Da je baš sve lako kad si mlad Mladen Bodalec će odmah potpisati. Dok je prije 40 godina bilo dovoljno iskakati se i oznojiti na pozornici pa biti (pre)mršav, frontman “Prljavog kazališta” danas ima iglice za akupunkturu u uhu da bi se zbog usporenog metabolizma sa 60 godina otarasio kojeg kilograma viška i mogao odraditi koncert bez osjećaja težine u nogama.

Dvaput je u životu skidao po 15 kilograma i zna o čemu govori.

Umjesto cjelonoćnih afterpartyja, danas će požuriti u krevet skupljati snagu za novi koncert, a umjesto piva za bolje raspoloženje, prije koncerta će popiti koktel vitamina. Redovno je na fitnessu, a zareda li se nekoliko koncerata, lakše je uz pastile za osvježavanje glasa.

– Čovjek je sa 60 godina iskusniji i zna da ima odgovornost prema životu, poslu i samome sebi. Iz iskustva zna posljedice neprospavane noći – kaže Mladen Bodalec.

Isti ovaj ritam čeka ga i 26. prosinca, kad će u varaždinskoj Areni održati koncert u sklopu svjetske turneje Prljavog kazališta kojom jedan od dva najdugovječnija i najpopularnija hrvatska benda, slavi 40 godina postojanja.

Moglo bi Vas zanimati:

Prije točno četiri godine zabilježen je prvi slučaj koronavirusa u Hrvatskoj

Prije točno četiri godine objavili su prvi slučaj koronavirusa u Hrvatskoj. Radi se o mladiću koji je bio na nogometnoj...

Rock and roll veterani

U četiri desetljeća dugačkoj karijeri “Prljavog kazališta” za muzičare se promijenilo sve, ali se zapravo ništa promijenilo nije. Koncerti su jednako rasprodani, emocije su jednako jake, “Mojoj majci” je i dalje jedna od najboljih hrvatskih pjesama. Jedino su usput petorica članova “Prljavog kazališta” iz rock and roll mladića stasali u rock and roll veterane.

Iako su putem dosta i zaradili, većina članova “Prljavog kazališta” i dalje živi u zagrebačkoj Dubravi, odakle su i potekli. To je tipičan radnički kvart, gdje je ne tako davno bila zadnja stanica tramvajske linije, a do kvartovskih se naselja dolazilo autobusom. Dom kulture nikad nije završen, Kinezi su došli, otvorili dućane, zaradili i otišli, Janjevci su drmali Konjščinskom ulicom i uplašenim nesretnicima prodavali ciglu na tramvajskom okretištu, govorilo se različitim dijalektima, a najmanje purgerskim.

Dubrava je i dalje živopisna, ali danas nacionalno poznata zbog vrhunskih talenata koji  žive tu, na zagrebačkom istoku, a iz svijeta u Hrvatsku donose zlatne medalje. Prljavo kazalište je bilo prvo u toj, danas velikoj koloniji najboljih.

– Kad smo prije 40 godina počinjali, pronijeli smo ime Dubrave cijelom regijom. Bio je to prvi put da je netko iz Dubrave progovorio javno na taj način, sve je dolazilo s druge strane grada, iz finijih kvartova. Dubrava se u široj javnosti prvi put spominje u našim pjesmama i baš mi je drago da smo kvart izvukli iz anonimnosti. Cijeli naš život i karijera vezani su uz Dubravu. Većina benda i dalje živi u Dubravi, a tu i vježbamo – govori nam Mladen Bodalec, koji se i oženio lokalnom curom i danas imaju dvoje odrasle djece, sina i kćer.

Poklapanje zvijezda i treptaj oka

Mladen Bodalec je u Prljavo kazalište došao sedam godina nakon osnivanja benda, zamijenio je Davorina Bogovića. Profesionalni rocker je već 33 godine, što je više od pola njegovog života. Sretan je čovjek, kaže.

– Kad se čovjeku dogodi da radi ono što najviše voli i živi od toga, a to sve traje toliko dugo, to je neopisiva sreća. Rijetko se kad poklope zvijezde da se u tolikoj mjeri realiziraju ljudski snovi. Nama se to ostvarilo i jako sam ponosan na ovo vrijeme koje je zaista brzo prošlo. Ne znam čini li se život uz rock and roll bržim, ali kad se netko začudi kako smo izdržali skoro pola stoljeća, za nas je to bio treptaj oka – govori.

Svađali su se dečki usput, ali oko trivijalnih stvari.

– Prepirke su bile zbog čisto tehničkih stvari. Netko primjerice želi otvoriti prozor automobila u vožnji, drugi ne, netko u hotelskoj sobi klimu stavi na 22, a drugi bi na 28… To su stvari koje se rješavaju u hodu. Oko esencijalnih stvari se nikad nismo prepirali, kao primjerice kojim putem bend treba ići ili kakvu muziku želimo raditi, trebamo li se prilagođavati vremenu. Nikad nije bilo takvih nesporazuma – kaže.

Bilo je vrijeme kad je Prljavo kazalište imalo po 29 koncerata za redom, što im je danas nepojmljivo.

– Bilo je to 1990. godine u srpnju, a ti se voziš uzduž i poprijeko Hrvatskom po nesnosnoj žegi i vrućini. Izuzetno iscrpljujuće i čak da i mogu, više si ne želim takve izazove u životu – vrlo mirno govori Mladen Bodalec. I on danas, poput najvećih svjetskih rockera u starijoj dobi, zrači ozbiljnošću i disciplinom.

Je li život rockera zaista rock and roll?

– Bilo je burno – kratak je i veli da nema potrebu za reminiscencijom uspomena.

– To je prošlo, a rock and roll je ostao, što mi je strašno drago. Od fraze “sex, drugs and rock and roll”, ostao je rock and roll koji nas je pokretao i ispunjavao. Imam veliki respekt prema činjenici da su nam se snovi ostvarili.

“Fali nam studio”

Iako neki od bendova koji su počinjali nekako u isto vrijeme kad i Prljavo kazalište, i dalje postoje i vole ih, samo su Prljavo kazalište i Parni valjak b(r)endovi koji bez problema i marketinških milijuna mogu rasprodati koncerte na velikim prostorima. Prljavci arene pune bez problema, a nedavno su nastupali pred rasprodanim stadionom NK Zagreb u zagrebačkoj Kranjčevićevoj ulici.

– Ugodno je to čovjeku vidjeti. Kranjčevićevu smo napunili bez novih pjesama ili albuma. Ljudi se dođu pokloniti minulom radu i divno je to. Znam da će jednako biti i u varaždinskoj Areni, gdje nas ljudi pamte po dobru. Iz Varaždina i okolnih gradova i mjesta nosimo puno divnih uspomena. Uvijek smo izvrsno primljeni, pa vjerujem da će jednako biti i na Štefanje u Areni Varaždin.

Prljavo kazalište je zadnji album snimilo prije šest godina, a u posljednjih pola godine su snimili dvije pjesme za koje Mladen Bodalec, kaže, ne zna zašto ne izlaze.

– I nama već pomalo fali studio. Pjesama imamo toliko da već sve pretumbavamo. Vama je jasno da odmah kad se završi jedan album, počinje se živjeti za novi. Istog jutra kad se zadnja pjesma izmiksa i dogovori raspored pjesama, bend i Jasenko Houra, kao autor svega što radimo, počne živjeti s novim idejama i inspiracijama. Publika nije toliko željna nečeg novog, koliko smo mi željni rada u studiju pa je krajnje vrijeme da uobličimo pjesme, počnemo ih snimati i izdamo novi album.

Sentiš u Varaždinu

Album čekaju i njegova djeca, kćer Rahela stara 17 godina i sin Karlo 21, koji su u vrijeme izdavanja zadnjega bili klinci. Iako oboje imaju glazbene favorite svoje generacije, vole glazbu Prljavog kazališta i njihove koncerte.

– Kći se već „predbilježila“ za koncert u Varaždinu. Iako, dok nije usput, ne radimo od koncerata obiteljsko okupljanje. To su dvije preozbiljne stvari da bi se tek tako usput spajale. Puno puta sam im rekao neka dođu, ali kao publika, bez da ja moram na njih misliti jer sam na poslu. Kao i svaki drugi roditelj kad je na svom poslu. U Varaždin ću ih ipak morati povesti jer je to božićna atmosfera kad su svi dobre volje, pa se i mi drukčije osjećamo i “sentiški” smo raspoloženi.

Nijedno dijete nije naslijedilo želju za pjevanjem, ali jesu za glazbom.

– Karlo ide u glazbenu i sad bi htio električnu gitaru, ali pjevati neće. Obećao sam mu gitaru kad mi otpjeva nekoliko pjesama, ali dosad nije pokleknuo. Nemam pojma zašto. Istina, Rahela pjeva u gimnazijskom zboru, no više ju zanima ples. Ima 17 godina, a već se 12 godina bavi plesom u Plesnoj grupi „Step by step“. Cure su, njih tri, bile svjetske prvakinje i to nije šala. Pobijedile su jaku konkurenciju, a iza su bile i Amerikanke – govori Mladen Bodalec i priznaje da mu je kao i svim roditeljima koji puno izbivaju iz kuće, žao što nije bio prisutan u nekim jako važnim dječjim trenucima poput prvog koraka ili prve izgovorene riječi.

Dok bi mnogi na sceni željeli karijeru ili karizmu Micka Jaggera, Mladen Bodalec mu zavidi na energiji.

– Čovjek u sedamdesetima, a energija zavidna. Dok su dečki iz benda usporili, kao i svi mi, žvaču žvake i sviraju, on samo trči lijevo, desno kao zvrk. Medicinski je fenomen. Rolling Stonesi su prvi na svijetu, pa se svi mi koji se popnemo na pozornicu želimo kotrljati kao i oni. Jasna mi je tajna njihove glazbene vrijednosti, ali što se tiče vitalnosti skroz mi je nejasno. Uvjeren sam da ne otkrivaju sve karte. Sigurno su davno prestali s cugom i nepodopštinama – kao da razmišlja na glas Mladen Bodalec.

Pa se budi.

– Čekam da se ponovno pojavi neka pjesma na koju ću se naježiti kao što se ljudi naježe na pjesme The Rolling Stonesa. Čujem što moja mala sluša. Ima to glavu i rep, ali nema onu rockersku snagu da te digne. Na kraju krajeva, Nobelovu nagradu je dobio Bob Dylan, a ne netko od ovih mlađaraca.

Prljavo kazalište se ne kotrlja pred tolikom publikom kao Rolling Stonesi, ali za hrvatski rock band su više nego veliki.

– Uživamo u minulom radu.  Unatoč proteklu vremenu, još uvijek smo prisutni, imamo se razloga veseliti i biti ponosni na sve protekle godine te dalje uživati što su nam se ostvarili dječački snovi i u saznanju da su pjesme nadišle vrijeme u kojemu su nastale. “Ne zovi mama doktora”, “Mojoj majci”, “Što sad ljubav ima s tim”, “Sve je lako kad si mlad”, “Marinu”… danas pjevaju neke nove curice i klinci. I što možemo nego uživati.