Povežite se s nama

Kultura

Katarina Arbanas: Ona je Rutvica i Hasanaginica, želi biti Lady Macbeth i zaljubljena je u Clinta Eastwooda

Objavljeno:

- dana

Sve što treba reći o Katarini Arbanas kao glumici, rekla je ona sama u ulozi Hasanaginice u izvedbi Gllugl teatra.

Iznimno krhka Osječanka u vrlo zahtjevnoj je verziji drame prema tekstu Milana Ogrizovića i u režiji Tamare Kučinović uvjerljivo odigrala svu silu emocija: ranjivost, snagu, tugu, nadu, čežnju, očaj, posrnuće, odlučnost… Petar Eldan je kao Hasanaga koji se umjesto riječi služi glazbom, onako fizički miran za klavirom, ostavio prostor silini emocija koje razdiru mladu ženu. I razotkrio je svu veličinu glumice Katarine Arbanas.
Ako zvuči kao da smo se zaljubili u glumicu Katarinu Arbanas, jesmo.

Sveta stvar

Katarina Arbanas je u sat vremena monologa pokazala koliko velika glumica može biti bez obzira na veličinu scene i teatra. Ona je danas, bez sumnje, ravnopravno u rangu s najvećim imenima suvremenoga hrvatskoga glumišta. Ali Katarina Arbanas nikad nije glumila na televiziji, pa je, kao i neka druga velika imena domaće kazališne scene, ostala nepoznata široj publici. No, s renesansom kazališta, kojoj svjedočimo, sve je više onih koji su upoznali nju, ali nažalost, ne i Hasanaginicu.

“Hasanaginica” nije nova predstava, premijera je bila prije nešto više od godinu dana, u prosincu 2016. godine. Međutim, ova predstava izvrsnoga, maloga i nezavisnoga Gllugl teatra – koji su osnovali otac Petar i sinovi Nikša i Filip Eldan – nije obišla velike scene, što je šteta za ljubitelje kazališta.


Iznimno krhka Osječanka u vrlo zahtjevnoj je verziji drame prema tekstu Milana Ogrizovića i u režiji Tamare Kučinović uvjerljivo odigrala svu silu emocija: ranjivost, snagu, tugu, nadu, čežnju, očaj, posrnuće, odlučnost…

– “Hasanaginica” je prekretnica u mom radu. Od prve izvedbe sam se počela osjećati zaista kao glumica, vjerovati u sebe kao glumicu. Po prirodi sam sramežljiva osoba. Kazalište smatram smislom života, suštinom i, ne znam drukčije reći a da ne zvuči pretenciozno, sve drugo je u mom životu tome podređeno. Kazalište je za mene sveta stvar i uvijek sam se osjećala poniznom pred tom umjetnosti. S Hasanaginicom sam počela osjećati hrabrost da mogu iznijeti veliku rolu, imati povjerenje u sebe da ću moći priču iznijeti do kraja, da mogu igrati protagonističke uloge – govori Katarina Arbanas, koja je sama napravila i dramaturgiju zahtjevne predstave.

Hasanaginicu je počela raditi četiri godine prije premijere i s vremenom se profilirala u predstavu koja se učestalo izvodi. – Predstavu sam radila kao završni rad iz govora na Akademiji. Bile su tu razne varijante, koje su proizlazile iz komunikacije Perine glazbe s mojim monologom. Odlučili smo to razvijati i nakon tri godine smo dobili varijantu u kojoj ja kao glumica i Pero za klavirom svatko sa svojim instrumentom možemo međusobno razgovarati. To pokazuje suštinu problema Age i njegove supruge, ali i muškaraca i žena općenito: često govore različitim jezicima i ne mogu se razumjeti.

Rutvica i Jaglenac

Tko je Katarinu Arbanas prvi put gledao u “Hasanginici”, teško će glumicu smjestiti u lutkarsku predstavu. A ona jako voli lutke, piše tekstove za lutkarske predstave i redovito igra u njima. Nije to slučajno – na osječkoj Umjetničkoj akademiji je uz glumu diplomirala i lutkarstvo. Ona nije jedna od onih koji nisu uspjeli upisati Akademiju u Zagrebu pa su pribjegli manjoj sredini s manjom konkurencijom. Katarina Arbanas nije ni željela studirati u Zagrebu. Zaljubila se u osječku Akademiju.

– Akademija se otvorila taman kad sam ja upisivala fakultet. Budući da sam oduvijek znala da je kazalište jedino čime se želim baviti, otišla sam na prijemni i nisam prošla. Međutim, srela sam profesore koji su počeli raditi ondje i to je za mene bilo to. Prepoznala sam njihov rad, prepoznali smo se. Bili su to sve realizirani umjetnici, ljudi koji su me toliko fascinirali svojim zanatom da sam htjela raditi tamo s njima. Nisam htjela drugdje. Na Akademiji sam počela otkrivati lutkarstvo, koje je jako široko područje i nipošto nije samo za djecu. U Glluglu se pokušavamo baviti lutkarstvom i za odrasle i za djecu.

Nemirna i radoznala kakva jest, Katarina je na drugoj godini prekinula studij i otišla u Italiju, gdje je radila u World centru Jerzy Grotowski, Međunarodnoj instituciji fizičkog teatra.

U Italiji je ostala dvije godine, vratila se na studij i na četvrtoj godini, 2013., u varaždinskom HNK-u odigrala svoju prvu predstavu – “Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica” prema priči Ivane Brlić-Mažuranić, u režiji Dubravka Torjanca.

S istim je redateljem surađivala na cijelome nizu lutkarskih predstava, a uvježbavaju i novu, “Jaje”. U međuvremenu je u Varaždinu radila na sedam predstava, lutkarskih i dramskih.

Ili, ili…

Katarina Arbanas je ovih dana još jednom pokazala da njezina izjava o glumi kao smislu života nije fraza. Iako nema stalni angažman, učinila je veliku stvar: – Ovih sam dana dala otkaz na mjesto asistenta na osječkoj Akademiji, gdje sam radila pet godina. Pedagoški rad zahtijeva veliki angažman i više nisam mogla “hendlati” svoj rad u kazalištu s poučavanjem. Došla sam do točke kad sam morala izabrati. Kad uđe u pedagogiju, čovjek sve manje počinje igrati u kazalištu, i toga sam se užasno bojala jer bez kazališta ne mogu živjeti. I tako sam dala otkaz. Jednog bih dana voljela biti u angažmanu, ali u ovom trenutku mi odgovara ova varijanta, koja otvara određenu slobodu – kaže Katarina i, na pitanje može li kazališni glumac danas živjeti od kazališta, bez razmišljanja kaže da može. – Ako se puno radi, vjerujem da se može živjeti od svakog posla.

Clint Eastwood

Ona ne dijeli ambiciju velikog broja glumica svoje generacije – raditi na televiziji, u sapunicama, niti je ikad bila na castingu. – Svaki posao je pošten posao, i to je krvavi, nemilosrdni rad, ali mene ta vrsta materijala ne uzbuđuje. Dok mogu i u prilici sam raditi stvari koje me ispunjavaju, nema razloga da činim drugačije. Trenutno su druge stvari prioritet u mom životu, što ne znači da se neće dogoditi: nikad ne reci nikad.

Za razliku od televizije, Katarina Arbanas jako voli film i najdraža glumica joj je Merill Streep, a oduvijek je zaljubljena u Clinta Eastwooda.
– Ne kao u glumca, nego redatelja i muškarca. Kao dijete sam bila zaljubljena u njega kao muškarca i još uvijek sam – ozbiljna je.

Budući da je Clint daleko, Katarina je u sretnoj vezi s dubrovačkim glumcem, ali trenutno žive u različitim gradovima. Zato je s njom, kako kaže, njezina životna suputnica, trogodišnja haskica Bela.

Bela

– Silno sam željela psa, ali mislila sam da bi bio jadan sa mnom zbog moje profesije. I onda se dogodilo. Udruga za zbrinjavanje napuštenih pasa iz Osijeka je tražila nekoga da poveze psa na udomljavanje u Varaždin, a ja sam tad imala veliki auto, pa sam pomislila – „Zašto ne?“ I dogodila se ljubav. Četiri sata od Osijeka do Varaždina su sasvim dovoljna za ljubav. Nakon sedam dana u Varaždinu je više nisu željeli, pa je opet trebala smještaj na nekoliko dana. Ušla je u moj stan i ostala. Nekoliko dana je postalo zauvijek. Kud god je mogu povesti, ide sa mnom. Čak je i glumila.

Katarina Arbanas je velika glumica bez obzira na veličinu scene i teatra

Katarini Arbanas ne idu brojke, međutim, trenutno se bavi njima jer se želi prijaviti u Hrvatsku zajednicu slobodnih umjetnika, za što, između ostaloga, treba nabrojati i naslove koje je igrala, ali ih još nije izbrojala.

Ipak, uspjela je na prste izbrojati da je u ovom trenutku na repertoaru šest predstava, a dvije sprema.

Iako vrlo krhka, sa svega 40 i kojim kilogramom, Katarina Arbanas u drami uglavnom utjelovljuje jake žene tragičnih sudbina.

– Volim igrati tragične, emotivne uloge i jednog bih dana voljela biti Fedra ili Lady Macbeth. Međutim, volim i komediju i baš radim na predstavi Mire Gavrana “Sve o ženama”, čija me premijera očekuje krajem mjeseca u zagrebačkom “Lisinskom”. Svaka od glumica ima pet uloga, jako je zanimljivo.

Tragedija ili komedija? Sve je teško i sve je lako, sve je to kreacija i sve je isto, samo su sredstva različita. U trenutku kad radim neku ulogu, ona mi je najdraža.

Kultura

Proslava 70. obljetnice muzeja Dvor Trakošćan uz otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: MKM/Dubravko Hrupa

U srijedu, 24. travnja, održano je službeno otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi?” koja predstavlja središnje događanje povodom 70. obljetnice postojanja muzeja Dvor Trakošćan.

Obilježavanju je prisustvovala i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, župan Anđelko Stričak, načelnik Općine Bednja Damir Poljak te brojni drugi uzvanici i građani.

– Dvorac Trakošćan je od samog početka prepoznat kao iznimno vrijedan spomenički kompleks kojeg je krasila vrsnoća samog graditeljskog sklopa, ali i jedinstvena povezanost s prirodom. To je ono što je Trakošćan učinilo tako atraktivnim, toliko posjećenim i tako posebnim među nizom dvoraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sam rad muzeja, ideja da se ovdje uspostavi muzejska zbirka, doprinijela je tome da se dvorac na najbolji mogući način cijelo vrijeme održavao i obnavljao. Vjerujemo da će, uz velike ambicije i planove sadašnje ravnateljice, u sljedećim godinama dvorac doživjeti značajna unapređenja, postati još atraktivniji i pristupačniji brojnim posjetiteljima – istaknula je ministrica Obuljen Koržinek.

Čestitke je uputio i župan Anđelko Stričak.

Ravnateljica Muzeja Goranka Horjan je istaknula da gotovo da nema turističke promidžbe Lijepe naše bez slike Trakošćana.

– Svaka obnova postava u Trakošćanu ima jednu zadanu komponentu, maksimalno uvažavati sačuvani interijer. Sadašnja muzeološka koncepcija prezentira život hrvatskog plemstva, odnosno nasljeđe obitelji Drašković, a jedan smo od rijetkih muzeja koji izlaže veliki postotak svog fundusa, gotovo 70 posto, dakle pristupačnost građe je na prvome mjestu – rekla je Goranka Horjan i dodala da muzej ima nekoliko zbirki koje sadrže vrhunska dostignuća umjetničkog obrta.

– Uvijek smo bili fokusirani na prezentaciju stalnog postava, međutim sve više se otvaramo i drugim događanjima i radionicama te cijela paleta aktivnosti svjedoči o 70-godišnjem radu Dvora Trakošćan – naglasila je ravnateljica.

Izložba „Tko tu koga ženi“ je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija i moći će se razgledati sve do 15. rujna.

Izložba prikazuje ugovorene brakove koji su sve do u 20. stoljeće bili sastavni dio socijalno-ekonomskih strategija plemićkih i velikaških obitelji i sredstvo stjecanja i potvrđivanja društvenog i materijalnog položaja te ostvarivanja političkih ciljeva. Autorica stručne koncepcije je kustosica Andreja Srednoselec, stručna suradnica Marina Bregovac Pisk, a likovni postav oblikovala je Ana Katurić.

Osim službenog otvorenja izložbe, za posjetitelje je priređen bogat glazbeni program, impresivan light show te se ukazala prilika za druženje s muzealcima, što je upotpunilo događanje. „Povezani kroz vrijeme”, kao slogan kojim Dvor Trakošćan želi obilježiti ovih 70 godina, ističe važnost kontinuirane povezanosti s prošlošću, oblikovanje sadašnjosti te zajedničko stvaranje budućnosti.

Nastavite čitati

Kultura

Glazbeni spektakl: koncert 170-ak mladih glazbenika iz Glazbene škole u Varaždinu i škole iz Barcelone

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Novi glazbeni spektakl priprema Glazbena škola u Varaždinu u suradnji s gostima iz Barcelone: u četvrtak, 2. svibnja, u 20 sati će ispred vile Bedeković u Varaždinu početi zajednički open-air koncert učenika ove  škole, učenika škole IEA Oriol Martorell iz Barcelone i zbora Via.

Čak 170-ak mladih, 100-tinjak u zboru i 70-ak u simfonijskom orkestru, nastupit će pod dirigentskom palicom profesorice Dade Ruža, a na programu će biti djela F. Schuberta, G. Verdija, O. Petersona, A. Kabilja, P. Casalsa. Ulaz na koncert je besplatan.

Najavljeno je to na konferenciji za novinare na kojoj su, uz ravnatelja Glazbene škole Davora Matačića i profesoricu te škole Dadu Ružu, prisustvovali i zamjenica župana Silvija Zagorec, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Varaždina Danijela Vusić, ravnatelj Koncertnog ureda Varaždin Raymond Rojnik, kao i Jerónimo Fuentes Candau, zamjenik veleposlanika Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj, ujedno i otpravnik kulturnih poslova pri Veleposlanstvu.

Suradnja sa školom iz Barcelone započela je putem Erasmus+ projekta u prosincu, kada su učenici varaždinske Glazbene škole gostovali u Barceloni, a open-air koncert će biti uzvratno gostovanje.

– Odlučili smo napraviti veći projekt s programom klasične glazbe. U prvom dijelu izvest ćemo 8. simfoniju, takozvanu „Nedovršenu“ Franza Schuberta koju mnogi možda pamte kao scensku glazbu iz crtića Štrumfovi. Slijedi dio u kojem će sudjelovati i mješoviti djevojački zbor, a počet ćemo s djelom katalonskog skladatelja Pavla Casalsa u mojoj obradi za gudački orkestar. Nakon toga ćemo izvesti nekoliko opernih djela iz Verdijevog opusa, iz Trubadura, Nabucca i Traviate. Predstavit će se solisti, sopranistica Ivona Borak i alt Eva Osonjački, perspektivne učenice naše škole koje su se istaknule visokim nagradama na brojnim natjecanjima, a uz njih i dvojica solista, naši bivši učenici, tenor Mislav Lucić i bariton Dorian Stipčić. U završnici ćemo iskoračiti u područje mjuzikla uz „Jaltu Jaltu“ Alfija Kabilja, izvest ćemo gospel kanadskog jazz skladatelja Oscara Petersona, a na samom kraju izvodimo „Barcelonu“, poznatu skladu Freddiea Mercuryja, koju je za tu prigodu obradio naš kolega, profesor Marko Prepelić – najavila je prof. Ruža.

Koncert u suradnji s gostima iz Barcelone nova je potvrda da je kvalitetan rad Glazbene škole u Varaždinu prepoznat i međunarodno, napomenula je zamjenica župana Silvija Zagorec. – Da s glazbenim školama i konzervatorijima u Europi odlično surađuju, govori najnoviji koncert, još jedan mali glazbeni spektakl u nizu. Čestitam im i na svim uspjesima, a posebno na tome što doprinose statusu UNESCO grada glazbe koji nosi Varaždin. Uvijek smo rado domaćini, a posebice kada gosti stvaraju s našim učenicima. Gosti tada postaju prijatelji za cijeli život. Sve građane pozivam na koncert u četvrtak, 2. svibnja, na slavlje glazbe, mladosti i darovitosti koje doslovno prelazi granice – istaknula je zamjenica župana Zagorec.

Građane je na koncert pozvala i Danijela Vusić, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Varaždina.

– Grad Varaždin svesrdno podržava Glazbenu školu u Varaždinu, koja ima veliki značaj, ne samo kao obrazovna ustanova, nego i kao institucija koja doprinosi kulturnoj i umjetničkoj suradnji, posebno s Koncertnim uredom Varaždin. Suradnja se nastavlja i na ovom međunarodnom projektu, koji je plod suradnje za koju se nadamo da će biti dugogodišnja – rekla je pročelnica Vusić. 

Već godinama imamo odličan odnos s Glazbenom školom u Varaždinu, istaknuo je pak zamjenik veleposlanika Jerónimo Fuentes Candau.

– Ključna je bila 2016. godina kada smo primili i prihvatili poziv da dođemo na Varaždinske barokne večer kao zemlja gost. Tada je počela ova lijepa priča, održani su koncerti u Varaždinu, ali su bili i naši gosti na poznatim božićnim koncertima u Zagrebu. Ovaj koncert je prekrasan rezultat ovoga svega, ali je zapravo plod direktne suradnje dvije obrazovne institucije, što je lijep primjer suradnje civilnoga društva – rekao je Jerónimo Fuentes Candau.

Koncertnom uredu Varaždin ovo će biti četvrti veliki, grandiozni koncert u suradnji s Glazbenom školom u Varaždinu. – Ovime smo za tisuću djece omogućili da nastupaju pred tisućama gledatelja, a to je jedna od najvećih motivacija za svako dijete koje se bavi glazbom – naveo je ravnatelj Raymond Rojnik.

Ravnatelj Glazbene škole u Varaždinu Davor Matačić je mladim umjetnicima i prijateljima iz Barcelone te učenicima svoje škole poželio puno snage za završne pripreme.

– Sada je pred njima uvježbavanje zadnjih detalja za interpretaciju vrlo zahtjevnog programa koji je postavila kolegica Dada Ruža – zaključio je Matačić.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje