Dva su glavna izvora narodnih običaja u Hrvatskoj: staroslavenska mitologija, koja je starijega datuma, i kršćanstvo.

Blagdan svetog Valentina po tome pitanju nije nikakva iznimka. Mučenik koji je živio u trećem stoljeću nove ere, sveti Valentin je postao prvim biskupom grada Terni samo stotinjak kilometara udaljenog od središta Zapadnog Rimskoga Carstva, Rima.

Zaštitnik ljubavi

Angažirao se u spajanju parova kao posrednik – izmjenjivao je njihove ljubavne poruke, što je običaj koji vuče podrijetlo iz poganskih vremena. Tako je postao svetac-zaštitnik zaljubljenih. Naravno, njegovo posredništvo nije potvrđeno: radi se prije svega o legendi.
Datum Dana zaljubljenih određen je logično, kao posljedica nekadašnjeg ravnanja života ljudi prema vjerskim blagddanima. Naime, Crkva je od vjernika zatražila da se svadbe ne održavaju za vrijeme adventskog i korizmenog razdoblja.

Budući da se stanovništvo većinski bavilo poljoprivredom, zimsko vrijeme je, unatoč preporukama Crkve, predstavljalo idealno vrijeme za svadbena slavlja. Zato je Dan zaljubljenih datumski određen nakon božićnog razdoblja, a prije korizmenog. K tome, Rimljani su 14. veljače slavili božicu braka, Junonu.

Slavlje Valentinova osobito se razvilo nakon 15. stoljeća. Tada se razvila tradicija slanja ljubavnih poruka i čestitaka. Nastojalo ih se bogato ukrasiti čipkom, papirnatim srcima i drugim uresima ili ukrasnim vrpcama. Što su bogatije bile dekorirane, to se pažnja prema odabranicama smatrala većom.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj osobito je bio popularan običaj „ženidbe ftičeka“. Stariji su djecu uvjeravali da se na taj dan „ptičice žene“ te bi ih slali po crvene čizmice koje će im ftičeki ostaviti na poklon. Djeca bi bosa odlazila po snijegu promatrati ptice na granama drveća te bi se vraćala razočarana što nisu pronašla čizmice. Odrasli bi se tada nasmijali te im objasnili da samo trebaju pogledati noge. Naravno, dječje nožice bile bi crvene od hladnoće zbog hodanja po snijegu te bi ona morala priznati da su doista dobila crvene čizmice…

Ovaj blagdan je prekrasna ilustracija načina na koji su se običaji sjeverozapadne Hrvatske napajali iz dvije plodonosne rijeke.