Povežite se s nama

Kultura

Humoreska Ines Hrain – Djevojčica sa šibicama

Objavljeno:

- dana

Ekskluzivno objavljujemo petu u nizu humoreski poznate varaždinske književnice Ines Hrain, ispričanih na drugačiji, neočekivan i zabavan način!

U potkrovlju stare kuće šćućurila su se djeca. Kroz klimava vrata uđe otac. Pijano se zaklati pa sjedne na krevet. Odmjeri pogledom gladna usta. Od te muke izvuče ispod kreveta bocu vina pa potegne dobar gutljaj. Djeca su ga napeto promatrala. Hoće li se mašiti remena ili odnekud izvući komad kruha. Otac stane iz svih džepova izvlačiti kutije šibica. Radio je u tvornici gdje su se šibice proizvodile. Plaću je upravo zapio, ali barem je uspio ukrasti nekoliko paketa koji bi se mogli brzo prodati u ovo božićno vrijeme. Obrati se najstarijoj kćeri.

– Na, zemi te šibice i odi ih van prodaj.

Djevojčica poslušno ustane. Nije mu željela proturječiti. Obuje stare cipele pokojne bake, stavi na sebe nekoliko poderanih pulovera pa krene na prosinačku zimu. Iz potkrovlja se spusti ljestvama do ceste. Kuća iznad koje su živjeli bila je stara i napuštena, prozore i vrata nije imala, pa je potkrovlje pružalo najbolji zaklon. Djevojčica krene ulicom uzvikujući:

– Šibice, šibice, hote kupiti šibice! Izvolite šibice!
Neka se fina gospođa smiluje i kupi dva paketića. Nekolicina derana stane joj se rugati.

– Cipele su ti kak dječji grobeki!

Ona potrči da im pobjegne pa joj ispadne s noge jedna cipela. Derani je dograbe i pobjegnu. Djevojčica ostane polugola i gotovo bosa na cičoj zimi dok se božićna noć polako spuštala nad grad. Doma se nije usuđivala vratiti s tako malo zarađenih novaca. Zavuče se u neki kutak pored velike bogataške kuće. Sjedne uza zid i zapali jednu šibicu da se malo ugrije. Znala je da će je otac istući ako potroši sve šibice, ali osjećala je da će ionako umrijeti, pa joj sve postane svejedno. Plane ugodna vatrica. Svijet joj se u taj čas učini ljepšim. Kao da je mogla vidjeti kroz zidove. Ugleda okićenu jelku, veselu i raskošnu, te joj postane toplo oko srca.

– Kak je lepo… – pomisli. U taj čas šibica se ugasi. Brzo, prije nego što se čarolija izgubi, kresne još jednom. Ovog puta zid ispred nje potpuno nestade. Djevojčica ugleda stol prepun biranih jela. Na sredini stola mirisao je veliki pečeni puran. Imao je prekrasnu zlaćanu boju, a na pladnju oko njega dimio se krumpir. Pruži ruku da otkine komad sočnog jela, no i druga se šibica ugasi. Posljednjim snagama promrzlo dijete upali i treće drvce. Ovog puta vidje kako joj prilazi njezina mila pokojna baka. Silazila je s nebesa i pružala ruke prema njoj.

– Odi sim, jadna moja!

– Idem, baka. Zemi me k sebi! – ispruži mala ruke prema baki, a radostan osmijeh obasja joj lice. Treća se šibica ugasi, a mrkli mrak i ledena hladnoća obuzmu djevojčicu. Osjećala je još kako lebdi nekamo u visine, još više, još više, nose je meke bakine ruke.

Svjetlost zubatoga zimskog sunca natjera je da otvori oči. Djevojčica opipa oko sebe. Znala je: ovo je raj, a ona je s bakom na mekom bijelom oblaku. I toplo je, oh, kako je bilo toplo i ugodno!

– Zbudila se – reče sluga. – Gazdarica! Zbudila se mala!

Bogata stara gospođa uđe u sobu.

– Jesi se oporavila, jadna mala? Pa ko te je stiral po tom vremenu golu i bosu van na tu zimu?! Jedva smo te zadnji čas našli. Da nije sluga išel po mleko, zmrzla bi mi se točno pred kućom. Nebi si mogla oprostiti dok sam živa – pomiluje joj stara gospođa lice.
Djevojčica sjedne od čuda. Nije mogla vjerovati da je još uvijek živa i da se nalazi usred ove raskoši, o kojoj je još jučer buncala.

– Hvala vam – promrmlja slabašnim glasićem. – Moram doma, braća su mi gladna, tatek bu srditi. Ak mi morete dati par kolača za njih, do groba bum vam zahvalna.

– Nikam ti nejdeš. Bum ja poslala po tateka. Tu si već tjedan dana pri meni. Nikam dok ne ozdraviš do kraja. De stanujete ti i tvoji?

Ona sa sramom ispriča da žive u potkrovlju napuštene kuće, da se majke ni ne sjeća jer je davno umrla, da su gladni i prepušteni sami sebi. Stara je gospođa odmah shvatila u čemu je stvar te odluči da sama ode ocu očitati bukvicu. Kad je mala ponovno zaspala, gospođa ogrne svoju toplu bundu te je sluga kočijom odveze do kuće prodavačice šibica. Uzvere se u potkrovlje, dok je sluga za njom vukao veliki zavežljaj hrane. Gore zatekne nekoliko pari izgladnjelih očiju te oca djevojčice, podrtinu od čovjeka, pijanog i shrvanog bolom. I dok su djeca u čudu promatrala ove neobične posjetitelje, otac se nije imao snage ni začuditi. Sluga djeci razdijeli hranu i ona pohlepno počnu jesti.

Stara se bogatašica ustoboči nad nesretnim čovjekom:

– Ti pokvarenjak jedan pijani! Ti se nazivaš ocom? Si se pital de ti je dete?! Smrznuta negde vani, de si ju natiral! Dok ti tu piješ, deca ti krepavaju od gladi! Bog bu te kaznil za ovo!

Otac se sruši na pod pred njezine noge i počne joj ljubiti čizme. Nešto je u njemu prepuklo, pa zavapi:

– Bože moj, daj mi još jednu šansu! Kaj sam to napravil… Gospa draga, vi znate kaj je z mojim detetom?

– Dete ti je na toplom, pri meni. Našla sam ju kak zmrznuta sedi vani i kuri šibice koje si ju nateral da proda.

– Fala vam, vse bum ispravil, vse bum popravil. Nikad više ni kapi ovoga! – brizne on u plač i baci flašu u zid.

Sredinom siječnja djevojčica se popuno oporavila kod dobre gospođe.

– Moram več doma – reče ona jednog dana. – Braća su mi sama, tata se ništ ne brine…

– Spakiraj se, tu ti je roba i topli kaput kaj sam ti dala, tam ti je jelo za braću, sluga te bu v kočiji otpelal. Al moraš obečati da buš svaku nedelju došla k meni na ručak.
Djevojčica izljubi staricu, oprosti se s njom pa se ukrca u kola. Bilo joj je teško ostaviti ovu toplu i udobnu kuću, ali nije mogla prepustiti braću na milost i nemilost nemarnom ocu.
Kad su prilazili njezinu bijednom domu, ona vidje da se iz dimnjaka izvija dim, a kuća je nekim čudom dobila prozore i vrata.

Sluga se nasmije kad spazi izraz lica djevojčice.

– Moja je gazdarica platila popravak hiže. A i hiža je sad vaša, potegnula je neke veze za to. Njezin je sin vlasnik tvornice šibica.

Djevojčica uđe u kuću kao da prolazi kroz vrata raja. Ovakvu sreću nije se usuđivala zamisliti ni kad je promrzla palila šibice i buncala. Jer obitelj i topli dom najveća su čarolija i Božje čudo.

Kultura

FOTO Spomen dom rudarstva Cimper prvi put na Noći muzeja, svoja bogatstva pokazali Ludbreg i V. Toplice

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Noć muzeja obilježena je u nizu gradova Varaždinske i Međimurske županije.

Spomen dom rudarstva Cimper ove se godine po prvi put priključio manifestaciji Noć muzeja. Postav je bio službeno otvoren od 17 do 23 sati, iako su prvi znatiželjnici pušteni u separator i prije navedenog termina.

Noć muzeja službeno je otvorio gradonačelnik Murskog Središća, Dražen Srpak, a posjetiteljima se obratio i ravnatelj Centra za kulturu „Rudar“, Zoran Turk. Samo otvoranje uveličali su predstavnici dviju udruga usko povezanih s rudarstvom na području Murskog Središća – Rudarski zbor i Društvo žena Mursko Središće u svojoj tradicijskoj maski Cimeri, koja predstavlja patuljke iz rudnika.

Već na samom startu je Spomen dom bio prepun posjetitelja, a broj nije nastavio padati sve do 21 sat, kada se intenzitet nešto smanjio, a posjetitelja je bilo i do samog kraja. Ukupan broj pobrojanih posjetitelja je 1082, a većina njih sudjelovala je i u nagradnoj igri u kojoj su se mogle dobiti rudarske hoodice, torbe i kratke majce. Posjetitelji, barem oni pristigli do 20 sati mogli su uživati i u kuhanom vinu, čaju i pecivima.

Bio je ovo više nego uspješan početak ove muzejske manifestacije koja se u Republici Hrvatskoj održava 18. put, a sigurni smo da će i svake sljedeće biti još uspješnija, s novim sadržajima.

