Povežite se s nama

Život i društvo

Varaždinski muzealci i ustaše 1945. odbili u Starom gradu udomiti 50-ak zarobljenih savezničkih avijatičara

Za pripremu i opremanje članka korišteni su primarni izvori javno dostupni u slijedećim ustanovama: National Archives Washington, Bundesarchiv Freiburg, ICRC archives Geneva i Hrvatski državni arhiv.

Objavljeno:

- dana

Nakon desetljeća nebrojenih ideološki obojenih ekraniziranih partizanskih epopeja, izgleda da ni aktualno razdoblje romantiziranog četništva i ustaštva mnogima nije po volji. Bune se povjesničari, predstavnici različitih udruga ali i poznata novinarska pera. Tako je 10. siječnja 2024. u Expressu objavljen ovelik članak Alena Galovića pod naslovom “Film o ustaškoj operaciji Halijard još je gori agitprop od četničke verzije“.

U njemu autor (manje) problematizira film Radoša Bajića “Heroji Halijarda” koji je lani imao premijeru, te njegov godinu dana ranije snimljen pandan Nikole Kneza “Zrakoplovci i barunica”. Potonji se bavi pričom o barunici Veri Nikolić Podrinskoj na čijem su velikom imanju, od kraja 1944. godine pa do ulaska partizana u Zagreb u svibnju 1945., boravili zarobljeni saveznički zrakoplovci.

Galović točno piše da su tu bili smješteni američki i engleski avijatičari, ali propušta navesti kako je među njima bilo i Titovih, partizanskih letača. Štoviše, između ostalog je počastio čitatelje brojnim citatima, pa tako i onima iz knjiga povjesničara Bogdana Krizmana:

– O osnivanju tog logora na imanju barunice Nikolić, o odluci da se američki i engleski piloti više ne predaju Nijemcima, pa čak i o Pavelićevu ugodnom ćaskanju sa savezničkim zrakoplovcima, opširno je u svojim djelima pisao povjesničar Bogdan Krizman (Varaždin, 1913. – Zagreb, 1994.), a sva su objavljena u doba SFRJ, dakle nema govora o tezi da su komunističke vlasti tvrdile kako su ti ljudi pobijeni (riječ je o knjigama “Ante Pavelić i ustaše”, Globus, Zagreb, 1978., “Ustaše i Treći Reich”, Globus, Zagreb, 1983. i “Pavelić u bjekstvu”, Globus, Zagreb, 1986.) – piše Galović koji je u zabludi kada čitatelje uvjerava da komunističke vlasti poslije rata nisu tvrdile da su pripadnici Pavelićevih vojnih postrojbi ubijale zarobljene savezničke avijatičare.

Zdenko Hellenbach u odori časnika mornarice Kraljevine Jugoslavije

Letači i obmanjivači

Naime, čak i njihov neprikosnoven šef Josip Broz Tito je, primjerice, 5. srpnja 1961. u svome govoru u Krčagovu kraj Užica, a povodom 20-godišnjice “ustanka naroda Jugoslavije”, izjavio: “(…) Zar se mogu 150.000 ustaša poginulih u borbi protiv naše narodnooslobodilačke vojske, koja je u Drugom svjetskom ratu bila saveznik Amerikanaca, izjednačivati sada s palim američkim vojnicima, s onim avijatičarima, na primjer, koje su ustaše hvatale i ubijale kada su bili prisiljeni da se spuste na teritorij koji su ustaše kontrolirale?” (Borba, zagrebačko izdanje od 5.7.1961., br. 167., str. 4.).

No, s obzirom na to da ni Krizman ni brojni drugi autori nikada nisu ozbiljnije progovorili o tome tko je najzaslužniji da su zarobljeni saveznički avijatičari u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj imali iznimno dobar tretman, prepisivači su širu javnost uskratili za obilje zanimljivih podataka. Među njima su i oni koji govore o tome kako je poglavnik Ante Pavelić zabranio smještanje savezničkih avijatičara u Zagrebu, te da su oni zapravo trebali biti zbrinuti u logorima u Karlovcu ili Varaždinu!

