Povežite se s nama

Kultura

Humoreska Ines Hrain – Šuma Striborova

Objavljeno:

- dana

Ekskluzivno objavljujemo šestu u nizu humoreski poznate varaždinske književnice Ines Hrain, ispričanih na drugačiji, neočekivan i zabavan način!

Pošao jednom mladić u šumu nacijepati drva. Tek što je zasjekao stablo, ispod panja izmili zmija. Počne se umiljavati oko njega i nagovarati ga da je odvede kući jer je ona začarana djevojka. Čekala je upravo takvog budalaša koji bi povjerovao njezinu prenemaganju i dozvolio da se čarolija prekine. Jer začarana je bila zbog silne zlobe koju je nosila na duši. Ona se pretvori u lijepu djevojku, ali u ustima joj od pakosnih misli ostane zmijski jezik. Mladić je uzme sa sobom i dovede pred staricu majku. Majci je bio dovoljan samo jedan pogled pa da shvati da se ispod lijepog lica krije zimski jezik.

– Lepa ti je mlada, samo kaj je zmija!

– Šuti, ti stara vještica, kak ti znaš kaj je ona! – izdere se on na majku i u srce mu se uvuče plamičak mržnje prema njoj.

– Dobro si joj odbrusil, kaj bu tebi stara komandirala, sam ti mene poslušaj, ja ti imam iskustva. Stara ti je ljubomorna kaj više nisi samo njezin sinek – pohvali ga njegova nevjesta zmija.

Počnu živjeti zajedno. Snaha je koristila svaku priliku kako bi napakostila starici, slala bi je na zaleđeno jezero po ribu ili na visoku planinu po snijeg da se umije. Sin je u potpunosti stao na stranu mlade žene i nije želio ni čuti majčina upozorenja.

– Zmija ti je to, ja bum ti več dokazala! – reče mu majka.

– Rekel sam da te gluposti više nečem poslušati! – odgovarao je on.

Kad su jednog dana mladi otišli kumi na domjenak, starica upali svežanj triješća što ga je dobila od neke siromašne djevojke. Iz vatre poiskakaše Domaći, mali veseli vilenjaci, te stanu plesali i skakati po kuhinji. Starica im povjeri svoju muku, a oni joj dadoše svračjih jaja da ih podmetne pod kokoš. Znali su da im nijedna zmija ne može odoljeti.

Oko Božića cijelo se selo okupilo da bi vidjelo piliće. Snaha je natjerala baku da ispeče gusku i napravi kolače, a sama je radosno točila vino da pokaže kako je sad ona gazdarica u ovoj kući. Kad iz jaja iskoče svračići, polakomi se snaha guja i isplazi zmijski jezik. Ljudi se razbježe, a starica ispruži ruke da zagrli prevarenog sina. Sin tek sada pobjesni od jada i sramote, pa izbaci majku iz kuće na ciču zimu.

Majka krene u tamnu noć, preko zaleđenog jezera, priželjkujući da je smrt čim prije sustigne. Putom zapali ostatak onog triješća, a Domaći ponovno iskoče iz vatrice. Ona im ispriča kako se snaha polakomila za jajima, ali sina ni to nije osvijestilo, nego ju je izbacio iz kuće. Domaći odluče da je odvedu u onu začaranu šumu te predstave starješini Striboru.

Za to vrijeme, snaha i sin krenu za bakom.

– Idemo glet kak bu propala v led! – smijala se nevjesta zmija.

Sin se smijao zajedno s njom, iako mu je postalo žao majke. Molio je Boga da se cijela situacija razmrsi i da njih troje započnu živjeti sretno; da majka zavoli njegovu ženu, a žena da prestane biti gruba i bahata prema majci.
Kad je baka s Domaćima stigla pred šumsko prijestolje, stari je Stribor saslušao staričinu muku i ponudio pomoć.

– Vidiš ova tu mala vratašca, baka? E, kad se z rukom vloviš za njih, v trenutku buš se opet pomladila, imala buš šesnaest let i nebuš znala za nikakvu tugu ni muku, a kamoli za nekakve začarane zmije.

Starica veselo poskoči do ograde. S druge strane bilo je njezino selo, selo u kojem je živjela davno, u vrijeme svoje mladosti, u vrijeme kad još i nije imala sina. Upravo je bio sajam, plesalo se i pjevalo, mladost je ciktala, njezine su se prijateljice vrtjele u šarenim nošnjama. Starica već krene rukom da se uhvati za ogradu, ali tad se dosjeti, pa upita.

– A kaj bu z mojim sinom?

– Kakvim sinom, nebuš ni znala za nekakvoga sina, opet buš mlada i lepa, sve ovo kaj je sad, to buš zaboravila!

– A, ne, draži je meni moj sin nego sva… – u taj čas u šumu su već dojurili i sin i snaha guja, pa kad je zlobnica vidjela da se stara ne želi uhvatiti za vratašca, isplazi jezik i zaleti se prema njoj. Starica cikne i slučajno dotakne ogradu, a svijet oko nje u trenu nestade. Ona se stvori mlada, među mladima, u svom prekrasnom selu. Odmah je u kolo dohvati ljepuškasti mladić ponositog brka. Plesali su i zabavljali su se do kasnih noćnih sati. Ujutro, mladić je uz poljubac otprati do njezine kuće. Od tog trenutka znala je da želi samo njega i život samo s njim.

– Nikola ti je vetropir, naj se za njega loviti, v svakom selu ima nekakvu – savjetovale su je prijateljice.

– Ne, on bu moj i ja nečem nikoga drugoga! Nekak, kak da ga celi život poznam…
Drugog je ljeta proslavljeno vjenčanje. Nikola nije imao svog novca, pa se mladi par uselio u kućicu na kraju sela koju je ona baštinila od djeda.

Uskoro u kuću stigne i dijete.

– Milo moje, sinek moj lepi, točno sam te tak zamišljala – tepala mu je majka.
Iduće godine Nikola pobjegne u grad s mljekarevom ženom i više se nije vratio.

– Kak da sam znala da bu ta bitanga pobegla! Pa kaj onda, moj sinek i ja bumo najsretniji na svetu, lepo bumo sami i imali bumo jedno drugoga.

Godine su prolazile, sin je postajao sve veći i snažniji, a njegova je majka bivala sve slabija, tanja i starija. Kako je to već u životu uobičajeno, mladi na gore, stari na dolje.
Majka i sin živjeli su sretno i nisu oskudijevali ni u čemu.

– Idem ja, sinek, v šumu po drva – reče majka jednoga zimskog popodneva.

– Kam buš se ti sad vlekla po toj zimi, ja idem! – skoči on nasmiješeno.

Starica ga pak pogleda rastuženo, kao da je slutila neko zlo.

Sin pođe u šumu sa sjekirom. Tek što je zasjekao stablo, ispod panja izmili zmija. Počne se umiljavati oko njega i nagovarati ga da je uzme sa sobom jer je ona začarana djevojka. Momčiću se dopala gujica, te pristane da je odvede kući kao svoju nevjestu. Kad su stigli kući, sin predstavi majci svoju nevjestu. Ona je odmjeri i odmah joj sine prava istina, a da ni sama nije znala odakle joj ta ideja.

– Lepa ti je mlada, samo kaj je zmija!

– Šuti, ti stara vještica, kak ti znaš kaj je ona! – izdere se on na majku i u srce mu se uvuče plamičak mržnje prema njoj.

Počnu živjeti zajedno…

Od sudbine se pobjeći ne može, jer kad misliš da si utekao miljama daleko, ona će te čekati na cilju.

O autorici

Ines Hrain najčitanija je varaždinska književnica, autorica romana „Najdeblja“, „Sjajni je bal“, „Kolagen“, „Pusti otok“, „Švedska grenčica“ i „Za Rusiju s ljubavlju“. Piše duhovitim, prepoznatljivim stilom, u varaždinskom duhu. Dva romana prevedena su joj i objavljena u Sloveniji. Svi njezini naslovi nalaze se među prvih 20 na listama čitanosti. Njezin krimić „Švedska grenčica“ HRT je adaptirao u radiodramu. Knjige joj se nalaze u digitalnom obliku i na svjetskim internetskim knjižarama (Kindle, Smashwords, Cobo…). Po zanimanju je diplomirana učiteljica; udana je i majka sina Ivana.

 

Kultura

Dani folklora u Maruševcu iz godine u godinu oduševljavaju

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U sklopu programa obilježavanja Dana Općine, u školsko-sportskoj dvorani Osnovne škole Gustav Krklec u Maruševcu održani su 21. Dani folklora u Maruševcu, u organizaciji Kulturno-umjetničkog društva Klaruš te uz pokroviteljstvo Općine Maruševec.

Uz Povorku Jure Zelenog, Dani folkora u Maruševcu tradicionalna je kulturna manifestacija koja iz godine u godinu oduševljava ljubitelje folklora. U ovogodišnjem je izdanju ugostila Kulturno-umjetničko društvo Bjelovar iz Bjelovara koji su se publici predstavili koreografijama „Ajde cure u kolo igrati“ i „I ja jesam posavačko dete“ i Kulturno-umjetničko društvo Tomislav iz Svetog Ivana Žabno s koreografijama „Kolovođo, kolovođo daj kolo povedi“ i „Žabničari, milo lane“ uz domaćine Kulturno-umjetničko društvo Klaruš iz Maruševca.

-Svoje ime, običaje i vrijedne ljude KUD Klaruš s ponosom predstavlja na folklornim manifestacijama diljem Lijepe naše, s nacionalno prepoznatljivom Maruševečkom nošnjom i Jurom Zelenim – istaknuo je na početku programa najznačajnijeg kulturnog događaja u Općini Maruševec tajnik KUD-a Klaruš Zlatko Peharda, dodavši kako su od prvog izdanja 2002. godine na manifestaciji nastupila 94 gostujuća društva s preko 3000 folkloraša koji su izveli više od 200 plesnih točaka u preko 60 sati programa.

Načelnik Općine Maruševec Mario Klapša naznačio je pritom kako ova manifestacija preko dvadeset godina obogaćuje kulturni život Općine Maruševec i slavljenički program u povodu obilježavanja Dana Općine i blagdana svetog Jurja.

Osim velikog broj proba koje su nužne za brojne smotre i nastupe širom Lijepe naše ali i izvan njenih granica u Sloveniji i Mađarskoj gdje su predstavljali našu tradiciju i kulturu ovoga kraja, u KUD Klaruš su unazad godinu dana za sav taj uloženi trud, vrijeme i pokoju ozljedu stigle i vrijedne nagrade i priznanja. Nagradu Varaždinske županije, odnosno Priznanje Župana Varaždinske županije u povodu obilježavanja Dana Varaždinske županije primio je Zlatko Peharda, plaketu Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Varaždinske Županije za izniman cjeloživotni doprinos na unapređivanju i promicanju vrijednosti kulturno-umjetničkog amaterizma Varaždinske županije uručena je pak predsjednici KUD Ani Rehvald, a KUD-u Klaruš je prije nekoliko dana, za iznimno djelovanje na promociji kulturne baštine Općine Maruševec, a povodom 25. obljetnice rada i postojanja dodijeljena i nagrada, odnosno Plaketa Općine Maruševec – istaknuo je načelnik Klapša te zaključio kako je sve navedeno pravi dokaz da je Općina Maruševec svojevrsni brend kad se govori o očuvanju tradicije i promociji kulture zahvaljujući najboljem KUD-u u Varaždinskoj županiji – KUD-u Klaruš.

Uz koreografije „Šečem, šečem drotičko“ mlađe dječje grupe, „Pod mostec“ starije dječje grupe, „Oj divojko Bunjevko“ prve folklorne postave KUD-a, „Dajte Juri vina da mu nebu zima“ grupe odraslih folkoraša, na 21. Danima folklora u Maruševcu KUD Klaruš je premijerno izveo koreografiju Pjerina Hrvaćanina uz glazbenu obradu Franje Plantaka – „Maruševečki majpan“ u kojoj su predstavljeni davno zaboravljeni svibanjski folklorni običaji maruševečkog kraja. Uvodnu pjesmu, Marijo svibnja kraljice, otpjevala je Danijela Kundija, dok je završna stara pjesma zapisana u Donjem Ladanju, Shajala nam zvezdica.

U raznolikom i nadasve bogatom folklornom programu izvedene su koreografije Hrvatskog zagorja (maruševečki kraj i okolica), Međimurja, Bilogore, Posavine, Moslavine te bunjevačkih Hrvata.

Pucanjem iz kubura Kuburaške udruge Maruševec najavljen je početak manifestacije, dok je kao popratni program pripremljena izložba Etnografske sekcije KUD-a Klaruš s fotografijama iz obiteljskih albuma mještana iz svih naselja Općine Maruševec koje su vrijedno prikupljali Anica Šimunec, Davor Gregur i Sanja Kolenko.

Nastavite čitati

Kultura

Restauratorski odjel Ludbreg već 30 godina spašava ugrožena kulturna dobra

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U petak, 3. svibnja, prigodnom će svečanošću i otvorenim vratima restauratorskih radionica biti obilježena 30. obljetnica osnivanja Restauratorskog odjela Ludbreg.

Restauratorski centar Ludbreg (danas Restauratorski odjel Ludbreg) osnovan je 1994. godine s ciljem spašavanja i privremenog smještaja evakuiranih kulturnih dobara iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske.

Smješten je u glavnu zgradu dvorca Batthyány, koju je 1992. godine Grad Ludbreg ustupio tadašnjem Ministarstvu prosvjete, kulture i športa na korištenje bez naknade, za potrebe zaštite kulturne baštine. Zgrada dvorca za tu je svrhu obnovljena te uređena kao središnja čuvaonica za pokretna kulturna dobra, s restauratorskim radionicama Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Predstavnici Bavarskoga zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika (Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege) pružili su veliku pomoć donirajući restauratorsku opremu i stručnu literaturu te novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, a financijska pomoć stigla je i od bavarske Vlade, Hypo – Zaklade za kulturu, Bavarskoga državnog ureda i nadbiskupskih ordinarijata München – Freising i Bamberg.

U restauratorskim radionicama su uz domaće radili i strani konzervatori-restauratori, njihovi suradnici i studenti te stručnjaci čija je djelatnost bila vezana uz konzervatorsku i restauratorsku djelatnost.

Opravdanost projekta obilježena je 1997. godine dodjelom namjenskog kredita Bayerische Landesbank i Bayerische Landesanstalt für Aufbaufinanzierung Hrvatskom restauratorskom zavodu, uz odgovarajuće odluke o jamstvu Vlade Republike Hrvatske, za cjelovitu obnovu dvorca Batthyány te za dodatno opremanje Restauratorskog centra, koji je iste godine ušao u sastav Hrvatskog restauratorskog zavoda.Restauratorski centar Ludbreg svečano je otvoren 4. svibnja 2000. godine. Intenzivirano je konzerviranje i restauriranje u ratu oštećenih umjetnina pohranjenih u prostorijama dvorca, a potom i drugih spomenika hrvatske kulturne baštine.

Uz radionice za restauriranje štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture, osnovan je 2003. godine i Odsjek za tekstil, a 2009. godine i Tekstiloteka – specijalizirana zbirka u kojoj se čuva i obrađuje ugrožena povijesna tekstilna građa.

U Centru su se održavali i brojni programi stručnog usavršavanja za konzervatore i konzervatore-restauratore (konferencije, seminari i radionice) te programi međunarodne suradnje, s ciljem unapređivanja konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje