka Roščića, ispiti nisu bili jednostavni jer se sastoje od stotinjak pitanja.

– Naši članovi moraju u malom prstu imati elektroniku, komunikacije, antenske sustave…, stoga nas raduje činjenica da su trojica imali potpuno točne sve odgovore. Ovih dana stigle su im i dozvole za rad koje izdaje HAKOM temeljem svjedodžbi Hrvatskog radioamaterskog saveza. Riječ je o srednjoškolcima, učenicima 2. razreda Srednje škole Ludbreg, među kojima su jedan Varaždinac i Koprivničanac – ističe naš sugovornik od kojeg doznajemo da mlade nije lako “zaraziti” ovim osebujnim hobijem.

Naime, on nije jako popularan i za radioamatere se obično čuje tek kad sudjeluju u organizaciji i provedbi manifestacija koje zahtijevaju potporu znalaca za bežičnu komunikaciju, koji, između ostalog, posjeduju namjenske primopredajnike.

– Mi smatramo da smo nepravedno zapostavljeni jer nas na državnoj i lokalnoj razini skoro pa ignoriraju dionici sustava kojim rukovodi Ravnateljstvo civilne zaštite. Nažalost, oni ne prepoznaju opasnosti koje se skrivaju u oslanjanju isključivo na mobilnu telefoniju. Nedavno sam razgovarao s pročelnicom u gradu Ludbregu i predložio joj da utrke i slične priredbe pokrivaju naši mladi članovi. Oni raspolažu Walkie – Talkie uređajima koji garantiraju 100 % sigurnu komunikacijsku mrežu. Štoviše, svi znamo za stradanje vatrogasaca na Kornatima, a zaboravlja se da su na intervenciju poslani samo s mobitelima. Da su imali prijenosne radio uređaje poput naših, bez problema bi dojavili u kakvoj su pogibelji i životi bi bili spašeni. Nažalost, na tom otoku oni nisu imali signal i zato je radioamaterima nevjerojatno da odgovorni ne čuju na što im sve ukazujemo – ističe Roščić.

Da su radioamateri u pravu, bezbroj puta pokazalo se kod nestanka struje i oluja. To su situacije kada se sustav bežične telefonije bez problema “zaguši”, dok radioamaterima ne pričinjava nikakve probleme.

– U praksi, mi bez problema iz Ludbrega ostvarujemo radio veze oko cijele zemaljske kugle. To sada čine i naši po stažu u Klubu i godinama – najmlađi članovi. Uime Radiokluba Ludbreg zahvaljujem se osoblju Srednje škole Ludbreg oko ustupanja prostorija, a posebno pedagoginji Saši Posavec koja je puno pomogla u provođenju tečaja i ispita za “P” razred. Naša mlada ekipa bila je prijavljena u osebujnu “Ligu potapanja brodova” Hrvatskog radioamaterskog saveza i pobijedila, a uskoro ćemo se javljati i u drugim radioamaterskim natjecanjima. Nadamo se da ćemo ih uspjeti motivirati da nastave s aktivnim sudjelovanjem u radu Kluba u kojem trenutno instaliraju programe za pohranu podataka o ostvarenim vezama. Takve evidencije čuvaju se 5 godina, a za svaku ostvarenu vezu članovi dobivaju tzv. QSL potvrde i tisuće ih prikupe s godinama. Dakako, potvrde su dokaznice za dobivanje različitih diploma i priznanja – veli tajnik udruge koja će iduće godine obilježiti 70. obljetnicu rada.

Eksperti za “lov na lisicu”

Podsjećamo, nastanak i razvoj radioamaterstva u Ludbregu vezan je uz 1924. godinu. Naime, tada su prvu radioamatersku vezu u ludbreškom kraju uspostavili na srednjem valu Stjepan Sabljak i Dragutin Jany.

