Malotko u Međimurju nije čuo za Gordanu Lach i Željka Grahovca. Etno duo Goga & Željko, što je ime kojim se obično predstavljaju na nastupima, danas je jedan od predvodnika one generacije glazbenika koja igra ulogu čuvara prekrasne kajkavske baštine i tradicije.

Istodobno se ne boje obrada i modernoga glazbenog izričaja.

– Željko i ja se poznajemo već više od četvrt stoljeća. Iako živim u Varaždinu, radila sam u Čakovcu, i tako smo zajedno surađivali na pjesmi „Mesec sveti ober kleti“, odnosno snimanju spota za pjesmu u kojoj sam ja pjevala, dok je Željkov sastav svirao. Kasnije smo surađivali na još nekoliko pjesama, no onda se neko vrijeme, možda i 15 godina, nismo vidjeli. U međuvremenu bih, kao strastvena folklorašica, ponekad nakon posla sjela u auto i istraživala Međimurje, međimurske pjesme i običaje. Vozila bih se tim prekrasnim krajem i povremeno posjetila nekog od, obično starijih, kazivača, te ih pitala za međimurske popevke koje su se kod njih pjevale.

Tako me put nanio i u Dekanovec, gdje sam upoznala i sprijateljila se s Munom Orehov, poznatom interpretatoricom narodnih međimurskih pjesama. Kod nje sam na kasete snimila pedesetak pučkih napjeva u njezinoj izvedbi. Željko je u međuvremenu radio na svojim angažmanima, sve dok se prije pet godina nismo slučajno sreli na Špancirfestu u Varaždinu. Taj je susret bio presudan. Iskoristili smo materijal s kazeta na kojima je Muna pjevala i napravili album „Munine viže“, koji je bio odlično prihvaćen – kaže Gordana.

Steza življenja

Nakon promocije prvoga albuma, Goga i Željko su nastavili nastupati po festivalima, pa su tako 2014. prvi put nastupili na Glazbenom festivalu „Pjesme Podravine i Podravlja“ u Pitomači. Predstavili su se svojom prvom autorskom skladbom „Steza življenja“, koja je tamo premijerno izvedena.

– Ove godine, 15. lipnja, ćemo „Stezu življenja“ opet izvesti na Glazbenom festivalu u Pitomači. Već 2015. dobili smo prvu Nagradu za etno izričaj na Međimurskom festivalu zabavne glazbe – danas je to Međimurski festival „Ljubo Kuntarić“ – a isto smo ponovili i prošle godine autorskom pjesmom „Penezi“ – dodaje Gordana.
Kaže da su u zadnjih nekoliko godina bili prisutni u svakoj emisiji „Lijepom našom“ u blizini Dravskog bazena.

– Nastupamo i na mnogim dobrotvornim koncertima, primjerice za Međimursku zakladu solidarnosti „Katruža“ i slično. Izvrsno surađujemo i zbog područja interesa. Naime, iako nas oboje zanimaju i glazba i tekstovi, u autorskom smo se stvaranju podijelili: ja radim na glazbi, a Goga na tekstovima – rekao je Željko.

Dvije godine nakon prvoga, izdali su drugi album, znakovita naziva „Kaj je kaj“, koji sadrži i obrade i autorske pjesme, pri čemu obrade ipak odnose prevagu. No, kažu i da će se to s novim, trećim albumom, koji će izaći druge godine, promijeniti.

Etno gypsy swing

– Razvijamo, odnosno bolje je reći pokušavamo razviti, novi glazbeni stil. Radi se o etno gypsy swingu na kajkavskom. Želio bih napomenuti da u obradama ne mijenjamo fraze, dakle, ostajemo vjerni tradiciji i originalnomu melosu. Ono što dorađujemo, to su aranžmani. Mislim da se, s obzirom na bogatstvo kakvo vlada u svijetu glazbe i raznovrsnost glazbenih žanrova, nema smisla ograničavati na strogo autohtoni stil originalne kajkavske narodne glazbe. Da je tako, sve bi se međimurske pjesme, na primjer, morale izvoditi jednoglasno, i strogo a cappella, ili eventualno uz pratnju jednog ili dva instrumenta – objašnjava Željko.

Oboje dodaju da je Međimurje doista plodno tlo za „popevku“ i da malo koji kraj, osobito slične površine, toliko obiluje autohtonim narodnim izričajem. Osim u Pitomači, Goga i Željko ove jeseni opet će nastupiti na Međimurskom festivalu „Ljubo Kuntarić“, za koji pripremaju novu pjesmu, a nadaju se i nastupima na Porcijunkulovu, Špancirfestu i Krapinskom festivalu.

– Uvijek smo se deklarirali istinskim čuvarima kulturne baštine jer će i u našim obradama kajkavske popevke ostati sačuvane – smatraju Gordana i Željko. Poslušajte „Munine viže“ i „Kaj je kaj“, pa sami prosudite slažete li se s njima.