Ludbreg

Svadba je jedan od najvažnijih životnih događaja i kao takva neiscrpan je izvor sjećanja, emocija i doživljaja. Svadbeni običaji nerijetko se razlikuju od sela do sela, od mjesta do mjesta, a mijenjaju se i nadopunjuju gotovo iz godine u godinu.

Potaknut time, etnolog Robert Kapeš zaposlen u Muzeju grada Ludbrega odlučio je istražiti svadbene običaje ludbreške Podravine i to iz razdoblja 50-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. Istraživanje je ujedno bilo dio njegovog stručnog rada “Tradicijski običaji ludbreškog kraja”, a rezultiralo je izložbom “Neseju robaču, nesu se spuntali” koja je danas u sklopu Noći muzeja otvorena u izložbenom prostoru dvorca Batthyany.

Cilj izložbe je sačuvati tradicijske svadbene običaje koji su već gotovo iskorijenjeni, a dio su bogate kulturne baštine ludbreškoga kraja.

– Izložba je nastala kao produkt stručnog rada koji se temelji na analizi stručne literature i obavljenih intervjua s kazivačima iz okolnih mjesta. Predmeti izloženi na izložbi su plod višegodišnjeg, aktivnog skupljanja predmeta, dokumenata i fotografija od strane članica udruge žena ‘Žene iz centra svijeta’ koje predano prikupljaju i brinu o predmetima. Također, neki predmeti, dokumenti i fotografije su privatne donacije mještana za potrebe izložbe – objasnio je Robert.

Zahvaljujući suradnji mještana i udruzi žena, fundus Muzeja grada Ludbrega bogatiji je tako za nekoliko desetaka svadbenih predmeta koji su izloženi u sklopu ove izložbe.
Uz prepoznatljive lance ispletene od krep papira, asparagus, nezaobilazne prfkače, vjenčanice, vjenčane rukavice, obuću, oglavlja udanih žena, svadbene zastave, vjenčano prstenje jedan od najzanimljivijih izloženih predmeta je spavaćica iz prve bračne noći koja je u muzej stigla kao privatna donacija.

Osim o predmetima, na otvorenju izložbe pričalo se i o svadbenim običajima, od kojih se mnogi danas više ne prakticiraju. Jedan takav je primjerice nošenje košulje mladoženji.

– Naziv izložbe zapravo je uzrečica koju su izgovarali susjedi i mještani iz mjesta iz kojeg je bio mladoženja kada bi vidjeli i čuli da dolazi skupina ljudi u mladoženjinu kuću i da mu nose košulju (robaču). Nevjesta je večer prije svadbe kumovima, prijateljima, bratu/sestri, šogoru/šogorici predala košulju za mladoženju koju je onda nekolicina njih pjevajući nosila do mladoženjine kuće. U prvoj polovici 20. st. mlada je šivala tu košulju, no već oko 50-ih godina se ta košulja kupovala. Kada bi ljudi vidjeli da mu donose košulju večer prije svadbe, znači da se nisu predomislili (nesu se spuntali) i da će vjenčanja biti – objasnio je etnolog Robert.

Izložbu je otvorio ravnatelj Centra za kulturu i informiranje ‘D. Novak’ Branko Dijanošić, a programa otvorenja vodila je voditeljica Muzeja grada Ludbrega, arheologinja i kustosica Jelena Koprek.

Ako ste propustili otvorenje izložbu možete razgledati sve od 9. veljače i to radnim danom od 8 do 14 sati uz prethodnu najavu na 042 421 512.

Varaždinske Toplice

Već 18. godinu zaredom, Zavičajni muzej Varaždinske Toplice uključio se u jednu od najpoznatijih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj – Noć muzeja koja se održava još od 2005. godine. Brojni posjetitelji i ove su godine imali priliku razgledati atraktivnu kulturnu baštinu koju krije jedno od najpoznatijih europskih antičkih središta i upoznati se s duhom starog Rima.

Svi građani i posjetitelji besplatno su mogli razgledati stalni arheološki postav lokaliteta Aquae Iasae te obići izložbu iz fundusa u Galeriji Toplissa, a kako bi odgovorio na brojne upite zainteresiranih, Zavičajni muzej Varaždinske Toplice osigurao im je i stručno vodstvo.

– Posljednje dvije godine, u periodu korone održavali smo digitalnu Noć muzeja, kao i većina muzeja, a budući da se covid situacija smirila, ove smo se godile vratili klasičnom obliku obilježavanja. Potaknuti prekrasnim međunarodnim stručnim skupom na temu termalne vode i interesom posjetitelja Grada, ove godine pripremili smo zanimljivo predavanje o upotrebi vode u antičkoj kulturi i civilizaciji – pojasnila je Spomenka Vlahović, ravnateljica Zavičajnog muzeja Varaždinske Toplice.

Da je interes ogroman potvrđuje i činjenica da telefon Zavičajnog muzeja ne prestaje zvoniti, a zovu i posjetitelji iz Zagrebačke, Koprivničko-križevačke i Međimurske županije koje je ovogodišnji bogat i za ljubitelje starog Rima zanimljiv program privukao.

Naime, u Kino dvorani Ljubelj održano je predavanje pod nazivom „O rimskim žrtvama i ritualima” na kojem su posjetiteljima na zanimljiv način prikazani razni podaci i nalazi iz antičke povijesti vezani uz rimske žrtvene običaje, a poseban je dio odnosio se na upotrebu i ulogu vode, soli, vatre, ljekovitog bilja, cvijeća i drugih elemenata koje su koristili u žrtvenom obredu.

– Prije pandemije, 2019. godine zabilježili smo jako dobru posjećenost. Iznenadilo me koliko zajednica pokazuje interesa za kulturnom baštinom. U ubrzanom načinu života gubimo svoju baštinu, no raduje činjenica da postajemo svjesni da je kultura identitet naroda – zaključila je ravnateljica Vlahović.

Gradonačelnica Dragica Ratković istaknula je zadovoljstvo što se njihov Zavičajni muzej i ove godine uključio u manifestaciju Noć muzeja.

– Noć muzeja u Hrvatskoj u svojih je 18 godina postala jedna od nezaobilaznih i najomiljenijih kulturnih manifestacija, a Zavičajni muzej Varaždinske Toplice u nju je uključen od samog početka zbog čega smo ponosni. Drago mi je što ni pandemija nije uništila kulturni i društveni život našeg Grada, bez obzira što je u posljednje dvije godine pomalo stagnirao. No, i ovogodišnji odaziv, kao i interes građana za ostala kulturna zbivanja u našem Gradu pokazuju da su oni itekako željni ovakvih i sličnih manifestacija te da straha za očuvanje naše bogate kulturne baštine nema – rekla je gradonačelnica Ratković.

Direktorica gradske Turističke zajednice Lana Husnjak istaknula je kako Varaždinske Toplice svoju turističku priču temelje na tradiciji lječilišnog i zdravstvenog turizma te iznimno bogatoj kulturno-povijesnoj baštini.

– Noć muzeja prilika je da dio te baštine prezentiramo svojim građanima i gostima, a zbog starorimskih termi, odnosno arheološkog lokaliteta Aquae Iasae velik dio tema bazira se upravo na antici. Mistika starih kultura i zanimljiva i intrigantna tema predavanja koje je održala ravnateljica Zavičajnog muzeja, arheologinja Spomenka Vlahović svakako je bila mamac za brojne posjetitelje koji se danas okupili na Noći muzeja u Varaždinskim Toplicama – rekla je Husnjak.

Nastavite čitati

Kultura

U srijedu predstavljanje knjige o zapostavljenim, ruševnim utvrdama na padinama Ivanščice

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U programu „Srijede u Muzeju“1. veljače u palači Herzer GMV-a predstavlja se knjiga „Zidine u šumi“, objavljena u nakladi Državnog arhiva u Varaždinu.

Knjiga pruža pregled fortifikacija na južnim padinama Ivanščice, građenih u razvijenom i kasnom srednjem vijeku.

Na planini se danas nalazi šest ruševnih utvrda, slabe očuvanosti i donedavno gotovo bez ikakve inicijative za konzervacijom ili daljnjim istraživanjem, a time i zapostavljene u turističkom, promidžbenom, pa i arheološkom smislu.

Osim stručnoj publici, autor knjige Petar Babić, prof. povijesti i engleskog jezika i književnosti te aktivni član i gorski spašavatelj u HGSS Stanici Varaždin, koncepcijom ju je želio približiti i običnom čitatelju, vodeći se, sa suradnicima koji su na njoj radili, idejom da je upravo manjak takve literature djelomični krivac smanjenog interesa šire javnosti za hrvatsku povijest, što rezultira i pogrešnom interpretacijom činjenica, ali i etabliranjem dvojbenih novih autoriteta na tom području.

Knjiga bi trebala zadovoljiti struku putem analize izvora i prikaza povijesnih činjenica, ali i potaknuti planinare, brdske bicikliste, paraglidere i ostale zaljubljenike u aktivnosti u prirodi na očuvanje i promoviranje ovih lokaliteta, dojmljivih primjera simbioze kulturne baštine i prirodnih ljepota.

U predstavljanju knjige sudjeluju: Marina Šimek, umirovljena muzejska savjetnica u GMV-u, Dubravko Šincek, predsjednik PD-a Ravna gora i aktivni član u HGSS Stanici Varaždin, autor knjige Petar Babić i Damir Hrelja, ravnatelj Državnog arhiva u Varaždinu.

Program počinje u 19 sati, a ulaz je besplatan.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje