Tri dana dijeli nas od parlamentarnih izbora, birališta se otvaraju u srijedu, 17. travnja, u 7 sati i moći će se glasovati do 19 sati.

Službena promidžba završava u ponedjeljak u ponoć, nakon čega u Hrvatskoj nastupa izborna šutnja. Na parlamentarnim izborima bira se 151 zastupnik i to u 12. izbornih jedinica. Varaždinska, Međimurska, Krapinsko – zagorska i mali dio Zagrebačke županije pripada III. izbornoj jedinici.

Tako je u našoj izbornoj jedinici predano čak 16 pravovaljanih kandidacijskih listi parlamentarnih stranaka i nezavisnih lista. S obzirom da postoji mogućnost preferencijalnog glasanja, u srijedu 17. travnja, moći ćete zaokružiti bilo koje od 224 ponuđenih imena kandidata. Druga je mogućnost naravno zaokružiti samo broj liste.

Burna kampanja

Ova je kampanja bila kratka, ali burna. Očekivano se vodila najveća borba između dva bloka – HDZ-ovog i SDP-vog. Tijekom kampanje intenzivirale su se svađe i međusobne optužbe.

Prema zadnjoj anketi HRejting ukupni broj mandata u 10 izbornih jedinica izgleda ovako: HDZ ima 60 mandata, SDP-ova koalicija “Rijeke pravde” dobiva 44 mjesta, Penavin Domovinski pokret osvojio bi 14 zastupnika, Most je na devet zastupnika, Možemo! ima njih devet, IDS ima dva zastupnika, još dva mandata koja su preostala pripadaju Fokusu i međimurskom županu Matiji Posavcu. Prema anketi vodeće opcije ne mogu same sastaviti Vladu već će morati ˝trgovati˝ za većinu u Saboru.

Međutim, ova anketa nikako ne može predvidjeti i rezultate izbora. Istraživanje pokazuje raspoloženje birača isključivo u trenutku provođenja i kao takva može poslužiti samo za procjenjivanje trendova, ali nikako i za predviđanje rezultata. Usto, tu su i d’Hondtova metoda preračunavanja glasova u mandate koja u osnovi favorizira najjače liste, potom statistička pogreška HRejtinga, kao i trenutačno relativno visok udio neodlučnih birača.

Neoldučni birači

Ti neodlučni birači mogu se prikloniti ili jednoj od najjačih koalicija, glasati za manje stranke i nezavisne liste ili pak ostati doma. Upravo na te neodlučne, koji ne žele zaokružiti ni HDZ ni SDP računa primjerice Nezavisna platforma Sjever Matije Posavca. Njihova glavna poruka je da su jedina opcija sjevera i da kao takvi jedini zagovaraju interese ovoga kraja. U našoj izbornoj jedinici, prema spomenutoj anketi, mandat bi mogao osvojiti i Domovinski pokret. S druge strane imamo SDP i HDZ koji realno imaju svoje sigurno glasačko tijelo, a kampanja se svodila na međusobno prepucavanje. Nakon što se predsjednik Milanović aktivno uključio u predizborna nadmetanja i nametnuo kao lider ljevice, što je realno SDP-u nedostajalo, kampanju je zaoštrio i HDZ, čiji je šef Plenković prvo u miru počeo obilaziti teren hvaleći se onime što smatra uspjesima ove Vlade. U međuvremenu Milanovićeva se popularnost ispuhala, a oni koje politika ne zanima vrlo vjerojatno nisu percipirali ni pola od svih tih silnih političkih svađa. Realno, što ljudi zapravo imaju od toga što na svom Facebooku piše Milanović, a što ministar Butković koji se u zadnjih nekoliko dana preuzeo kao kolovođa HDZ-ove borbe protiv SDP-ovih ˝Rijeka pravde˝.

Čačićeve ambicije

HDZ pokušava birače uvjeriti u kontinuitet i stabilnost, a s druge strane na leđima nose teret brojnih afera. SDP pak uvjerava da će, ako dobiju izbore, iskorijeniti korupciju i poboljšati standard, ali je pitanje koliko će im Milanovićevi potezi pomoći, a koliko odmoći. Potpuno je jasno da je predsjednik probudio uspavano lijevo biračko tijelo, ali je i pitanje koliko je od to biračko tijelo veliko. S druge strane, otrovne strelice koje stalno iskaču iz SDP-ovog (Milanovićevog) i HDZ-ovog teško da će privući one neodlučne. U cijeloj toj kampanji svoj komad javnog prostora pukušavali su dobiti i Čačićevi Reformisti koji su sada u SDP-ovoj koaliciji, ali su do nedavno bili s HDZ-om. Isto tako, Reformiste su napustili svi načelnici, a iz SDP-a se pak može čuti kako nisu s odobravanjem prihvatili Čačićeve pretenzije na ministarsko mjesto.

U ovoj kampanji vidjeli smo, kao i obično, puno praznih priča, pokoju dobru ideju za koju tek treba vidjeti je li ostvariva i ogromne ambicije pojedinih kandidata na listama. Od programa se zapravo vidjelo i čulo vrlo malo, a javni prostor zagušilo je politiziranje. Kad se analiziraju programi i poruke koje nude političke opcije, vidimo da i nema neke velike razlike. Većina programa bazira se na onome što svi znaju da je potrebno – povećati kupovnu moć građana, povećati plaće i mirovine, ustabiliti gospodarstvo i razvijati obrazovanje. Što će ostati na predizbornim obećanjima, a što će se zaista ostvariti ostaje za vidjeti. Hoće li glasači opet morati birati između manjeg ili većeg zla, opredijeliti se za neke nove opcije ili ni činjenica da su izbori u srijedu, a ne nedjelju, neće utjecati na veću izlaznost vidjet ćemo u srijedu. U Ponedjeljak u ponoć nastupa izborna šutnja i ako ništa drugo, barem će se ljudi malo odmoriti od besmislenih političkih prepucavanja.