– Iz ostavštine Dragutina Janyja imamo sačuvan jedan od prvih serijski proizvedenih Philipsovih radio aparata kojeg je nadogradio posebnim zvučnikom kojeg je sam izradio. Radioklub Ludbreg, 9A1EZA, osnovan je 29. srpnja 1954. godine. Osnovali su ga Zvonimir Jany, Krunoslav Perin i Milan Molnar. Uz manje poteškoće zbog stalnog seljenja Klub je radio sve do 1962. godine, kada su članovi zbog nedostatka odgovarajućeg prostora morali prekinuti sve organizirane aktivnosti. Rad Kluba obnovljen je 1966. godine zahvaljujući Antunu Matijašecu koji je kasnije bio i njegov dugogodišnji tajnik. Klub je od tada organizacijski i kadrovski ojačan nekolicinom vrsnih radioamatera, poput Ivana Marcijana i Nevenka Brckovića. Nabavkom suvremenijih uređaja, Klub postiže zapažene rezultate u svim oblicima radioamaterizma, a mlađi operatori na najbolji mogući način promoviraju radioamaterizam i svoj Klub u Hrvatskoj, bivšoj Jugoslaviji, te kasnije i u Europi – govori jedan od čelnika Kluba koji je poznat po amaterskoj radiogoniometriji, ili “lovu na lisicu”.

Spomenuta tehničko-sportska disciplina počinje se razvijati u Ludbregu 1972. godine i od tada se redovito postižu vrhunski rezultati. Sve do sredine osamdesetih godina Radioklub Ludbreg jedini u Hrvatskoj njeguje ovu disciplinu.

– Svakako najbolji rezultat ludbreških radiogoniometrista postigao je Zvonko Magić još 1981. godine, osvojivši prvo mjesto na međunarodnom prvenstvu Mađarske u juniorskoj konkurenciji. Pored uspjeha u amaterskoj radiogoniometriji, održavanju radio-veza na kratkovalnom području, značajno je osvajanje nekoliko svjetski najcjenjenijih radioamaterskih diploma, od kojih su najvažnije: 5BDXCC, WAJA 21 MHz, JCC-300, WPX, 5BWAC, 5BWAZ. Ne zapostavljajući rad na kratkovalnim opsezima, operatori početkom osamdesetih godina sve se više orijentiraju prema radu na 144 MHz. To je postalo izraženije nabavkom kvalitetnijih uređaja i izradom antenskog sustava koji je omogućavao održavanje radio-veza refleksijom od meteoritskih tragova, refleksijom od Mjeseca, sporadičnog E-sloja i polarne svjetlosti. Štoviše, 19. prosinca 1980. godine operator Velimir Jež, Piki, uspostavio je prvu radio-vezu u povijesti radioamaterizma refleksijom od polarne svjetlosti na području južne Europe, a 1989. godine Ivan Marcijan je nakon dugotrajnih priprema i kompletiranja tehničke opreme u prosincu uspostavio i prvu s pozivnim znakom 9A1EZA radio-vezu refleksijom od mjeseca na 144 MHz s američkim radioamaterom KB8RQ – ističe Roščić.

Od 1990. godine ludbreški radioamateri, osim zapaženih uspjeha u “osnovnoj djelatnosti”, postaju organizacijski najsposobniji Radioklub u Republici Hrvatskoj te tri puta zaredom organiziraju Državno prvenstvo u amaterskoj radiogoniometriji.

– Kruna našeg dugogodišnjeg rada i možda najvažniji događaj u povijesti Kluba bila je organizacija 12. prvenstva I. regiona IARU-a u amaterskoj radiogoniometriji od 7. do 12. rujna 1999. godine u Ludbregu. Na prvenstvu je sudjelovalo ukupno 339 sudionika iz 23 zemlje Europe, Afrike i Azije. Sudionici prvenstva su se složili da je to bilo najbolje organizirano prvenstvo dotad i da će novopostavljene standarde biti teško dostići. To ne čudi jer smo za potrebe 12. prvenstva I. regiona IARU-a razvili nekoliko vlastitih rješenja opreme za natjecanje u radiogoniometriji i software za obradu podataka – rekao je Roščić koji u ludbreškim radioamaterskim vodama uspješno “pliva” od davne 1972. godine.

