Nakon 40 godina staža s navršenih 65 godina dr. Anđelko Koprek, bivši šef varaždinske Kirurgije, uživa u zasluženoj u mirovini.

Riječ je o čovjeku koji je bio na čelu varaždinske Kirurgije čak 20 godina, a ističe da ni trenutka nije dvojio oko odlaska.

Promišljeno

– Dvije do tri godine o tome promišljam i to nije došlo iznenada. Bilo mi je ponuđeno da radim i dalje, ali za mene je to nepotrebno i štetno. Dosta sam se naradio tijekom 40 godina i svaki liječnik je u stresu kad prijeđe portu, naročito kirurg. Varaždinska Bolnica bez mene može, a vele da su groblja puna neophodnih. Ima puno mladih liječnika kojima treba pružiti priliku da se dokazuju – rekao je Anđelko Koprek, koji je u mirovini dva mjeseca, a od 1. studenoga u mirovini je i njegova supruga Alica.

U gimnazijskim danima u njemu se probudila želja da studira medicinu, a tijekom studija odlučio je da će specijalizirati kirurgiju. Nakon završetka studija stigao je u varaždinsku Bolnicu, prošao sve odjele tijekom staža, a kasnije se odlučio za specijalizaciju abdominalne kirurgije.

Moglo bi Vas zanimati:

Najbrojniji strani radnici u Međimurju su Filipinci

Na sjednici Gospodarskog socijalnog vijeća Međimurske županije održanoj 22. veljače, između ostalog, razgovaralo se o priljevu stranih radnika na međimurskom...

– U ono vrijeme mogao sam birati što ću specijalizirati. Odlučio sam se za kirurgiju, a tadašnji ravnatelj se čudom čudio. Kirurgija je konkretna grana medicine, a odabrao sam je jer sam uvijek volio manualno raditi. To je bilo za mene izvrsno – „šrafati“ po ljudima. Također, odlučio sam se za tu granu medicine jer je konkretna, nema mnogo filozofiranja. Isto tako, odluke se moraju brzo donositi, a takav sam po naravi da nisam neodlučan – objasnio je Koprek, koji je sam izračunao da je tijekom 40 godina čak devet godina proveo na Kirurgiji dežurajući.

– Nekada nas nije toliko bilo na Odjelu, više smo dežurali. Tako sam ja proveo gotovo četvrtinu svoga radnog staža dežurajući – nasmijao se Koprek.
Ističe da je medicina u 40 godina njegova rada u mnogočemu otišla naprijed. Naime, stigle su nove tehnologije, koje su mnogo poštednije za pacijente, a mnogo toga se promijenilo u odnosu pacijenta i doktora.

– Nekada pacijent nije imao mnogo pitati doktora što bi za njega bilo najbolje. Sad se pacijenta o svemu informira i liječnik mu je dužan objasniti što se s njim događa te mu predstaviti mogućnost liječenja. Također, kad sam bio mlađi, stariji liječnici su bili veliki autoritet. Danas su mladi mnogo komotniji, traže svoja prava i žele živjeti. Mi smo bili jako veliki entuzijasti, pa smo zdravlje i sve ostavili u bolnici – naglasio je bivši šef varaždinske Kirurgije, koji ističe da plaća liječnika koja iznosi 9000 kuna, plus dodaci na dežurstva, i nije prevelika. Kao šef Kirurgije nije obraćao pažnju na potrošnju novca, no sve to u cilju uvođenja novih tehnologija i novih metoda liječenja.

– Varaždinska Bolnica, odnosno neki odjeli, bili su vodeći u Hrvatskoj. Sve je to koštalo. Danas je Bolnica u deficitu, no pacijentima pruža zavidnu razinu liječenja, a oni nisu ni svjesni toga. Naravno da uvijek ima ljudi koji lošije rade posao, ali hrvatsko zdravstvo još počiva na entuzijazmu – objasnio je Koprek.

U vrijeme njegova upravljanja varaždinskom Kirurgijom intenzivno se govorilo o dogradnji iste.

“Nisam uspio”

Planirana je bila izgradnja nove zgrade koja je obuhvaćala izgradnju objedinjenog hitnog bolničkog prijema, izgradnju dnevne bolnice, jedinice intenzivnog liječenja i centralnog operacijskog bloka, a sve prema modelu javno-privatnog partnerstva. Na kraju će se Kirurgija nadograditi kroz etapnu fazu novcem iz fondova Europske unije.

– Nažalost, nisam uspio nagraditi Kirurgiju. Projekt je dva puta nadograđivan, no politika nije odigrala ono što je trebala odigrati u danom trenutku. Na kraju se odustalo od prvotne ideje, koja je po meni bila najbolja – jasan je Koprek, iza kojeg je mnogo teških operacija.
Vrlo često su operacije bile u Hitnoj službi, od kojih su neke trajale i satima. Ponekad je doktor razočaran i potišten kada sve napravi a čovjek, nažalost, izdahne.

– To je nešto što polako ulazi u čovjeka. Najprije stariji nose odgovornost. Naoko si miran, sve je normalno, no siguran sam da nitko od nas nije baš miran. Ne možeš jako patiti jer onda ne bi mogao raditi taj posao; poludio bi, ali da te to ne dirne baš nimalo, to nije istina – istaknuo je Koprek, koji se od posla najprije odmarao u krugu obitelji. Kako su njegova dva sina porasla, vrijeme je provodio na imanju u Beretincu koje je naslijedio od svog oca. Od posla se odmarao radeći fizički posao.

Glavu je tako odmorio od teških operacija. Vrlo često kod pacijenata koje je operirao pukla bi slezena, jetra, gušterača, crijeva. No, ističe da je znalo biti i komičnih situacija.
– Primio sam jednog pacijenta koji se motorom zaletio u spuštenu rampu kod Varteksa. S njim je bila djevojka koju je uspio zaštititi, no on je bio u groznom stanju. Operirali smo ga cijelu noć, kasnije je imao još tri operacije i preživio je. Bio mu je ozlijeđen živac nadlaktične kosti i morao je vježbati ruku. Došao je na kontrolu i pokazao da mu je ruka dobro jer je vježba na motoru – dodao je 65-godišnji Varaždinac koji nam je ispričao kako je s jednim pacijentom iz Petrijanca i pas ležao na Kirurgiji, pa je zajedno s vlasnikom vraćen kući.

Sretni penzioner

Ugledni Varaždinac sa svojom suprugom uživa u mirovini.
Na svom imanju u Beretincu ima vinograd i voćnjak, a brine se o raznom bilju. Uskoro će u obitelj stići i četvrto unuče, pa će to biti veliko veselje. Mladim kirurzima savjetuje da jedino s mnogo rada mogu postići uspjeh. – Moram spomenuti i da sam imao sreće što sam uvijek surađivao s iznimnim medicinskim sestrama. Mladim liječnicima je danas mnogo lakše nego je nama bilo jer se mogu mnogo više i lakše educirati, no rad je ključ uspjeha i kirurgija se može naučiti. No, moraju biti najbolji – zaključio je Koprek.