Malo Visoko na županijskoj tromeđi oduvijek je zbog svog zemljopisnog položaja bilo zapostavljeno, a mještani zadnjih desetljeća ulažu veliki trud u oživljavanje svoga kraja.

Cilj je dati mu dignitet kakav zaslužuje i standardom ga učiniti ravnopravnim ostalim županijskim središtima.

Posla je puno, svjesni su toga u Visokom, ali svjesni su također da se naprijed ne može, ako se zanemari tradicija jer budućnosti nema bez prošlosti pa oni svoju bogatu tradiciju  njeguju u svim segmentima.

Jedan od starih običaja visočkog kraja je običaj ivanjskih čestitarskih ophoda, Ladarica u cjelinu.

O svom su nam običaju pisali iz Visokog, a mi njihovo pismo prenosimo u cjelini:

 

„Ladaricama se nazivalo mlade djevojke koje su na Ivanje i Petrovo obilazile seoska domaćinstva i pjevale određene pjesme, a za to bivale darivane prigodnim darom.

Pripreme za ovaj običaj započinjale su na Jurjevo (23. travanj) kada se okupilo pet djevojka koje su željele ići po ladu i krenule s uvježbavanjem ladarskih pjesama.

Djevojke su se svake večeri od Jurjeva do Trojakov sastajale na seoskim križanjima te učile pjevati uz pomoć i nadzor starijih žena. Osim poduke zadaća je starijih žena bila osigurati potreban mir za izvedbu pjesama i ukloniti svako ometanje Ladarica u njihovom izvođenju.

Djevojke su na križanju morale formirati krug i postaviti se tako da su dvije djevojke bile sučelice okrenute drugim trima. Prve dvije Ladarice započele bi s izvođenje pjesme i kad bi bile pri kraju prvog stiha druge tri Ladarice počele bi s ponavljanjem tog istog otpjevanog stih

Prilikom pjevanja Ladarice su trebale pomno paziti da ne ostanu bez glasa ili da ne promuknu jer ukoliko bi im se to dogodilo kod obilaska seoskih domaćinstva umjesto prigodnog dara bile bi polivene vodom i otjerane da domaćinstvu ne donesu nesreću. Ladarice nisu uvijek izvodile istu pjesmu već su prema obilježjima domaćinstava izabrale i izvodile neku od naučenih ladarskih pjesama.

Tako su u domaćinstvima koja su gojila pčele pjevale ispred pčelinjaka pjesmu „Nisko leti pčelica..“, ako je gazda domaćinstva nosio ime Ivan ili Juraj Ladarice  bi zapjevale ove stihove „Sveti Ivan pomozi nam…“ ili „Sveti Juraj kres nalaže…“. Upravo je najpoznatija ladarska pjesma bila posvećena svetom Ivanu.

Sveti Ivan, pomozi nam!/To leto dober je Bog./Bog pomozi tomu stanu,/tomu stanu gospodskomu./Gospodaru, gazdarice,/družinice, drobne dece./Gospe su se spominale,/ščim bi vile darivale./Darujte ih lepim darom./Lepim darom i dinarom,/i dinarom drobnim grošem./Fala, fala na tom daru,/koj ste nama darovali./Darovala vas Marija,/ vas Marija, mili Jezuš./Mili Jezuš, sveti Ivan,/sveti Ivan, pomozi nam.

Na blagdan Duhova, na Trojake, Ladarice bi dolazile na svetu misu u svečanim flakama  i s partama na glavi kako bi ih mještani zamijetili i upamtili djevojke koje se spremaju ići po ladu. Parta je bila crvena tekstilna traka, bogato ukrašena zrcalima, koraljima i šikom, a nosila se oko glave iznad čela i vezivala na potiljku ispod kite, pletenice. Za pletenicu se vezivalo pantleke privežače od  kojih se jedan vezivao u mašlin dok su drugi slobodno padali niz leđa sve do struka.

Na Ivanje rano ujutro Ladarice bi obukle flake uz pomoć starijih žena i krenule po ladu. U pratnji su i m bila i dva mladića koje se nazivalo ladarima. Oni su nosili košaru za darove, lonac za mast i palice za obranu od psa te najavljivali dolazak Ladarica tražeći od domaćina dozvolu za njihovo pjevanje. Po svršetku pjesme Ladarice darivalo jajima, masti, slaninom ili novcem. U onim domaćinstvima u kojima Ladarice nisu bile nagrađene za svoju pjesmu umjesto zahvalnih stihova Ladarice bi zapjevale: „ Pri te hiže bedenj z miši,/ober stola štakor visi!/To lete dober Bog! Po svršetku pjevanja ovih stihova Ladarice bi brzo pobjegle iz domaćinstva. Ophod Ladarica trajao bi tijekom čitavog Ivanja do kasne večeri – istaknuo je Tibor Martan, dipl. etnolog i voditelj visočke Dramske družine „Ozana“.

Domaćinstva koja Ladarice nisu stigle obići na Ivanje obilazile bi na Petrovo. Uvečer toga dana Ladarice bi priredile zakusku u kući jedne od njih te se pogostile i s Ladarima podijelile novac i ostale darove. Naredne godine po ladu su išle druge djevojke.

– Dramska družina Ozana koja djeluje pri KUD-u „Braća Radić“ Visoko nastoji što podrobnije istražiti scenske mogućnosti ovog običaja kako bi priređen za scenu postao folklorna prepoznatljivost visočkog kraja – zaključila je Dubravka Baneković, tajnica KUD-a „Braća Radić.

– Iskreno se nadamo da ćemo u tome uspjeti jer naši polaznice gaje veliku ljubav prema folklornom izričaju, a tu je i podrška lokalne zajednice, prvenstveno načelnika Općine Dragutina Matekovića, župnika Ivana Šestaka te drugih udruga koje djeluju na području Općine Visoko – napomenula je Jasna Jež, dopredsjednica KUD-a. „

/