Monografija u rukopisu

Na kraju kažimo i to da je Radioklub Ludbreg dugo vremena, kada je riječ o prostoru za rad, doslovno bio ni na nebu ni na zemlji.

– Godinama smo se morali seliti i za nas je ova suradnja sa Srednjom školom Ludbreg pravi blagoslov. Imamo krov nad glavom, idealne uvjete za rad i osjećamo se kao dio ove izvrsne odgojno-obrazovne ustanove. Predstoji nam i izborna skupština na kojoj ćemo definirati na koji način obilježiti 70. obljetnicu. U svakom slučaju, bit će skromno. Naime, monografija Kluba nam godinama stoji u pripremljenom rukopisu, a najmlađa radiostanica nabavljena je prije 15 godina. Nije nimalo lako “izgurati” godinu dana aktivnosti kad imate svega 7000 kuna dotacije za rad udruge i znate da moderna radiostanica stoji oko 4000 eura – zaključio je Željko Roščić. (jn)

U fokusu

Vrije u Ivancu: mještani Punikva peticijom protiv preseljenja štićenika Pahinskog u svoje naselje!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Članovi Vijeća Mjesnog odbora Punikve na čelu s predsjednikom Stjepanom Turčinom, kojima se pridružilo i dvoje građana, u Gradskoj vijećnici sastali su se s gradonačelnikom Miloradom Batinićem te ga obavijestili o namjeri da danas kreću s potpisivanjem peticije protiv preseljenja štićenika Centra za pružanje usluga u zajednici (bivšeg Odgojnog doma Pahinsko) u svoje naselje

Istaknuli su kako će protiv toga pokrenuti sve moguće pravne postupke te najavili okupljanja, prosvjede i druge metode građanskog neposluha.

S obzirom na ocjenu da je riječ o osobama s poremećajima u ponašanju, koje su u ustanovu radi kaznenih djela smještena temeljem pravomoćne sudske odluke, preseljenje takve populacije u svoje susjedstvo ocjenjuju apsolutno neprihvatljivim i sigurnosno rizičnim.

Gradonačelnik M. Batinić izvijestio ih je da je Grad Ivanec lani dobio obavijest o predstojećoj statusnoj transformaciji Odgojnog doma u Centar za pružanje usluga u zajednici, ali da nijednom riječi nije bio informiran o namjerama preseljenja štićenika u Punikve. 

Ministar bio u Pahinskom, ali…

Žalosno, ali Grad je iz medija doznao da je nedavno u obilasku Centra boravio resorni ministar Marin Piletić, koji se nije udostojio, kao što to nalaže najelementarnija pristojnost, javiti se u grad u koji dolazi te informirati domaćine o predmetnoj tematici. 

Nakon pogovora u javnosti i kad je postalo jasno da cijela ova situacija izmiče kontroli, ravnateljica Centra Stanislava Erdelja gradonačelniku Batiniću prvi put se najavila na razgovor tek  prije nekoliko dana i tada je Grad dobio prvu službenu informaciju o namjerama preseljenja štićenika u Punikve.

-Raditi na tako osjetljivoj stvari „ispod žita“, a ne o tome obavijestiti lokalnu zajednicu, duboko je pogrešno i neprofesionalno. Da su inicijative i razgovori o potencijalnim lokacijama za premještanje štićenika krenuli transparentno, ovakvih tenzija i reakcija sada ne bi bilo – ocijenio je Batinić.

Uljepšana priča?

I dok je ravnateljica S. Erdelja na sjednici Vijeća za prevenciju (o kojoj smo izvijestili) iznijela sa, svoga stajališta, pozitivne argumente koji idu u korist inicijativama preseljenja štićenika u Punikve, mještani smatraju da je riječ o uljepšanoj verziji priče pa su predočili drukčije informacije dobivene u razgovoru s ravnateljicom, s kojom su održali sastanak u prostorijama Centra.

