Trčali su goli po cesti, zavijaju, svađaju se i prostače, muče i ubijaju mačke, neuredni su… Ovako nam je Zdenko Gomaz iz Ludbrega opisao svakodnevnicu svojih prvih susjeda, štićenika ludbreške Udruge „Sunce“ za osobe s invaliditetom. Dvije kuće u strogom centru Ludbrega dijeli visoki „zid“ od ariša.

Gospodin Zdenko i supruga Marijana, kažu, svoj su mir izgubili 2014. godine, kad je Udruga „Sunce“ kupila susjednu kuću za smještaj devetero odraslih štićenika s mentalnim oštećenjima. Pretpostavili su, kaže Zdenko Gomaz, da bi moglo biti problema, pa su odmah nakon saznanja tko je kupio kuću tražili od susjeda neka potpišu peticiju kojom se traži da štićenici svoj dom pronađu negdje drugdje.

Potpisalo je četvero-petero njih, ali s uvjerenjem da dolaze „opasni psihopati“, kako im je to predočio inicijator peticije. Susjedi su u međuvremenu odustali od bilo kakve inicijative jer su odmah po useljenju, kažu, vidjeli da im Zdenko Gomaz nije rekao istinu.

Krimpolicija i Chopin

Danas oštro zamjeraju njegovo ponašanje, a oni najbliži s kojima smo razgovarali kažu da je riječ o dobrim i mirnim susjedima koji nisu ništa glasniji od prosječne obitelji. Štoviše, kažu, oni se ni s kim ne svađaju. Tek jedna od dvije susjede koje nam je za razgovor sugerirao Zdenko Gomaz potvrđuje njegove navode o “nesnosnom suživotu” dok druga veli da “ona tu i tamo čuje štićenike, ali joj ne smetaju”. Niti jedna od njih nije željela imenom i prezimenom podržati susjeda.

Iako je ostao bez podrške susjedstva, umirovljeni općinski službenik nije odustao.

– Tu je nemoguće živjeti, od jutra kad se probudimo pa dok ne idemo na spavanje. Deru se oni, a deru se i njihove drugarice na njih. Nedavno su nam došla djeca iz Njemačke i otišla prije vremena jer se tu, požalili su nam se, ne mogu odmoriti. Mi smo se u ovu kuću doselili prije 11 godina, dotad smo živjeli u stanu, upravo zbog želje za mirom, ali život nam se prije četiri godine preokrenuo naglavačke – tvrdi Zdenko Gomaz.

Kad nije uspio peticijom spriječiti useljenje štićenicima „Sunca“, prionuo je na pisanje dopisa institucijama. Kuća je kupljena u ožujku, a u travnju je po prijavi Zdenka Gomaza stigla u nadzor inspekcija resornog Ministarstva. Nisu pronašli nepravilnosti u radu. Nepravilnosti nisu pronađene ni u financijskoj dokumentaciji koju su od Ruže Zlatar po prijavi Zdenka Gomaza zatražili kriminalistički policajci kad su joj jednog poslijepodneva pozvonili na kućna vrata i zatražili uvid u financijsko poslovanje za godinu unatrag.

Kriminalisti su po zaključenju izvida sugerirali Ruži Zlatar neka tuži susjeda za uvredu.
Neovisno o svemu, Zdenko Gomaz nije odustao, a ne odustaje ni danas. U svojim se dopisima ne žali samo na nevolju sa susjedima nego se žestoko obrušio na gradske i županijske političare, na voditeljicu „Sunca“ Ružu Zlatar i njezinu obitelj. Svi su oni, pisao je, u dogovoru osmislili ovaj „nepromišljeni projekt, koji je preplaćen i preskup“.

– Kuća je koštala 100.000 eura, njezino uređenje još najmanje 40.000, što znači da je gospođi Ruži Zlatar povjerena velika svota novaca, koju nije znala racionalno rasporediti… pitanje jesu li imali sve dozvole… sramite se vi koji ste doselili te jadnike u našu blizinu, boli nas želudac od bedastoća koje moramo slušati, maknite ih iz naše blizine… svaki dan je sve gore… slušaju jednu te istu pjesmu deset puta, neka slušaju klavirske skladbe Chopina ili Maksima Mrvice… pogledajte tko je tu zaposlen, sami stručnjaci koji se ne znaju brinuti o sebi, a ne o takvim osobama… koja je budala dozvolila takav objekt u stambenoj zoni… ne priznajem nikakvu ustanovu „Ludbreško sunce“ u blizini moje kuće… ne želim ih u svojoj blizini, slušati niti gledati jer me smetaju, a tko misli drukčije neka si ih uzme doma u svoju blizinu… jeste li vi normalni što ste to nastanili u našoj blizini… – napisao je to, ali i puno više od toga u istom tonu, Zdenko Gomaz i slao na razne adrese, od gradonačelnika i Županije, preko nekoliko ministarstava, Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, hrvatske Vlade i DORH-a do Bruxellesa.

U svega dva tjedna kolovoza 2014. godine poslao je četiri dopisa istog sadržaja, s modifikacijama u svakom sljedećem. U zadnjem je spomenuo i „ubijene mačke“.

Peti ortak

– Voditeljica Udruge gospođa Ruža Zlatar verbalno je napala potpisnika peticije. Između ostaloga je rekla: „Pokazat ću ja njihovim mačkama (do sada dvije polomljene mačke, noge i unutarnji organi i uginuće)“ – piše Zdenko Gomaz. On je nedavno uz ogradu susjedne kuće izgradio kukuružnjak i napunio ga kartonskim kutijama za jaja zbog „izolacije buke“.
Zbog glasne glazbe te remećenja javnog reda i mira nekoliko je puta pozvao policiju, a svoju je priču lani u lipnju ispričao jednom tjedniku, koji ju je i objavio u kontekstu političkog manipuliranja, korupcije i zataškavanja. Spominju se lokalni političari, ali i ministri te njihova navodna uloga ili korist vezana uz „Ludbreško sunce“.

– Glavni ideolog cijelog projekta je bio dožupan Alen Kišić, pod kišobranom svog zaštitnika župana Štromara (danas ministra graditeljstva i prostornoga uređenja i potpredsjednika Vlade, op. a.). Ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić je dao suglasnost da se projekt realizira pa makar na štetu njegovih sugrađana. Ruža Zlatar sve je operativno pokrila svojom udrugom „Sunce“, a peti ortak u pothvatu je bila Blaženka Divjak, koja se založila preko svojih veza da pomogne rodbini – napisao je u svome monologu objavljenom u „7dnevno“ Zdenko Gomaz. Cijeli je „poduhvat izveden“, piše, s namjerom da si međusobno podijele novac od preplaćene kuće za Udrugu u njegovu susjedstvu, a čiji su vlasnici bili rođaci ministrice Divjak.

Prijetnje i napadi

Novinski tekst je objavljen bez dokumenata i priče prozvane strane. A Ruža Zlatar ima puno toga za reći. I za razliku od Zdenka Gomaza, kojeg smo tražili barem jedan dokument kojim će potkrijepiti svoje tvrdnje, ali ništa „ne zna gdje mu je“, Ruža Zlatar je na razgovor došla s debelim fasciklom dokumentacije.

Ruža Zlatar unatoč sugestijama nije tužila Zdenka Gomaza. Međutim, nakon što je dva puta prijetio tetama i štićenicima te ih gađao kamenjem, ipak je zatražila službenu intervenciju. Obje su prijave završile sudskim postupcima, koji su danas u različitim fazama. Zdenko Gomaz je prosincu 2016. godine nepravomoćno osuđen na tri mjeseca zatvora uz godinu dana kušnje za prijetnje izrečene djelatnici „Ludbreškog sunca“: „Sve ću vas zapaliti“, misleći pritom, piše u sudskom zapisniku, na štićenike i djelatnike kuće. Na presudu je uložena žalba. Za vrijeme trajanja žalbenog postupka Zdenko Gomaz je zaradio još jednu kaznenu i prekršajnu prijavu. Djelatniku „Ludbreškog sunca“ koji je šišao visoku živicu između dviju kuća je prijetio da će „ga zaklati“, a njega i štićenike je gađao kamenjem veličine pola šake.
Na suđenju za prijetnju paležom je negirao da se ikad obratio štićenicima ili odgajateljima, a kamoli ih psovao ili prijetio. To je potvrdila i njegova supruga Mirjana kao svjedokinja obrane.

– Nije im se nikad obraćao jer nije ni mogao, preko te se živice ništa ne vidi – izjavila je pod sudskom zakletvom Mirjana Gomaz na glavnoj raspravi u srpnju. Međutim, cijeli je ispad zvučno snimljen mobitelom, a snimku psovki i prijetnji kako ih zove „retardiranima“ ima i Regionalni tjednik. Na snimci Zdenko Gomaz susjede zove gamadi, đubradi i kurvama.
Zdenko Gomaz je ne jednom zakonitost djelovanja „Ludbreškog sunca“ postavio upitnim, pa je predsjednica Zlatar kompletirala dokumentaciju i predala je sudu. Priložen je nadzor inspekcijskih službi Ministarstva i Suglasnost o registraciji rada, rješenje Ministarstva socijalne politike i mladih da sporna adresa udovoljava propisanim uvjetima za boravak odraslih osoba s mentalnim oštećenjima, upis u Registar, rezultati urednoga poreznog nadzora te rezultati nadzora Ministarstva graditeljstva da nije utvrđena povreda Zakona iz nadležnosti građevinske inspekcije, a za što ih je prijavio susjed Zdenko Gomaz.

Iako se nismo nikomu najavili, u Kući Sunčevog sjaja zatekla su nas tišina i mir. Nekoliko je ljudi stajalo na balkonu, jedan je momak mirno i ustrajno zapitkivao imamo li auto i može li potrubiti, gospođa u pedesetima, lijepo uređena s malim bisernim naušnicama, pokazala nam je svoje ručne radove, pokraj kojih je u staklenoj plavoj zdjelici stajalo desetak kamena veličine pola šake. To je kamenje kojim ih je gađao susjed. Štićenici kažu da ih je strah susjeda, a tete svoje automobile parkiraju u vrtu jer se, kaže Ruža Zlatar, boje susjedova gnjeva.

Zdenko Gomaz ima ideju kako riješiti problem na, kaže, obostrano zadovoljstvo. Govori da bi on i supruga prodali kuću, ali je u „susjedstvu iz pakla nitko ne želi kupiti“. Zbog toga predlaže „Ludbreškom suncu“ da ono kupi njegovu kuću jer „dok su štićenici ‘Sunca’ tik uz nas, naša kuća nema nikakvu tržišnu vrijednost“.

Dubravko bilić, gradonačelnik Ludbrega: Nadležni su rekli svoje

Ludbreško sunce je udruga koja je svojim dugogodišnjim radom postala respektabilna u području svog djelovanja te vjerujemo kako su njihove namjere za izvaninstitucionalnim oblikom skrbi za štićenike provedene u suglasju sa svim nadležnim tijelima, uostalom dokaz tome je činjenica da opremaju već treću kuću za takav oblik boravka. Grad Ludbreg nema ovlasti miješati se u u susjedske odnose već zato postoje nadležne službe koje su između ostaloga s cijelim slučajem upoznate i iznijele su svoja mišljenja.

Ozbiljno kršenje zakona i propisa

Članak 19. Konvencije o pravu osoba s invaliditetom priznaje osobama s invaliditetom pravo na život u društvenoj zajednici te naglašava važnost njihovog uključivanja u socijalnu sredinu. Temeljem ove Konvencije Ministarstvo socijalne politike i mladih provodi proces deinstitucionalizacije domova socijalne skrbi.

Pravilnikom je propisano da se usluga stanovanja može pružati u stambenim jedinicama koje mogu biti kuća i stan u stambenoj zgradi. Lokacija stambene jedinice treba biti u naselju ili njegovoj blizini, radi mogućnosti korištenja usluga obrazovanja, zdravstva i drugim djelatnostima.

Budući da niti jedna inspekcija ili policija nije pronašla nezakonitosti u radu Ludbreškog sunca, Zdenko Gomaz svojim djelovanjem krši niz hrvatskih zakona i propisa.
– lažno prijavljivanje
– zloupotreba policijskih resursa
– kleveta
– poticanje diskriminacije i segregacije osoba s invaliditetom, vrijeđanje njihovog dostojanstva i njihovo dovođenje u ponižavajući položaj