Počasni predsjednik Vatrogasne zajednice Međimurja, u kojoj je bio predsjednik i zapovjednik, potpredsjednik Općinskog vijeća Orehovice te načelnik te Općine do 2001. godine, vatrogasni (CTIF) sudac, vođa matičnoga Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Vulariji, predsjednik Poljoprivredne komore Međimurske županije, aktivni volonter Mjesnog odbora Vularija…

Niz bismo mogli nastaviti nabrajanjem odlikovanja ili svega što je za svoju zajednicu učinio, no za tim nema potrebe, budući da Zlatko Orsag svoj angažman smatra potpuno prirodnim, a svi koji ga prate, ljudi iz njegove okoline, ionako su svjesni činjenica.

Jedan od problema hrvatske poljoprivrede je i to što svaka Vlada provodi drukčiju politiku.

Ovaj poljoprivrednik iz Vularije proizvođač je „jaja sretnih kokoši“ iz slobodnog uzgoja, a netom prije božićnih blagdana izabran je u radnu skupinu organizacije Copa-Cogeca (WP) i grupu civilnog dijaloga Europske komisije (CDG) za peradarstvo. Dijelom te skupine bio je i prije, pri čemu je četiri godine djelovao u odboru za krumpir. Radi se o savjetodavnim tijelima koja utječu na formiranje europskih zakona, uredaba, pravilnika i sličnog.

Specifični problemi

– Poziv na sudjelovanje u radnoj skupini velika je čast i prilika da se nešto napravi i za hrvatske poljoprivrednike. Naravno da postoje određeni problemi; primjerice, većina pravilnika izrađuje se na temelju informacija prikupljenih s tržišta velikih i bogatih zemalja.

Mali se pritom teško snalaze, što zbog terminologije, koja nije do kraja usklađena, što zbog drugih problema specifičnih za pojedinu zemlju. Što se tiče Hrvatske, u njoj je Poljoprivredna komora osnovana tek 2009. godine. Njoj su pripadale i savjetodavne službe iz svih županija. Prošla Vlada vratila je savjetodavne službe pod ingerenciju Ministarstva poljoprivrede. Jedan od problema hrvatske poljoprivrede je i to što svaka Vlada provodi drukčiju politiku – kaže Orsag.

Primjerice, članstvo u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori nekad je bilo obvezno za sve fizičke i pravne osobe upisane u Upisnik poljoprivrednika. Prije nešto više od šest godina ono je ukinuto te je uvedeno dobrovoljno članstvo. Novim Zakonom o poljoprivredi, koji je Sabor usvojio prije mjesec dana, ponovo je vraćeno obvezno članstvo, pri čemu maksimalan iznos članarine ne smije prelaziti šest kuna mjesečno, odnosno 72 kune godišnje. Procjenjuje se da bi godišnji prihod od članarina mogao iznositi 7,5 milijuna kuna.

Česte izmjene

– Upravo zbog čestih promjena u zakonodavstvu ne znamo kako utjecati na politiku u europskim i regionalnim krugovima, za koju se politiku boriti. Unutar Komore sve se radi na dobrovoljnoj bazi – nema prave financijske potpore, niti pak infrastrukture. Jedan od primjera domaće problematike bila je i stopa PDV-a, koja je prije dvije godine, doduše, smanjena na 13 posto, no to se pokazalo dobrim samo za krajnje korisnike. Peradari su bili osobito pogođeni: 12 posto razlike ionako se moralo „nositi“ kod prebijanja duga ako ste, na primjer, bili u kooperaciji. I to se promijenilo prvoga siječnja, ovoga puta nabolje, što je još jedan primjer stalnih promjena zakona – dodaje.

Od ostalih problema koji nas prate, Zlatko Orsag izdvaja malu tržišnu moć, ulazne troškove koji su najveći u Europskoj uniji te male površine, odnosno nužnost provođenja okrupnjivanja zemljišta – komasacije.

– Osim toga, sami uređujemo zakonske odredbe za razne natječaje i postavljamo si vrlo visoke kriterije pa često ostanemo bez novca koji bismo mogli dobiti od Europske unije. Postoji težnja za povremenim uvođenjem novih oblika nadzora nad poljoprivrednicima, što nije potrebno. Proizvođači su već ionako opterećeni papirologijom i moraju proći nekoliko inspekcijskih nadzora. Ideja bi trebala biti da se im pojednostavi rad, umjesto da se ih dodatno opterećuje!

Trebamo se prilagoditi zemlji kakvu imamo i pokušati iskoristiti predivnu raznolikost naše domovine: imamo nizine, brežuljke, planine, more, šume, jezera… Još samo moramo poraditi na mentalitetu i potpori! – zaključuje Zlatko.