-U razgovoru gđa Erdelja nam je rekla da ona nema potrebe nikog obavještavati o namjerama Centra. Također, rečeno nam je da će se u unajmljenu kuću u Punikvama, s uređena tri stana, useliti 15-ak štićenika u dobi od 14 do 21 godine te da je riječ o populaciji koja ne može ostati u blizini sigurne kuće,koja će se također otvoriti u krugu ustanove. Dakle, zbog stanara sigurne kuće štićenici tamo ne mogu ostati, ali kad je u pitanju sigurnost naše djece, onda to nije važno – izjavili su mještani.

Sigurnost djece i mještana

Kazali su da ne dolazi u obzir da oni i njihova djeca budu ti koji će se, u strahu za svoju sigurnost, u vlastitom naselju zatvarati u svoje kuće i dvorišta. 

Referirajući se na izjave ravnateljice o tome da je riječ o korektnim dečkima koji su prošli kroz tretman i ne čine nikakva kaznena djela, mještani su predočili i drugu stranu priče, a to su medijska izvješća o počinjenim kaznenim djelima štićenika Centra u susjednim mjestima (krađa vozila i sl.).

Nadalje, kao problem istaknuli su činjenicu da u neposrednom susjedstvu živi više male djece, da u Punikvama nema mjesta za društveni život (osim igrališta) pa se postavlja pitanje gdje bi štićenici provodili svoje slobodno vrijeme, a da se i ne govori o nezadovoljstvu najbližih susjeda koji su konsternirani činjenicom da im, praktički u dvorište, dolazi velika skupina štićenika Centra.

Zbor građana

Idući tjedan na ovu će temu biti održan Zbor građana Punikvi, na koji će biti pozvana i ravnateljica Erdelja. 

-S obzirom na posve netransparentan i neprimjeren način na koji je Centar za pružanje usluga u zajednici, kao državna ustanova, bez ikakvog znanja i konzultacije s lokalnom zajednicom nastojao realizirati ovu inicijativu te na činjenicu da su građani zabrinuti za sigurnost, mještanima Punikvi najavljujem punu osobnu podršku i podršku gradske uprave. Lokalna zajednica iz cijelog je ovog procesa u potpunosti bila isključena, što neodoljivo podsjeća na slične slučajeve gdje nas, s državne razine, također nitko ništa nije pitao – poručio je Batinić.

Najavio je dolazak na Zbor građana kao i svu logističku potporu građanima MO Punikve oko peticije i njena slanja na sve nadležne adrese, prvenstveno Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te Centru za pružanje usluga u zajednici Ivanec.

Nastavite čitati

U fokusu

Ne držite razmak s vozilom ispred sebe na cesti? Donosimo koliku bi kaznu mogli platiti

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U Zakonu o sigurnosti prometa na cestama navodi se razmak između vozila, odnosno navode se i kazne ako se ne pridržavate propisanoga, piše HAK Revija.

Staro je pravilo da biste od vozila ispred sebe morali voziti na udaljenosti od dvije sekunde. Koliko su dvije sekunde u metrima? To varira ovisno o brzini kojom vozite. Pri 80 km/h, na primjer, dvije sekunde bile bi 44 metra. U članku 109. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jasno se definiraju obveze vozača. Vozač je dužan držati potreban razmak kad se kreće iza drugog vozila, tako da ne ugrožava sigurnost prometa. Novčanom kaznom u iznosu od 60 eura kaznit će se za prekršaj vozač koji ne drži potreban razmak kad se kreće iza drugoga vozila.

Već sljedeći članak ide dalje. Kad se na javnoj cesti izvan naselja, koja ima samo po jednu prometnu traku namijenjenu za promet vozila u jednom smjeru, kreću jedno za drugim motorna vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3.500 kg ili čija je duljina veća od 7 m, vozači su dužni između svakog od tih vozila držati razmak od najmanje 100 m, piše HAK Revija.

Ova odredba ne odnosi se na dio ceste na kojem je pretjecanje zabranjeno. Također, ako se na cesti izvan naselja kreću u nizu dva ili više vozila koja prevoze opasne tvari, međusobni razmak između tih vozila ne smije biti manji od 200 metara. Kazna za nepridržavanje ovih odredbi je također 60 eura.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje