Zanimljiv hobi dr. Mikulana je proučavanje povijesti, osobito raznih vojnih odora, znakovlja i drugih kolekcionarskih predmeta. Autor je i koautor nekoliko knjiga o toj tematici.
– Počeo sam proučavati vojne odore i znakovlje nakon što me je još u djetinjstvu zaintrigirala jedna stara fotografija majčina ujaka, za kojeg su mi rekli da je bio domobran.
Naslovna fotografija s kojom je sve počelo: ujak Mikulanove majke, domobran Miroslav, 1945. godine nosi njemačku surku s oznakom Hrvatskih oružanih snaga iznad desnog džepa
Primijetio sam da nema uniformu kakva je prikazana na vojnim filmovima koje sam gledao u mladosti. Tek nakon 1990. godine, poslije izbora, postali su mi dostupni materijali Nacionalne i sveučilišne knjižnice u kojima sam mogao naći ono što me zanimalo. Tražio sam sve čega je bilo o domobranstvu, primjerice časopis „Hrvatski domobran“. Pregledao sam i razne zakonske propise, pravilnike i slično, i na kraju utvrdio da je ujak nosio posljednju varijantu domobranske odore, iz 1945. godine, a to je zapravo bila njemačka odora s hrvatskom oznakom iznad desnog džepa i trolistom na ovratniku. Shvatio sam da se radi o nadasve zanimljivom i nedovoljno istraženom području – kaže Mikulan.
Što se tiče planova za budućnost, planira napisati drugi dio o hrvatskim oružanim snagama, u kojem bi govorio o civilnom sektoru – redarstvu, rizničkoj i uzničkoj straži, vatrogascima, ustaškom pokretu, Ustaškoj mladeži i Folksdojčerima
Nakon te epizode počeo je istraživati i odore iz doba Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i Nezavisne Države Hrvatske te partizana, Hrvatske vojske, policije i drugih uniformiranih službi… a zatim je krenuo sa slaganjem bilješki koje su kasnije usustavljene u knjige.
– Najprije je u Engleskoj izašla knjiga „Sile Osovine u Jugoslaviji 1941. – 1945.“ Prijedlog je bio da se napravi i knjiga o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, međutim, Englezi su konstatirali da im je to preuska tema, vjerojatno zato što nisu znali da je zaista postojalo mnogo uniformiranih formacija unutar te države, koje su imale hrpu oznaka, znački, medalja i slično. Nekoliko godina kasnije, s kolegom Pogačićem izdao sam knjigu „Hrvatske oružane snage 1941. – 1945.“ U tu knjigu smo uključili sve što smo pronašli o oružanim postrojbama Nezavisne Države Hrvatske. U planu je bio i drugi svezak, koji bi obuhvatio civilne formacije, no do toga nije nikada došlo – govori dr. Mikulan.
Kad su 1990. godine snage Ministarstva unutarnjih poslova promijenile naziv iz „milicija“ u „policija“, zapitao se kad je policija nastala u Hrvatskoj. S obzirom na činjenicu da mu nitko nije znao odgovoriti, dok u enciklopedijama i drugim izvorima nije uspio pronaći odgovor, krenuo je u vlastita, dublja istraživanja. Rezultat tih istraživanja bila je knjiga „Povijest hrvatske policije“, koja je izašla prije 15 godina. U njoj se opisuju povijest, porijeklo i nastanak hrvatskih policijskih postrojbi „od stoljeća sedmog“ do 1941. godine. Za tu je temu također planiran nastavak, međutim, i taj se plan izjalovio.
– Kad sam istraživao povijest policije, mislio sam da ću naletjeti na neki dekret kojim je ustoličena postrojba, no tek nakon udubljivanja u materijal shvatio sam da je zapravo nastajala stoljećima te da takav datum ne postoji. Legenda kaže, to čak nisu ni povijesni izvori, da je u prvih nekoliko stoljeća nakon dolaska Hrvata svako hrvatsko selo imalo svog satnika. Ako on nije mogao riješiti problem, pokušali bi ga riješiti kod župana, a najviši organ bio je knez.
Uslijedile su dvije knjige o znakovlju, odorama i ustroju raznih postrojbi, najprije u Hrvatskoj i Sloveniji u Domovinskom ratu, te, u nastavku, u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i u Makedoniji. Te su dvije knjige kasnije prevedene na češki i talijanski jezik. Kolega Pogačić i ja smo odlučili prevesti „Hrvatske oružane snage 1941. – 1945.“ na engleski jezik, pa je prije 10 godina izašlo i englesko izdanje. Ubrzo nakon toga počeo sam sistematizirati sve što sam dotad skupio o partizanima, pa sam s kolegom Emilom Smutnim, koji radi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, izdao knjigu „Partizanska vojska i Jugoslavenska armija 1941. – 1953.“ Fokus knjige je na hrvatskim partizanima, ali pokrili smo i sve ostale republike bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Za tu knjigu planiramo još dva nastavka. Prvi bi pokrio razdoblje do 1991. godine, a drugi bi se fokusirao na civilni sektor – govori Mikulan.
Kaže da nijedna knjiga nije politički intonirana, niti pak propagira bilo koju ideologiju. Spomenute knjige koje se bave vojnim postrojbama najprije donose pregled osnovnog ustroja jedinica, a zatim detaljno opisuju odore i znakovlje:
– Ne vidim potrebu da se bavim političkom pozadinom povijesnih postrojbi. Ima dovoljno povjesničara koji su stručniji od mene i koji se time bave već godinama.
Na pitanje kako objašnjava ponekad kontradiktorne stavove koje zauzimaju povjesničari, Mikulan spremno odgovara da se vjerojatno radi o usklađivanju stavova s političkim uvjerenjima pojedinaca: povjesničari koji politički naginju na lijevu stranu spektra pokušat će opravdati Tita ili Bleiburg, dok će oni drugi naći koju riječ opravdanja za Jasenovac.
– Kad sam istraživao povijest policije, mislio sam da ću naletjeti na neki dekret kojim je ustoličena postrojba, no tek nakon udubljivanja u materijal shvatio sam da je zapravo nastajala stoljećima te da takav datum ne postoji
– U Hrvatskoj danas često dolazi do trivijalizacije povijesti i koječega drugoga. Često se mišljenja skupe u dva suprotna tabora, pri čemu samo rijetki svoje mišljenje temelje na činjenicama. Živimo u takvom vremenu, skloni smo se oslanjati na vlastito mišljenje, bez provjere. Dokaz tomu su komentari ispod bilo kojeg članka koji se pojavi na internetu. Internet nam je omogućio da napišemo što nam god padne na pamet. Nekad to nije bilo moguće, ako ste htjeli da se vaše mišljenje čuje u javnosti, trebali ste nešto napisati u novinama, a to je zahtijevalo prolaženje određene uredničke procedure. Još uvijek nisam sto posto siguran da je dostupnost medija svakomu dobra stvar.
– U istraživanjima smo često imali probleme sa svjedocima, jer su drugi materijali umnogome nedostupni. Naime, radilo se o veteranima koji su već bili u godinama i koji su nam znali davati potpuno kontradiktorne podatke. Zato smo se morali fokusirati isključivo na fotografije, pravilnike i slično. Jako su nam pomogli kolekcionari koji su u Sloveniji, Srbiji i Hrvatskoj tijekom godina stvorili opsežne zbirke odora, znakovlja i medalja. Lakše nam je bilo s onima iz socijalističkog razdoblja. Što se tiče Nezavisne Države Hrvatske, tržištem kola zaista puno krivotvorina iz tog vremena. Krivotvore se i platno i metal i drugi materijali. Na nekom sam forumu jednom ugledao fotografiju koju je stavio hrvatski iseljenik iz Australije, želeći se pohvaliti da je nabavio originalnu odoru željezničke ustaške vojnice. Ispalo je da ga je netko dobro prevario prodavši mu odoru željezničara iz Jugoslavije. Kad su mu drugi kolekcionari napisali da je to lažnjak, on se uvrijedio i nije više s njima želio ostati u kontaktu. U Jadran filmu su za potrebe snimanja filmova imali određeni broj originalnih odora, ali su šivali i nove, pa i to otežava utvrđivanje autentičnosti.
Mikulan dodaje da su se čak i iz Domovinskog rata pojavile brojne krivotvorine. Jedini način da skupljate nešto iz tog razdoblja i da budete sigurni da se radi o originalu, kaže, jest da pitate nekog veterana može li vam pokloniti predmet koji vas zanima.
Što se tiče planova za budućnost, planira napisati drugi dio o hrvatskim oružanim snagama, u kojem bi govorio o civilnom sektoru – redarstvu, rizničkoj i uzničkoj straži, vatrogascima, ustaškom pokretu, Ustaškoj mladeži i Folksdojčerima. Smatra da bi bilo dobro da prvi dio doživi reizdanje. Osim toga, volio bi pisati i o Domovinskom ratu i suvremenoj Hrvatskoj, što je okarakterizirao iznimno opsežnim područjem koje zahtijeva mnogo rada. No, tu planovi ne staju. Želi pisati i o odorama Kraljevine Jugoslavije, u kojoj su Hrvati odsluživali vojni rok, kao i o Austro-Ugarskoj, kojoj bi također bila posvećena cijela knjiga.
– Otkrio sam da riječ bojnik nije stari hrvatski naziv. Taj se čin nije upotrebljavao prije 1941. godine. Pregledavajući stare hrvatske rječnike i stare spise na hrvatskom jeziku, našao sam da je prvi naziv za zapovjednika postrojbe od približno tisuću ljudi bio – četnik.
Što se tiče staroga hrvatskog nazivlja činova, Mikulan je otkrio jednu zanimljivost:
– Otkrio sam da riječ bojnik nije stari hrvatski naziv. Taj se čin nije upotrebljavao prije 1941. godine. Pregledavajući stare hrvatske rječnike i stare spise na hrvatskom jeziku, našao sam da je prvi naziv za zapovjednika postrojbe od približno tisuću ljudi bio – četnik. Takva se postrojba zvala četa, pa je to logično. Kad je stvorena Austro-Ugarska, taj se naziv iz nepoznatog razloga promijenio u „tisućnik“.
Mikulan je autor romana i dviju knjiga iz područja teorije književnosti. S obzirom na intrigantnost tematike o kojoj piše, nadamo se da će i dalje biti toliko plodan autor.
KUU Zvon župne zajednice Mala Subotica će ove subote, 4. travnja, gostovati u HRT-ovoj emisiji “Dobro jutro, Hrvatska”.
Tridesetak Zvonovaca će prezentirati župu i Općinu Mala Subotica kroz međimursku popevku, ples, nošnju, rukotvorine i naravno gastronomiju.
Nastup uživo se očekuje oko 10:20 sati, stoga budite pokraj malih ekrana i podržite naše čuvare kulturne tradicije.
U Srednjoj školi Čakovec 2. svibnja priređena je svečanost povodom otvorenja nove školske zgrade, za koju je kamen-temeljac položen u lipnju 2020. godine te je prizemlje stavljeno u funkciju 2022.
Cijela školska zgrada u međuvremenu je dovršena i opremljena na radost učenika i nastavnika, a kako je istaknula ravnateljica Srednje škole Čakovec Gordana Ramušćak, u dugoročnom planu je izgradnja sportske dvorane: „Ukupna vrijednost škole i dvorane dosegnut će 7,2 milijuna eura, a u realizaciju prve i druge faze uložena su 3,2 milijuna eura. Zgrada je u cijelosti financirana putem donacija“. Posebno je među uzvanicima pozdravila glavnog donatora Friedhelma Loha. Ravnateljica je također istaknula da je ovo dan u kojem se slavi ostvarenje sna – dosezanje suvremenih uvjeta za inovativno obrazovanje.
Nova školska zgrada stajala je 7 milijuna eura, a glavninu novca dali su donatori. Jedan od najvećih je Friedholm Loh, koji je rekao da nije dvojio kad mu je Bratoljub Horvat predstavio svoju viziju o osnivanju i građenju kršćanske škole. Misija njihove zaklade je poticati obrazovanje i pripremati mlade za život te mu je iznimna čast što je dio ovog čakovečkog projekta. Rekao je da moramo zahvaliti Bogu na velikom daru te da je nova škola zapravo dar od Boga. Posebno je i on, ali i ostali govornici istaknuo ulogu Bratoljuba Horvata, bez čije upornosti i truda Srednja škola Čakovec ne bi postojala.
U ovoj Školi, uz program opće gimnazije, učenice i učenici obrazuju se za medicinska zanimanja i to medicinske sestre i tehničare opće njege, fizioterapeute te njegovatelje, a od jeseni se uvodi novi program – smjer farmaceutski tehničar odnosno tehničarka.
Župan Matija Posavec pozdravio je u ime Međimurske županije brojne uzvanike te čestitao domaćinima na uspjehu: „Vi ste u svoju viziju vjerovali i upornošću dosegnuli cilj. Raduje nas uvođenje novog smjera u Srednjoj školi Čakovec i s ponosom ćemo pratiti vaše snove. Naša svijest o važnosti obrazovanja pokazuje da je upravo to područje broj jedan na ljestvici prioriteta Međimurske županije jer smatramo da je svaka regija onoliko uspješna i prosperitetna koliko ulaže u svoje mlade i u obrazovanje. Zato smo kandidirali 17 projekata uređenja škola u vlasništvu Županije te čekamo suglasnosti resornog Ministarstva kako bismo u sve naše obrazovne ustanove uveli jednosmjensku nastavu.“ Župan je odao su povijesni junaci Međimurja, uz koje vezujemo Dane Županije, bili vrhunski intelektualci svoga doba te su upravo zahvaljujući svom obrazovanju razvili svijest i odigrali ključne uloge u najvažnijim trenucima europske povijest.
Uzvanicima se obratio predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković također čestitavši rukovodstvu Škole na velikom dosegu: „Srednja škola Čakovec jedna je od ustanova koje nadopunjavaju i obogaćuju hrvatski obrazovni sustav, stoga zahvaljujem gospodinu Lohu i njegovoj Zakladi na velikoj investiciji u ovu školu, što je čin koji zaslužuje veliko poštovanje.“ Premijer je dodao da je novi Centar kompetentnosti u strojarstvu, formiran pri Tehničkoj školi Čakovec u suradnji s Međimurskom županijom, još jedan sjajan primjer kako se obrazovanje podiže na sasvim novu razinu.
Ministar znanosti i obrazovanja u tehničkoj Vladi RH Radovan Fuchs prisjetio se vremena kada je Srednja škola Čakovec integrirana u obrazovni sustav Republike Hrvatske, a svojim razvojem se dokazala kao vrijedan dio toga sustava.
Domaćinima je čestitala i gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini naglasivši da je Čakovec posvećen djeci i mladima, stoga je važno da imaju veliki izbor kada je riječ o odluci gdje će nastaviti srednjoškolsko obrazovanje. Zastupnica u Europskom parlamentu Sunčana Glavak zahvalila je svima koji su Srednju školu Čakovec pratili na njezinu posebnom putovanju.
Donator Freidhelm Loh istaknuo je da ga raduje sretna škola te nastavnicima i učenicima poručio da su oni istinska vrijednost ustanove.
U sklopu svečanosti održan je i prigodni program u kojem su nastupile profesorice i profesori, učenice i učenici, Tamara Korunek i Scifidelity Orchestra iz Čakovca.
Kultna varaždinska Kavana Arbia Dorka u Stepinčevoj ulici ovih dana je predstavila pregršt odličnih prigodnih kolača i torti od kojih...
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