Prkosili Wehrmachtu

To je poslijeratnim Titovim isljednicima otkrio Zdenko Hellenbach, jedan od posljednjih muških članova obitelji Hellenbach von Paczolay, kapetan duge plovidbe austro-ugarske ratne mornarice i prijeratne Jugoslavije. Njegova sestra Helena tijekom Drugog svjetskog rata bila je partizanska liječnica u Sanitetskom odjeljenju Kalničkog područja, te su nove vlasti Zdenka poštedjele duže robije robije (iz zarobljeničkog logora u Bjelovaru pušten je siječnja 1946.) ili pak streljačkog stroja, a obitelji nije oduzet dvorac koji je turistička atrakcija Marije Bistrice.
Zdenko je kapitulaciju Kraljevine Jugoslavije nakon kratkotrajnog travanjskog rata 1941. godine dočekao na minonoscu “Galeb” u Boki Kotorskoj. Prilikom povratka u Zagreb prijavio se u novoosnovano Zapovjedništvo mornarice NDH, ali mu prvo dodijeljuju posao u Ministarstvu oružanih snaga (MINORS).

Kod barunice Nikolić zarobljenici su imali potpunu slobodu, pili čaj, kartali, odlazili na rendes sa zaljubljivim Zagrepčankama…

– U vojnom odsjeku Maršalata nisam obavljao nikakvu dužnost osim povremenih prijevoda. Kasnije sam raspoređen u vanjski odsjek izvještajnog odjela MINORS-a gdje radim za vezu s hrvatskim izaslanicima. Potom mi je dodijeljena zadaća da se bavim pitanjem ratnih zarobljenika. Nakon dugih muka uspijevam s osnivanjem Ureda za ratne zarobljenike i na tom poslu ostajem do kraja rata – izjavio je Hellenbach koji se pitanjem sudbine ratnih zarobljenika intenzivno počeo baviti ujesen 1943. godine.

I to u bliskoj suradnji s Juliusom Schmidlinom, istoimenim sinom švicarskog konzula i poduzetnika u Zagrebu. Riječ je o izaslaniku Međunarodnoga crvenog križa u NDH, tvorcu vrijedna fotografskog izvješća o logorima u Jasenovcu i Staroj Gradišci, odnosno o čovjeku koji je uspješno reorganizirao Hrvatski Crveni križ u ratnim uvjetima.

– U rujnu 1943. održana je konferencija o postupanju sa zarobljenicima, na kojoj sudjeluju predstavnici Ministarstva vanjskih poslova, MINORS-a, Hrvatskog Crvenog križa i međunarodni izaslanik (Schmidlin). Jednoglasno je donesen zaključak kako se s njima ima postupiti sukladno odredbama Ženevske konvencije. Odnosno, da NDH sama drži zarobljenike, a ne da se oni predaju većoj sili, u ovom slučaju njemačkim oružanim snagama. Ujedno je predloženo da se uspostavi ured za ratne zarobljenike i prvi tabor za njihov smještaj. Ovaj zaključak poslan je ustrojbenom odjelu Glavnog stožera OS NDH, ali nije polučio nikakav rezultat – ukazuje Hellenbach koji je naknadno doznao da je GS zatražio stanovište vrhuške njemačkih OS.
Odgovoreno je uz prigovor da se njemačke OS na administrativnom području NDH smatraju eksteritorijalnima.

”Špecijalna” misija

– Stoga su smatrali kako su saveznički zarobljenici njihova briga. Zarobljenici hrvatskih postrojbi pritom uopće nisu spomenuti. U proljeće 1944. godine posjetio me Schmidlin tražeći da se predmet žurno riješi uz napomenu kako se centrala MCK u Švicarskoj čudi da ne ispunjavamo obveze preuzete pristupanjem NDH Ženevskim konvencijama. Osobno sam pokušao Ministarstvo vanjskih poslova i HCK potaknuti da zatraže i donesu odluke za konačno rješenje problema. Pomoć je pismeno zatražena i od ustrojbenog odjela, ali se sve pokrenulo tek kada se Schmidlin izravno pismom obratio ministru OS Vokiću (Ante, ustaški krilnik) – ističe Hellenbach kojem je Vokić naložio da sastavi zapovijed o uspostavi Ureda za ratne zarobljenike u sklopu MINORS-a i ustroji prvi tabor za njihov smještaj pod ingerencijom prvog zbornog područja OS NDH.

Tabor je trebao biti smješten u školi na zagrebačkom Pantovčaku, ali je padom ministra Vokića (puč Lorković-Vokić) već skoro potpuno uređen prostor zauzet od ustaške obrane i svi pokušaji da se to osujeti – propali su.

– Potom upućujem predstavku županstvu pri poglavniku, ali je on odlučio da tabor ne smije biti na području grada Zagreba. Preko zapovjednika prvog zbornog područja tražio sam mogućnost smještaja tabora u Karlovcu i Varaždinu. Čak sam radi toga i osobno otišao u Varaždin. Ali do uspostave nije došlo jer je mjesni zapovjednik u Karlovcu to odbio – ističe Hellelnbach koji je tada obavljao zadaće u činu kapetana bojnog broda.

Imao je puno razumijevanja za savezničke avijatičare koji su mjesecima boravili u barakama u Maksimiru. To ne čudi jer je i sam bio pilot hidroaviona u Kraljevini Jugoslaviji, ali je tu karijeru morao prekinuti 1923. godine radi zdravstvenih problema nakon pada s mornaričkim zrakoplovom kojeg je pritom potpuno uništio kod Tivta.

Domobran čuva ruševinu dvotrupca jer mještani su uvijek bili u potrazi za besplatnim aluminijem

– Nakon što ni pražnjenje Gradskog muzeja u Varaždinu, kao najpodesnijeg prostora u gradu za smještaj savezničkih avijatičara u gradu nije odobreno ni od strane glavara ustaškog stožera, inicijativom Zapovjedništva zrakoplovstva stvoren je privremeni logor na Prekrižju u Zagrebu (u barakama ispod Gornjeg Prekrižja na imanju barunice Vere Nikolić op.a.) Bilo je to početkom travnja 1945. godine, a ratnim zarobljenicima smatrani su svi pripadnici stranih oružanih snaga koji su s nama bili u ratnom odnosu – ukazuje Hellenbach.

Pokušao je sazvati i konferenciju na kojoj bi se napokon riješilo pitanje zarobljenih partizana. Međutim, odgovoreno mu je kako se oni ne smatraju ratnim zarobljenicima te da se moraju predati u logore Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost (RAVSIGUR). Isljednicima je tijekom istražnog postupka ujedno jasno dao do znanja kako je osim zarobljenim avijatičarima pomagao i Židovima, te da mu je sestra od 1943. godine partizanka…

– Postupak sa savezničkim zarobljenicima bio je u svakom pogledu ispravan. Bilo ih je svega 51 i mislim da su trojica iskorišteni za neku “špecijalnu” misiju. Koliko mi je poznato riječ je o uspostavi kontakta s engleskim trupama u Italiji kamo su preletjeli avionima NDH. O ovom (istinitom, op.a.) događaju ne znam nikakve detalje, ali vjerojatno ih može dati zrakoplovni pukovnik Kulčar (Eugen) iz zapovjedništva zrakoplovstva. Preostali zarobljenici predani su (početkom svibnja 1945.) partizanskoj Komandi mjesta Zagreb – zaključio je Zdenko Hellenbah.

”Myth and Reality”

Dodajmo i to da je (po uvodno spomenutom Galoviću – “kontroverzni”) pokojni američki povjesničar Charles Michael McAdams vrlo zadužio hrvatski narod svojim knjigama “Allied Prisoners of War in Croatia 1941-1945” (Arcadia, CA, 1980) i “Croatia: Myth and Reality” (Arcadia, CA, 1992), u kojoj se nalazi poglavlje pod naslovom: “Mit: Hrvati su na smrt osudili desetke američkih pilota.” U ovim svojim knjigama, kao i u drugim radovima o hrvatskoj problematici, McAdams je svjedočanstvima pred svjetsku javnost iznio povijesne činjenice u svezi sa savezničkim ratnim zarobljenicima za vrijeme NDH. Rezultate njegovih istraživanja iznimno je cijenio antifašist i Titov general dr. Franjo Tuđman, te ga je kao prvi hrvatski predsjednik 1995. godine odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.

Ray Appleman i Charles Turrisi zadovoljno poziraju nakon što su preživjeli prisilno spuštanje svoje leteće tvrđave kod šume Cepidlak (okolica Bjelovara)
Pripadnici PTS-a u travnju 1944. morali su predati Nijemcima šestoricu uhićenih članova posade savezničkog bombardera koji je pao kod Zlatara
Američki zrakoplovac Gene Keck zarobljen je nakon misije 22. ožujka 1945. godine, do svoje smrti u superlativima je spominjao barunicu Nikolić i odnos OS NDH prema savezničkim avijatičarima
Među ciljevima koje je bombardirala posada s fotografije navedena je i Jugoslavija
Pukovnik Ćiril Ćudina dugogodišnji šef Zagrebačkog zbora bio je jedan od onih koji su priskakali u pomoć zarobljenicima
Članska iskaznica i fotografija koje su pronađene kod dvojice zarobljenih zrakoplovaca
Julius Schmidlin (s oznakom Crvenog križa na rukavu) 1944. godine tijekom obilaska Stare Gradiške

Život i društvo

Grad Lepoglava dodijelio ugovore udrugama civilnog društva vrijedne 55.000 eura

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U čitaonici Gradske knjižnice Ivana Belostenca u Lepoglavi, gradonačelnik Grada Lepoglave Marijan Škvarić potpisao je 6. svibnja ugovore s udrugama civilnog društva koje su na temelju natječaja ostvarile financijsku potporu Grada za svoje projekte i programe u 2024. godini.

Grad Lepoglava za udruge izdvaja više sredstava nego neka veći gradovi pa je tako ove godine za udruge civilnog društva u proračunu predviđeno 55.000 eura.

Gradonačelnik Marijan Škvarić rekao je kako su udruge civilnog društva jako bitan segment razvoja grada, a to potvrđuje i činjenica da se na natječaj svake godine javi velik broj udruga.

– Ove godine potpisani je Ugovor s 34 udruga koje su dobile sredstva u iznosima od 200 do 5100 eura. Ono što je specifičnost Grada Lepoglave je da se na natječaj ne javljaju samo udruge s područja grada Lepoglave, već i iz Varaždina i Ivanca. Tako nam se ove godine prijavilo pet udruga s područja grada Ivanca koje su dobile sredstva. Uvjeti za prijavu su da su članovi udruga s područja grada Lepoglave i da se većina projekata i programa odvija na području grada Lepoglave – istaknuo je Škvarić.

Gradonačelnik vjeruje kako će te 34 udruge koje će dobiti sredstva i koja će im biti uplaćena kroz dva tjedna, svojim aktivnostima i sadržajima, ne samo obogatiti cjelokupni sadržaj grada, nego i njihove interese koje su programima definirali.

Treba napomenuti kako Grad Lepoglava osim za udruge civilnog društva, izdvaja sredstva i za sportske udruge u iznosu od 250.000 eura te za vatrogastvo 120.000 eura. Naglasilo se je i nastojanje za osiguravanje prostora za rad udruga, što bi se riješilo dobivanjem nekoliko zgrada koje su u državnom vlasništvu.

Na dodijeli ugovora prisutan je bio i predsjednik Gradskog vijeća Grada Lepoglave Robert Dukarić koji je naglasio kako se u odabiru gledalo da sve udruge dobiju dio sredstava.

– Grad Lepoglava je i dalje vodeći što se tiče udruga i donacije sredstava, ali ćemo iduće godine pokušati podići kriterij kako bi bili i zadovoljniji. Nadam se da ćete dobivena sredstva iskoristiti i najbolje prezentirati vaše udruge na najbolji mogući način – rekao je Dukarić.

Predsjednik udruge HVIDRA Ivanec Vjekoslav Špac kazao je kako su na natječaj prijavili memorijalni turnir koji već godinama traje u Žarovnici i Jerovcu te je zahvalio gradonačelniku na dugogodišnjoj suradnji, jer osim na ovome s Gradom Lepoglavom surađuju i na otvaranju Muzeja Domovinskog rata u Ivancu.

Gradu Lepoglavi i gradonačelniku Marijanu Škvariću zahvalila se na odobrenim sredstvima i predsjednica Udruge umirovljenika Lepoglava Marija Varović koja je istaknula kako će im ova sredstva omogućiti održavanje radionica u školi, ali i zajedničkom druženju mladih i starih kao i na samom radu udruge.

Nastavite čitati

Život i društvo

Varaždinci danas sve do podneva u centru grada mogu doznati sve o reanimaciji

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, obilježava se 08. svibnja u čast Henryju Dunantu, utemeljitelju Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, a proslavom ovoga dana u Republici Hrvatskoj započinje i obilježavanje Tjedna Crvenog križa  8.-15. svibnja.

 Društvo Crvenog križa Varaždinske županije tim povodom organizira niz aktivnosti. Jedno od događanja bit će prezentacija pružanja Prve pomoći unesrećenim osobama, odnosno upoznavanje sa pravilnim postupkom reanimacije. Tom prigodom, građani će se moći upoznati sa aktivnostima, radom i djelovanjem Crvenog križa.

Prisutnima će biti dostupno besplatno mjerenje vrijednosti šećera u krvi i krvnog tlaka.

 Svrha obilježavanja Tjedna Crvenog križa je promicanje djelatnosti Crvenog križa i na taj način približavanje svih oblika pomoći našim korisnicima i osobama u potrebi te ovim putem svim djelatnicima, volonterima, članovima, korisnicima, simpatizerima i prijateljima Crvenog križa čestitamo Svjetski dan crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

 Pozivamo sve građane da dođu 08.05.2024.godine na Franjevački trg, ispred Grgura Ninskog u vremenu od 9,00 do 12,00 sati, na druženje uz kavu i sokove.

Očuvajmo humanost, spoznajmo važnost solidarnosti i zamislimo koliko bi svijet bio bolji kada bi svatko od nas dao svoj doprinos.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje