Život piše romane, ali život često zadaje udarce. Neke ljude život šamara iako to nisu zaslužili. Kažu da to nije bez razloga i da za sve u životu postoji razlog. Jaki ljudi sve mogu podijeti.

Takav je život Marija Kovačevića koji je čovjek, kakvog rijetko susrećete u nogometnom svijetu.

Kovačević je kao mladić tri godine živio u Sarajevu koje bilo pod ratnom opsadom.

O mladosti

– Na to se ne želim vraćati jer mi je poginulo mnogo prijatelja. Tri godine živjeli smo kao u logoru, bez struje, vode i grijanja. Sa svojim prijateljem sam iskopao bunar za svoj kvart da bi imali pitke vode. Uz sve to držali smo se i što je najzanimljivije svaki dan smo igrali nogomet. Po dvoranama smo trenirali mali nogomet – pričao nam je jednom prilikom Kovačević koji je iz Sarajeva 1994. godine otišao u Zagreb, a zatim u Varaždin u kojem živi 30 godina.

Ostvario je solidnu HNL karijeru, najviše se istaknuvši u Slaven Belupu i Međimurju. Još kad je bio igrač Međimurja u 1. HNL završio je B licencu za trenera i vodio je mlađe uzraste u Međimurju. Kasnije dobio priliku da bude pomoćnik Miljenku Dovečeru i Stjepanu Čordašu na klupi tadašnjeg drugoligaša Međimurja. Potom je bio pomoćnik Tomislavu Kocijanu u NK Varaždinu i Branku Janžeku kada je varaždinski prvoligaš u najniži rang hrvatskog nogometa. Ostao je voditi mlađe kategorije u klubu i bio je trener Strmca iz Bedenice. Njih je uveo u 3. HNL. Kasnije je vodio Međimurje do tri prva i jednog drugog mjesta u 3. HNL.

U sezoni 2017./2018. preuzeo je klupu NK Varaždina i klub s 9. mjesta odveo do 2. mjesta i kvalifikacija za 1. HNL protiv Istre 1961. Puljani su na kraju slavili s ukupnih 3:2 i ostali u ligi. Vratio se u Varaždin prije tri sezone i uspio izboriti ulazak u najelitniji rang. U međuvremenu Kova je bio trener Poleta iz Sv. Martina na Muri, Podravine, Međimurja i Mladosti iz Ždralova s kojima je igrao kvalifikacije za 2. HNL.

Nova borba

U prošloj sezoni Kovačević je s Varaždincima stigao do podviga, 6. mjesta u SuperSport HNL-u, a i ove sezone njemu i ekipi nije loše išlo. No, njegov trenerski posao, prekinula je bitka za život. Dijagnosticiran mu je zloćudni tumor pluća prošle godine u studenom.

– Jesam li bio prestrašen kad mi je dijagnosticiran zloćudni tumor? Nisam! Bio sam pozitivan, jer po prirodi sam borac i nikad ne odustajem. Naravno, uz Božju pomoć. Najteže mi je bilo zbog mojih najbližih: supruge, dvije kćeri i prijatelja, koji su bili u velikom šoku zbog moje bolesti. Nekako u početku nisam bio svjestan svojeg stanja, jer se nisam osjećao bolesno, i tek sad neke stvari sjedaju na svoje mjesto – započeo je Mario Kovačević, trener Varaždina čija je borba sa zloćudnom bolešću ujedinila cijeli hrvatski nogomet, ali i cijelu nogometnu javnost.

– Moram zahvaliti svima koji su mi pružili nevjerojatnu podršku. Nema tko nije zvao i slao poruke – ističe Kovačević.

Prije suočavanja s nesretnom dijagnozom, ništa nije ukazivalo na isto. Krajem listopada išao je po svoju stariju kćer iz Varaždina prema Sloveniji i u jednom trenutku osjetio je slabost u automobilu. Otišao je do obližnje benzinske pumpe u Petrijancu, da malo razbistri glavu, no i dalje mu nije bilo najbolje. Zvao je klupskog video analitičara KrešimiraGregorića koji je došao po njega automobilom. Kasnije mu je bilo bolje i s ekipom je odradio trening. Gregorić je inzistirao da ode na hitnu u varaždinsku Bolnicu.

To je u početku Kovačević odbijao, no Gregorić ga je čekao u automobilu i Kovačević je otišao na hitnu.

– Grega me spasio, jer je bio uporan. Otišao sam na hitnu i doktorica koja me primila nakon rendgena odmah je uvidjela sjenu na plućima. Posumnjala je na nešto ozbiljno i poslala me u bolnicu u Klenovnik na daljnje pretrage. Kasnije je ustanovljeno da imam karcinom na desnom plućnom krilu – prisjeća se Kovačević.

Cijelu Kovačevićevu situaciju hrvatska javnost je upoznala prije utakmice s Hajdukom koja je odigrana 12. studenoga. Vodio je još i Varaždince protiv Rijeke te u susretu s Istrom 1961.

– S ove perspektive trebao sam se odmah maknuti s mjesta trenera, jer moje stanje opterećivalo je igrače, ali i sam nisam bio unutra do kraja, najviše zbog mojih najbližih kojima je bilo najteže – dodaje Kovačević.

Uspješno

Kovačević je operativnom zahvatu u specijalnoj bolnici Radiochirurgia Zagreb podvrgnut 6. prosinca. Operirali su ga prof. dr. sc. Igor Nikolić i dr. Hrvoje Feljan. Odstranjen mu je dio desnog plućnog krila na kojem je bio zloćudni tumor.

– Moram zahvaliti NK Varaždinu na čelu s Draženom Vitezom, klupskom liječniku Marku Labašu i izborniku Vatrenih Zlatku Daliću koji su mi pomogli oko operacije. Zahvat je uspješno prošao. Srećom, po nalazima tumor se nije proširio tako da sam vrlo optimističan i da ću živjeti najnormalnije kako sam dosad i živio. Liječnici kažu da je karcinom otkriven rano, što je dobro – ističe Mario Kovačević dva i pol mjeseca nakon operacije.

Nakon operacije, Kovačević je morao usporiti. Trenutno je na bolovanju.

– Još uvijek boli kad se zakašljem, kad kihnem, no to je normalno kažu liječnici – dodaje Kovačević koji vrijeme provodi u krugu obitelji, svaki dan šeće uz rijeku Dravu i čita knjige.

Slijedi mu kontrola kod liječnika u ožujku.

Optimizam

– Nakon te kontrole ako će sve biti u redu, trebao bih dozvolu da opet mogu početi raditi. Vidjet ćemo što će doktor reći – rekao je 48-godišnjak koji je bio na utakmicama svojeg Varaždina, u drugom dijelu sezone, protiv Slaven Belupa (1:2) i Rudeša (1:0).

– Kao što je bilo u početku kad sam vodio momčad, dojma smo da je Varaždin trebao imati više bodova nego što ima trenutno na kontu. Situacija je stabilna ove sezone i drago mi je da se lovi što viši plasman te se uvode mladi igrači – zaključio je Kovačević.